Nimalo dragi Jacques,
dugo sam oklijevao, pustio sam malo bijesu da se slegne, ali džaba, svrbi me, svrbi, pa rek'o da se počešem i o tebe očešem. Nekoliko nam je stavki za raspraviti, stoga ne časimo časa.

Stavka 1: Moralni pobjednik

Moralni pobjednici ne postoje, nimalo dragi Jacques, to je samo eufemizam za luzere, a ono što megaluzere izdvaja iz hrpe svakodnevnih luzera je trenutak kad sami sebe prozovu navedenim eufemizmom. Ujedno, to je i signal svima, čak i onima koji su se možebitno dotad skanjivali, da se napokon odvaže i dotičnima se nacere u facu. Gle, na ovogodišnjoj Dori si iz tjedna u tjedan gubio od nekakvog Žige. Čim su se glasovi prestali rasipati na nekoliko kandidatkinja, uvjerljivo si gubio i od nekakve Darije Kinzer koja te pak u finalu premoćno pobijedila u svim trima pjesmama. Sad, nastranu što ni ona nije što ja znam što, i što se pobjedničku pjesmu ne može karakterizirati doli zločinačkim poduhvatom, ali ti nisi nikakav pobjednik, a kamoli moralni.

Stavka 2: Kruna moje karijere

Kruna čega? Nimalo dragi Jacques, tvoja karaoke karijera kućnog HRT-ovog subotara dosad je iznjedrila samo jednu pjesmu koju bi se iole dalo proglasiti uspješnicom...

...ali, na tvome mjestu, ja se tim hitom ne bih previše ponosio. Pokušavao si ti, nije da nisi. Sa svojom ženskom istoznačnicom za potpuni nerazmjer samodopadnosti i realnih dometa cvilio si i zavijao neslušljivi duet 'Kao kazna božija' (i prisilio me da navođenjem njegova naziva silujem svaki od raspoloživih pravopisa hrvatskoga jezika) koji ne bih embeddao ni da mi život ovisi o tome, bez obzira što moj pas Bongo slušanjem te pjesme dobije trenutnu erekciju jer ga podsjeća na zavijanje kuja u tjeranju. Radije ću stoga embeddati ovaj tragikomičan pokušaj stjecanja uličnog kredibiliteta.

Kao svaki glazbenik bez karijere, snimio si i album za djecu, no u taj dosadni kliše unio si i jedan novum: zasukao si rukave i ilegalno naplaćivao ulaznice za nastupe po školama. Neki su ti čak i prijetili sudom zbog toga. Ja stvarno ne razumijem zašto ovo društvo ne cijeni poduzetnike s inicijativom. Inicijativu si pokazao i kad si fizički prijetio novinaru koji je pisao o tome. Herojski si se učlanio u najmoćniju i najbogatiju stranku koja ti je uzvratila stalnim angažmanima u svim medijima i, unatoč tome, popušio si čak šest Dora. Šest. U odnosu na tebe, čak se i Ivan Mikulić može smatrati uspješnim pjevačem.

Stavka 3: Uništili su mi san

Stani malo, otkad javna televizija postoji da tebi ispunjava snove? Nije ti dosta što ne možemo dočekati nijedno proljeće, a da te desetak uzastopnih subota ne gledamo u najgledanijem terminu, sad ti još trebaju i ispunjavati snove? Također, nikako mi nije jasno zašto je jednom časnom i ponositom homofobu poput tebe životni san predstavljati Hrvatsku na najvećoj europskoj gay paradi. Da nisi tako superiorno muževan, još bih pomislio da su ispravne one teorije o homofobiji kao krinki pod kojom se skriva pritajena iskompleksirana gejčad. Srećom, superiorno si muževan pa neću pomisliti.

Stavka 4: Najbolji hrvatski pjevač

Ovo je ipak previše. Ti to nisi. Ti to nikad nećeš biti. Točka. Ti imaš te svoje bla, bla, truć, 'glasovne mogućnosti', svrsishodno barataš tehnikom, i, općenito, ako ti je već toliko stalo do komplimenata, svrsishodan si izvođač, ali biti vrhunski, a kamoli najbolji pjevač nešto je puno više od toga, i potpuno izvan tvog dosega. Glazba je umjetnost, tvoje pjevanje je puki zanat. Ti ne pjevaš da bi prenio emociju, već isključivo da po enti put skreneš pažnju na svoju tehničku umješnost, što može oduševiti samo one koji se oduševljavaju svaki put kad, primjerice, dizalo stane baš na onom katu na kojemu se trebalo zaustaviti. Tvoje pjevanje je bezosjećajna robotika, a tvoji nepodnošljivi pjevački manirizmi su puka imitacija svih američkih generičkih r'n'b cajki koje tako žarko želiš emulirati. Ti si naprosto dječarac koji je žarko želio biti Mariah, ali nikad nije shvatio da je Mariah postala Mariah zbog svojih pjesama, a ne zbog pukog izdrkavanja glasnica, izvještačenog dahtanja i mahnitog lamatanja ruke koja ne drži mikrofon.

Stavka 5: Ja od dreka radim pitu

...i baš zato nikad nećeš postati najbolji hrvatski pjevač. Svi smo u stanju zapeći drek sa slojem prhkom tijesta na vrhu i posuti ga šećerom u prahu, ali malo tko bi taj specijalitet poslužio gostima za večeru. Drek je, naime, drek, i normalan svijet za njim poteže vodu, dočim nam je pita draža kad je punjena jabukama ili nekim drugim voćem.

Stavka 6: Svi me hvale i tapšaju po ramenu

Da, to ljudi često rade kad se sažale nad tužnom sudbinom drugih ljudi. Anglofili taj čin znaju popratiti i riječima 'There, there'. Ne brkaj sućut s divljenjem, to nije dostojanstveno.

Stavka 7: Imaš menadžera koji putem Facebooka prijeti da će tužiti organizatore Dore

Ne olakšavaj se u tanjur iz kojega jedeš, nedragi moj Jacques. Znam da je drekpita tvoj udarni specijalitet, ali ne dijele svi tvoj apetit. Radije otpusti svog beskorisnog menadžera koji ti očito puni glavu glupostima. Prijavio si se na Doru, pristao na pravila igre i popušio. Živi s tim. Nije kraj svijeta. Bit će još Dora za pušenje.

Stavka 8: Pao sam prvi razred glazbene škole jer doma nismo imali klavir

Ovo je najveća glupost koju sam ikad čuo, iako sam odslušao više nego nekoliko press konferencija i intervjua Jadranke Kosor, pa ću radije stati, nabiti slušalice na uši i poslušati ovog mladića koji možda nema tvoje bla, bla, truć, 'glasovne mogućnosti', ali to ga ne sprečava da o tebi pjeva bolje i iskrenije nego što ćeš ti ikada biti u stanju.

Lp.