'Tri stvari u životu su važne: Bog, obitelj i Yahoo. Budući da nisam posebno religiozna, ostaju obitelj i Yahoo', izjavila je Marissa Mayer nakon dolaska na čelo jedne od najvećih kompanija u Silicijskoj dolini. U njoj je od 2012., nakon što ju je s važnih funkcija u Googleu otpustio njegov suosnivač i Marissin bivši dečko Larry Page.

Čim je došla u Yahoo, Marissa je lupila šakom o stol, zabranivši rad od kuće (iako je sama tako radila u vrijeme trudnoće) i naredila da 14.500 zaposlenih mora dolaziti svaki dan na radno mjesto u tvrtku. Samo u osobnom kontaktu možete izbrusiti najbolje ideje, poručila je. Nije pomogla ni kritika da tom odlukom high-tech firmu vraća u kameno doba, potiče mediokritetski duh, pojačava stres zaposlenika i smanjuje njihovu učinkovitost, povisuje fiksne troškove, stvara dodatnu gužvu na cestama i zbog ispušnih plinova pridonosi zagađenju okoliša.

Novu prašinu izazvala je slikajući se za Vogue u glamuroznom seksi izdanju, poručujući da može biti i pametna i privlačna. Njezine zagovornice, pak, vidjele su to kao odličnu priliku da žene potakne da budu ambicioznije, prodornije i postave si više ciljeve, kako Marissin uspjeh ne bi bio rijetka iznimka.

Marissina petogodišnja plaća iznosi 117 milijuna dolara, a za prvih šest mjeseci dobila je 36 milijuna. Plaća šefice Hewlett-Packarda, Meg Whitman iznosi jedan dolar, ali s bonusima i dionicama jedna je od najbolje plaćenih menadžerica (i menadžera) u SAD-u s godišnjim primanjem od 15 i nešto milijuna dolara. Svaki put kada otvorite Facebook, nabacite pokoju lipu na tekući račun Sheryl Sandberg, s godišnjom plaćom od 328.000 dolara i bonusom od 277.000, a kada tomu dođe prihod od dionica, nabere se više od milijarde. Marissa, Meg i Sheryl čak su bolje plaćene od preplaćene predsjednice uprave i izvršne šefice kemijskog diva DuPont, Ellen J. Kullman.

Da, one su uspjele. Uspjele su u IT ( informatička tehnologija) industriji, tom svijetu superkonkurencije, među superpametnim programerima, dizajnerima, tehnološkim inovatorima i poslovnjacima koji svakodnevno izmišljaju nove tvrtke i proizvode. Silicijska dolina nije izmislila ženskog Gatesa, Jobsa ili Zuckerberga, ali je iznjedrila nekoliko ženskih korporativnih mogulica poput Mayerice, Sandbergice i Whitmanice.

Ipak, unatoč takvim ekstremnim primjerima, u Silicijskoj dolini nađe se 'pčelica radilica' u suknjama (u Googleu 30 posto od 34.300 zaposlenih), ali među pokretačima posla, na top pozicijama i među članovima upravnih odbora, još uvijek su rijetkost. Mnogo rjeđe nego u drugim američkim velikim tvrtkama, što dokazuje nova studija odvjetničkog društva Fenwick&West: od 150 najvećih kompanija u IT industriji gotovo polovina ih nema niti jednu ženu na rukovodećim mjestima, iako je u SAD 8.6 milijuna žena na čelu neke tvrtke. U Silicijskoj dolini bilo je 2010. tek tri posto kompanija sa ženskim timovima, za razliku od 89 posto 'muških' tvrtki bez ijedne zaposlene žene. Prema podacima američkog Ureda za statistiku, broj profesionalki u kompjuterskom poslu između 2000. i 2011. smanjio se sa 33 na 25 posto, dok se broj muških povećao za 16 posto.

U svijetu venture kapitala (pojedinci, tvrtke ili fondovi koji ulažu u pojedina poduzeća kako bi im pomogli u razvoju, op.p.) u 96 posto slučajeva su muškarci, pa se od prije dvadeset godina kada ih je bilo 97 posto, ništa nije promijenilo. Prema istraživanju Babson koledža nedaleko od Bostona, među 6.517 kompanija koje su između 2011. i 2013. dobile venture kapital, bilo je samo 2,7 posto onih kojima su izvršni direktori bili žene, bez obzira na to što je istraživanje privatne Zaklade Kauffman iz Kansas Cityja (bavi se unapređenjem poduzetništva i obrazovanja s ciljem poticanja gospodarski nezavisnih pojedinaca) dokazalo da su startupovi koje su pokrenule žene imali 31 posto veći povrat kapitala od onih koje su pokrenuli muškarci.

To je muški svijet, bez obzira na činjenicu da dvije trećine odluka o kupovinama donose žene. Unatoč tome što ankete pokazuju da bi se 48 posto žena radije odreklo intimnosti s drugom osobom, nego svog pametnog telefona i da više od muškaraca koriste Twitter i Facebook. Taj muški svijet stvorio je 'bijeli brogramerski establišment', kako ga na web stranici Model View Culture naziva njegova otrovna kritičarka Shanley Kane. U internetskom slengu brogramer je izvedenica od programera i skraćenice 'bros', a znači muške prijatelje, zatvorenu 'škvadru' koja se bavi programiranjem, ekskluzivan klub alfa-programera, bratstvo iz studentskih dana na prestižnim sveučilištima preneseno u profesionalni svijet.

Stvorena je cijela brogramerska kultura, od načina odijevanja do ponašanja i životnog stila, u kojoj se žene osjećaju izopćeno.
Silicijska dolina je mjesto u kojemu se 'najpoželjniji neženja' Gurbaksh Chahal, poduzetnik s kompanijama teškima stotine milijuna dolara, kažnjava s 25 sati dobrotvornog rada i tri godine uvjetne zbog divljačkog premlaćivanja svoje cure, dok neka zaposlenica dobiva otkaz jer je na Twitteru objavila seksističke primjedbe svojih kolega. To je mjesto, piše u Newsweeku Nina Burleigh, gdje investitor poduzetnicu može otkačiti obrazloženjem da mu se 'ne sviđa ženski način mišljenja'. Ili se žene izostavljaju s poslovnog ručka jer su 'davež', a suosnivač mobilne aplikacije Tinder povuče suosnivačicu (i bivšu curu) iz upravnog odbora s obrazloženjem da tvrtku sa ženom u upravnom odboru poslovni partneri mogu doživjeti kao 'sprdačinu'.

Pa ipak, kao glavni razlog odlaska iz tehnološke industrije 'brogramersku kulturu' navodi samo 27 posto žena, a 68 posto ih ističe majčinstvo. Nije čudo što su u pokušaju rješavanja problema rodne nejednakosti, Apple i Facebook nedavno obećali zaposlenicama plaćanje zamrzavanja jajašaca za umjetnu oplodnju. Google mladim majkama obećava pet mjeseci plaćenog rodiljnog dopusta i sedam tjedana za mlade očeve, 500 dolara ekstra za takeout obroke i plaćeno kemijsko čišćenje, kako žene ne bi na to trošile dragocjeno vrijeme. Istodobno, šef Larry Page je upravni odbor s 15 članova, od kojih su četiri bile žene, skresao na 11, među kojima je ostala samo jedna žena, obrazlažući to željom da kompanija ima manje menadžera, a više stručnjaka za tehnologiju koji će smišljati nove proizvode, a ne samo širiti prodaju postojećih.

Jedan od razloga niske zastupljenosti žena u Silicijskoj dolini je činjenica da ih mnogo manje studira računarstvo i matematiku. Tehnološka industrija se toliko brzo mijenja da zaposlenici teško mogu loviti korak sa samo pet ili deset godina mlađim novopridošlicama, što mnogo drastičnije pogađa žene nego muškarce. Većina mentora su muškarci, koji ih ne znaju na pravi način uputiti kako pokrenuti startup. Manje su prodorne i ne znaju se promovirati kao muški konkurenti, tvrdi Vivek Wadhwa, investitor i autor knjige 'Inovativne žene: mijenjanje lica tehnologije'. One ne samo da nerado pretjeruju u svojim uspjesima i ciljevima, nego ih podcjenjuju, kaže Wadhwa, zbog čega mnogo teže privlače venture kapital sa Sand Hill Roada. Ono što je za dioničko tržište Wall Street, to je za venture kapital Sand Hill Road u kalifornijskom Menlo Parku, ali žene tu imaju rijetko pristupa, jer istraživanje zaklade Kauffman pokazuje da blizu 80 posto poduzetnica svoje projekte pokreće i jedva krpa osobnom ušteđevinom. Investitori u ženama jednostavno ne vide nekog novog Zuckerberga, kaže Vivet Wadhwa.

Jedan od problema Silicijske doline postaje i činjenica da mačo brogrameri u dvadesetima teško mogu zadovoljiti interese ženskih potrošača u zrelim tridesetima, a to je još neosvojeno tržište, naročito u spoju informatičke i modne industrije.

To je razlog više za uključivanje žena u svijet informatike, ali ima još nešto: one postaju zanimljive kao investitori. Amerikanke nikad u povijesti nisu bile toliko obrazovane niti su raspolagale s većim bogatstvom negoli danas, naslijeđenim od babyboom muževa koji umiru ranije od njih ili ušteđenog od vlastite zarade, pa se Vivek Wadhwa slaže s onima koji kažu: 'Uspijemo li dobiti samo dva posto novca koji kontroliraju žene, nećemo ga morati prosjačiti u Sand Hill Roadu.'