Nakon što su jučer u Sjevernoj Koreji održani 'izbori' na koje je izlaznost bila ni manje ni više nego 100 posto, na kojima se moglo glasati samo za jednu opciju (onu mladog diktatora Kim Jong-Una), te na kojima je dotični (naravno) osvojio 100 posto glasova, nameće se jedno logično pitanje – za kojeg se vraga vlasti Sjeverne Koreje uopće trude oko 'izbora'?
Usput, izlazak na 'izbore' u Sjevernoj Koreji je obavezan, što i nije najčudnija stvar vezana uz njih, jer obveza izlaska na izbore postoji i u nekoliko zaista demokratskihzemalja (npr. u Australiji). No dok je kazna za neizlazak na izbore u Australiji tek novčana, u Sjevernoj Koreji se i manji 'prekršaji' kažnjavaju neusporedivo strože – najčešće slanjem 'prekršitelja' i njegove cijele obitelji u jedan od niza logora smrti o kojima je nedavno izvijestio i UN
Zašto, dakle, Sjeverna Koreja održava 'izbore' na kojima je svaka mogućnost izbora apriorno nemoguća? Časopis Time u svojoj analizi donosi nekoliko mogućih razloga za održavanje takvih 'izbora', čija sama ideja djeluje kao da je 'posuđena' iz distopijskog romana Georgea Orwella '1984' (baš kao i mnoge druge totalitarne prakse u Sjevernoj Koreji).
Kao prvo, 'izbori' svakih pet godina su logičan državne političke propagande, koja u Sjevernoj Koreji ionako predstavlja neizostavan dio svakodnevice. No, uz propagandnu, sjevernokorejski 'izbori' imaju i praktičniju svrhu.
Naime, prisiljavanje 100 posto odraslih Sjevernokorejaca da svakih pet godina izađu na 'izbore' vlastima zapravo služi kao svojevrsni popis stanovništva, što u svojim izjavama govore i rijetki Sjevernokorejci koji su uspjeli pobjeći iz te diktature. Tako se na 'izborni' dan u svakom mjestu okupljaju 'odbori iz susjedstva' (tzv. inminbani), koji pozorno prate tko je izašao na 'izbore', a tko nije. S obzirom da izostanak jedne jedine osobe s biračkog mjesta može baciti sumnju na cijelu njezinu širu obitelj, Sjevernokorejci su izuzetno revni u izlasku na 'izbore', tako da brojka od 100 posto izlaznosti, da stvar bude potpuno apsurdna, vjerojatno i nije daleko od istine.
Iako je sjevernokorejski parlament u praksi tek simbolično tijelo (sastaje se tek jednom godišnje), njegov sastav promatračima i analitičarima odaje tokove moći u toj zemlji. Tako se, primjera radi, na izborni dan diktator Kim Jong-Un na izbornom mjestu fotografirao sa svojom sestrom Kim Yo-Jong, inače budućom parlamentarkom, što analitičari tumače kao nipošto slučajan signal njezine rastuće političke moći. U isto vrijeme, Kim Kyong-Hu, sestra pokojnog diktatora Kim Jong-Ila i teta aktualnog diktatora Kim Jong-Una, nije viđena otkad je njezin suprug Jang Song Thaek uhićen i ubijen.
U svojoj analizi Time zaključuje kako vizualna predstava sa sjevernokorejskih 'izbora' šalje jasnu poruku: treća generacija Kimova je preuzela kontrolu nad Sjevernom Korejom.
