Koliko god mnogi bili sigurni da američki predsjednik Barack Obama zasad nema ozbiljnijeg protukandidata u borbi za još jedan mandat u Bijeloj kući, demokrati s Obamom na čelu u stopu prate krizu kroz koju prolazi australski medijski tajkun Robert Murdoch. Ništa od ovoga što se zbiva u Londonu neće biti slično onomu što će se dogoditi, nadasve republikancima, ako carstvo poklekne s druge strane Atlantika gdje Murdoch servisira Obamine oponente
Infekcija koja je počela u Londonu ugrožava svjetsko medijsko carstvo News Corporation. Zbog toga infekcija mora biti stavljena pod kontrolu, bez obzira na cijenu, i mora biti predstavljena kao eksces jednog, bez obzira na to što je bio i najveći, britanskog tabloida, upravo ugašenog i 168 godina starog News of The Worlda, odnosno grupe neodgovornih direktora i urednika, pa će se lavovima baciti i neki ljudi bliski magnatu poput šefice spomenutog tabloida Rebekah Brooks, dakle, nikako kao problem koji se pojavljuje u drugim segmentima korporacije. Stoga sanitarni kordon oko infekcije mora biti žestok, hitar i učinkovit.
Tako glasi, sažeto, strategija Roberta Murdocha, odnosno njegovih PR i financijskih savjetnika, strategija koje je dovela do naprasnog gašenja News of The World, do pada (a onda i do uhićenja te puštanja na slobodu uz uplatu velike kaucije) Rebekah Brooks, strategija koja nije baš jako uspješna jer, dok se piše ova analiza, Murdochovi se znoje pred britanskim parlamentarcima pokušavajući, čini se neuspješno, minimalizirati štetu, koja je ogromna i nesaglediva.
Brak Downing Streeta i Murdocha
Murdocha, naime, gaze ne samo predstavnici ozbiljnoga tiska predvođenog odličnim The Guardianom, dokazom da u našoj profesiji nije sve izgubljeno i da se itekako drži do deontologije iste, dapače, odnosno oni političari koji su ostali na nemilost interesa toga tajkuna (Ed Miliband i njegovi laburisti, na primjer), već i predstavnici struktura s kojima nema šale.
Malo je tko, naime, zamijetio, da je Rebekah Brooks pala samo nekoliko sati nakon što je to javno zatražio dioničar saudijske kraljevske obitelji, princ Al Walid bin Talal al Saud.
Zbog brzine kojom se širi, kriza je pokosila vodstvo Scotland Yarda te sustiže i Downing Street. Bez Murdocha ne bi bilo Tonyja Blaira, možda ni Gordona Browna, svakako ne bi bilo Davida Camerona, ali se ekscesivna i prekomjerna vlast uvijek skupo plaća (zna Ivo Sanader nešto o toj teoriji), pogotovo tamo gdje postoji demokracija, gdje slobodni mediji, kako i treba, ograničavaju vlast, odnosno gdje sumnja u demokraciju ne smije biti, a tako je u Velikoj Britaniji.
Čemu ostavke u Wall Street Journalu?
No, tamo gdje Murdoch igra veliku igru nije Ujedinjeno Kraljevstvo, već su njegovi pravi strahovi vezani za sudbinu carstva u SAD-u, ponajprije zbog vlasništva nad The Wall Street Journalom i nad televizijskom mrežom FOX News koja se gleda u preko stotinu milijuna američkih domova. Tu su, dakle, prioriteti.
I nije slučajno da je prošli tjedan, opet nezapaženo kod nas, ostavku dao Les Hinton, izdavač i predsjednik Dow Jones, kompanije koja posjeduje TWSJ. Hinton je dao ostavku iz predostrožnosti, ali ne i potpuno nevezano za skandal na Otoku. Naime, bio je predsjednikom jedne od kompanija u sastavu News Corporation u godinama kad su nastale afere prisluškivanja u Londonu.
'Ozbiljni' dio Murdochove kompanije, The Times u Londonu i The Wall Street Journal u New Yorku, pokušava dokazati da Murdoch ne posjeduje sve novinare koncerna, odnosno da je slobodno novinarstvo i kod njih moguće pa su stali pojašnjavati sve što se događa sa stanovitom, ne baš malom dozom objektivnosti. Otud onaj 'mea culpa, mea maxima culma' koji je objavljen jučer u TWSJ-u.
Strepnja republikanaca
No, zašto je priča s Murdochovim carstvom toliko važna u SAD-u? Jer je tamo u igri puno više od novca i medijskog unosnog posla. Konzervativni dio SAD-a, posebno se to tiče pokreta The Tea Party i Republikanske stranke, bio bi znatno drukčiji i mnogo slabiji da nema iza sebe FOX News. Likovi poput Sarah Palin, Michele Bachmann, Micke Huckabee, Newst Gingrich ili Rick Santorum itekako duguju slavu Murdochovim medijima, pa je potpuno jasno da se ova kriza do pomno prati u Bijeloj kući.
Podaci govore i o mogućnosti nelegalnih prisluškivanja žrtava terorističkog napada na WTC 11. rujna 2001, odnosno njihovih obitelji, te je državni tužitelj Eric Holder otvorio posebnu istragu operacija News Corporationa na američkom tlu.
Slom Lehmana Brothersa 2008. poučio nas je da u SAD-u nema svetih krava i da je netko bacio bombu s odgođenim paljenjem u Murdochovu centralu. Ed Miliband, najprije, nesiguran i pomalo konfuzan, ima sve više argumenata da pomete Camerona.
Mislim da je samo pitanje dana kada će Murdochovi mutni poslovi osokoliti Obamu i demokrate kojima je više dosta desničarske, nacionalističke i ideološki zatucane halabuke onih koji bi bili ušutkani samo da se može aktivirati kazneni zakon. Novinari i urednici The New York Timesa, kao ni oni iz The Guardiana, ne bi imali ništa protiv toga.
