Izraelsko-palestinska saga opet je u centru međunarodne pažnje. Nakon podnošenja palestinskog zahtjeva za članstvo u UN-u, ponovno se javlja Izrael sa svojim prohtjevima. 'Izraelski zahtjev, ili bolje rečeno ultimatum da Palestinci priznaju Izrael kao 'židovsku državu' je u najmanju ruku logično i moralno problematičan. A najmanje je sedam argumenata koji to potkrjepljuju', smatra Sari Nusseibeh, profesor s arapskog sveučilišta Al-Quds u Jeruzalemu, što je pojasnio u svom članku za Al Jazeeru
'Aktualna mantra izraelske vlade je da Palestinci moraju priznati Izrael kao 'židovsku državu'. Ne samo da su Palestinci još 1993. godine Sporazumom iz Osla priznali Izrael, što je bila prekretnica u njihovu odnosu, već su to učinili i još nekoliko puta nakon toga', smatra profesor Sari Nusseibeh
Nusseibeh kaže da za ovaj izraelski zahtjev ne postoji ni jedan argument za, a pogotovo ne onaj da je to jednako prirodno kao i Francusku nazivati francuskom državom, kako to tvrde zagovornici ove ideje.
'No sama zamisao o 'židovskoj državi' je u najmanju ruku logično i moralno problematična; zbog pravnih, vjerskih, povijesnih i socijalnih implikacija, koje brojni Izraelci jednostavno ne žele prihvatiti', dodaje Nusseibeh.
Uvjerenje da je Izrael povijesno i moralno nužan i opravdan odgovor na holokaust u Drugom svjetskom ratu ne može nikako biti opravdanje za sve ostale prohtjeve koji su proizašli nakon uspostave države 1948. godine.
Profesor Nusseibeh daje nekoliko argumenata.
Prvo, konfuzija se javlja jer se izraz 'židovski' može primijeniti i na drevne Izraelce i njihove potomke, kao i na one koji vjeruju u religiju i praksu judaizma.
'To se obično preklapa, ali ne uvijek. Naprimjer, neki etnički Židovi su ateisti, a neki su prešli na judaizam, a nisu etnički Židovi', pojašnjava Nusseibeh.
Drugo, moderne nacije-države ne definira jedna nacionalnost ili vjera jer je to problematično samo po sebi, ako ne i proturječno, jer moderne nacije-države nisu etnički ili vjerski homogene.
Treće, priznanje Izraela kao 'židovske države' podrazumijeva da je Izrael, ili bi trebao biti, bio teokracija (ako se riječ 'židovska' odnosi na judaizam) ili apartheid (ako se riječ 'židovska' odnosi na nacionalnost Židova) ili oboje, i u svim tim slučajevima Izrael tada više nije demokracija - nešto na što su Izraelci ponosni još od osnutka države 1948.
Četvrto, barem jedan od pet Izraelaca, dakle 20 posto stanovništva, prema izraelskom Državnom zavodu za statistiku – etnički je Arap (i uglavnom su ili muslimani, kršćani, druzi ili bahai) i priznanje Izraela kao 'židovske države' čini jednu petinu stanovništva Izraela automatski strancima u svojoj rodnoj zemlji, što im smanjuje zakonska prava i stavlja ih u poziciju građana drugog reda (ili možda čak i bez državljanstva i drugih prava).
Peto, priznanjem 'židovske države' kao takve značilo bi da se svim Židovima na svijetu priznaju puna prava, bez obzira gdje žive i koja je njihova nacionalnost, a to je negdje oko 10 milijuna ljudi.
Šesto, to znači da bi i prije nego što bi pregovori započeli, oko sedam milijuna Palestinaca koji žive u dijaspori trebalo odustati od repatrijacije ili naknade.
'Tih sedam milijuna Palestinaca potomci su onih 800.000 Palestinaca od njih ukupno 840.000 koji su 1900. živjeli u povijesnoj Palestini, tj. na teritoriju koji danas obuhvaća Izrael, Zapadnu obalu, uključujući Jeruzalem i Gazu, a koji su svoju zemlju napustili zbog rata, nasilne deložacije ili čistog straha', objašnjava Nusseibeh.
Sedmo, priznanje 'židovske države' značilo bi u potpunosti ignorirati činjenicu da je osim za 15 - 20 milijuna Židova na svijetu Jeruzalem podjednako svet i za 2,2 milijarde kršćana i 1,6 milijardi muslimana. Drugim riječima, to bi bilo privilegiranje judaizma nad kršćanstvom i islamom, čiji pristaše zajedno čine 55 posto svjetske populacije.
'Umjesto da Izrael od Palestinaca zahtijeva da ga priznaju kao 'židovsku državu', bilo bi bolje da traže da ih se prizna kao građansku, demokratsku i pluralističku državu čija je službena religija judaizam, a čiji je većinski narod židovski. Mnoge države (uključujući i susjedni Jordan i Egipat, i zemlje poput Grčke) imaju kršćanstvo ili islam kao službenu religiju (ali pružaju jednaka građanska prava za sve građane), stoga ne postoji razlog zašto izraelski Židovi ne bi željeli isto', kaže Nusseibeh.
'To je razuman zahtjev i može ublažiti strahove židovskih Izraelaca da će postati manjina u Izraelu, odnosno da će doći do etničkog čišćenja Palestinaca i Arapa u Palestini. Ovaj prijedlog nije ekvivalent priznanju Izraela kao 'židovske države', već znači da bi Izrael i dalje bio demokracija', zaključio je Sari Nusseibeh .