Nakon što je tjednik Nacional objavio špekulaciju da je Kutle, koji je Hrvatsku napustio prošle godine neposredno prije nego mu je za slučaj Gradski podrum dosuđena kazna od dvije godine i osam mjeseci zatvora, navodno bio spreman platiti 150.000 eura jednoj privatnoj zrakoplovnoj tvrtki iz Frankfurta za izravan let iz Mostara u jednu južnoameričku metropolu, po svemu sudeći u Brazilu, oglasio se Kutlin odvjetnik Damir Alagić demantirajući da se njegov klijent sprema na bijeg u Južnu Ameriku.

Miroslav Kultle je nevin i nema razloga da napušta Bosnu i Hercegovinu čiji je domicilni državljanin', kazao je Alagić, dodajući da je Miroslav Kutle preko svojih odvjetnika u svakom trenutku dostupan pravosudnim organima u BiH.

I o Branimiru Glavašu se pisalo kao mogućem slijepom putniku u Južnu Ameriku. Operaciju Glavaševog mogućeg bijega, kako se početkom svibnja 2010. govorilo, predvodio je američki poslovni čovjek hrvatskih korijena koji je, navodno, trebao organizirati Glavašev život u jednoj od latinoameričkih zemalja. Tada se, međutim, čekala odluka Vrhovnog suda RH, a istodobno se - kako je otkriveno - vodila i široka akcija pokušaja podmićivanja sudaca ne bi li se donijela povoljna odluka za Glavaša.

Zemlje Južne Amerike su bile privlačne za mnoge koji su trebali 'novi početak', pa se tako po Paragvaju i Argentini motao i hrvatski revolucionar i terorist Miro Barešić, poznat po tome što je 7. travnja 1971. godine upao u jugoslavensko veleposlanstvo u Stockholmu te teško ranio ambasadora Vladimira Rolovića, koji je nakon osam dana podlegao ozljedama.

Popis Hrvata i hrvatskih građana koji su pobjegli u Južnu Ameriku - bilo da ih je tražila policija, bilo da ih je tamo zatekla u švercu droge (kao dvojicu mlađahnih Osječana koji su nedavno završili u zatvoru u Paragvaju), bilo da su pobjegli iz prostora bivše države zbog političkih ili ideoloških razloga, ili su, poput poglavnika Ante Pavelića, bili krivi za najteže ratne zločine - predugačak je i, osim za povjesničare ili feljtoniste, prilično nezanimljiv.

Kristijan Horvat zvani Ante Gotovina na putu po Latinskoj Americi

Zanimljivo i paradoksalno, ustaše i nacisti su stizali, najprije u Buenos Aires ili u Montevideo, u američkim i talijanskim brodovima nad kojima su nadzor imale američke i britanske tajne službe.

Upravo je to licemjerje velesila pomoglo da se među Hrvatima proširi fama o zemljama Latinske Amerike kao o mjestima gdje se osoba u problemima može 'utopiti'. Od naših je suvremenika možda najzanimljiviji lik koji se krio u Južnoj Americi bio Ante Gotovina. On se s lažnom putovnicom na ime Kristijana Horvata naputovao Čileom, Argentinom, Paragvajem i Brazilom, a bio je i u Dominikanskoj Republici. Doduše, Gotovina je bio i na Pacifiku, ali najskloniji je bio Južnoj Americi, kamo se vratio jer je tamo ranije već bio radio kao vojni instruktor.

Da je taj dio svijeta primamljiv ne samo za osobe u problemima sa zakonom porijeklom iz Europe, govori i podatak da je mnogo mafijaša, ali i razbojnika sa sjevera kontinenta prelazilo na jug. Učinili su to i glasoviti pljačkaši banaka i vlakova Butch Cassidy i Sundance Kid (ovjekovječeni na filmskoj vrpci iz 1969. gdje ih glume Paul Newman i Robert Redford), a koji su, nakon peripetija po argentinskoj Patagoniji, usred niza pljački smrtno stradali od bolivijske vojske u studenome 1908.

Hrvati, bilo da bježe pred zakonom, bilo da putuju trbuhom za kruhom, vole Južnu Ameriku, što govori vrlo bogata povijest naših emigranata u Argentini Čileu, Venezueli Boliviji Beru Brazilu i Urugvaju. I ovaj je novinar ugledao svjetlo dana u tom dijelu svijeta (u Buenos Airesu) i može svjedočiti da su to zemlje prelijepih krajolika, ogromnih prostranstava i prilično labavih granica, gdje Interpol i nije tako učinkovit.