Porez na financijske transakcije jedna je od onih mjera koju čelnici zemalja Unije već godinama redovito evociraju u kontekstu krize eura. Mjera je to koja je trebala donijeti nezanemarivu dobit (prve procjene govorile su o 57 milijardi eura godišnje), no imala je, prije svega, snažan simbolički potencijal jer je u krug solidarnosti imala prisilno uvesti standardno neposlušni bankarski sektor. No i nakon niza godina pregovora i ustupaka, nema još jasne najave o njegovu uvođenju
Iako tema tzv. Tobinova poreza (nazvan prema osnivaču, ekonomistu Jamesu Tobinu) datira još iz sedamdesetih godina, u Uniji je postao aktualan oko 2011. kada je Europska komisija predložila direktivu o porezu u iznosu od 0,1 posto na razmjenu dionica i obveznica te 0,01 posto na derivirane proizvode. Prognoze su tada bile iznimno optimistične. Godišnja dobit trebala je iznositi oko 57 milijardi eura, a doprinos privatnih klijenata bio bi minimalan (primjerice, na kupnju dionica u iznosu od 10.000 eura građanin bi platio porez u iznosu od 10 eura). No već je sredinom 2012. postalo jasno da uvođenje neće ići nimalo glatko jer su prijedlog odbila dva najvažnija financijska sjedišta Unije, London i Luxembourg.
Komisija je zatim prošle godine u veljači predložila novu direktivu koja bi se imala odnositi samo na 11 zemalja Unije, među kojima prednjače Njemačka i Francuska. Dobit bi u tom slučaju nešto pala, na oko 30 milijardi eura godišnje, no gesta bi i dalje djelovala snažno, solidarno i nadasve pravednički. Posebice ako se osluhuju izjave velikih zagovornika poreza na financijski sektor.
Komentari ovoga tjedna, kako prenosi Libération, i dalje upućuju na deklarativnu podršku te se tako i dalje govori o 'pojačanoj suradnji' Pariza i Berlina u vidu konačnog uvođenja poreza na financijske transakcije. Predsjednik François Hollande uveo bi mjeru do europskih izbora u svibnju, a kancelarka Angela Merkel u njoj pak vidi 'važan signal' koji 'bi pokazao da financijski akteri dijele odgovornost'. No tim se poletnim izjavama valja pridružiti i svježa ocjena Komisije koja se pita o 'realnoj političkoj volji' država članica da zaista i uvedu taj porez.
Kako zaključuje francuski list na temelju protivljenja nacionalnih banaka, sporazum je daleko od cilja. Tako svaki predloženi kompromis redovito pobijaju banke. Primjerice, Njemačka je predložila da se porez ograniči na trgovanje dionicama i deriviranim proizvodima, no francuske banke (Société générale i BNP) drže čak trećinu tog tržišta i nisu nimalo voljne plaćati ikakve dodatne poreze. Francuska je, sa svoje strane, predložila oporezivanje spekulativnih deriviranih proizvoda (posebice onih koji se odnose na dugove država), no u tom sektoru njemačke banke prednjače pa je i taj prijedlog brzo zamro. Nakon propalih pregovora, spominjalo se ograničavanja poreza samo na trgovanje devizama, ili pak postupno uvođenje, 'mjeru po mjeru'. No ako je suditi po dosadašnjoj praksi, taj bi proces mogao probiti sve racionalne rokove.
