U Asuncionu, glavnom gradu Paragvaja, digla se golema prašina zbog jedne desetogodišnjakinje. Djevojčica visoka 139 centimetara i 34 kilograma teška, gura trbuščić, jer je pet mjeseci trudna. Trudnoća je posljedica silovanja, a policija je za to osumnjičila 42-godišnjeg očuha Gilberta Beniteza i nakon dva tjedna potjere, ulovila ga dvjesto kilometara južno od glavnoga grada. Sličan slučaj ovih dana puni i urugvajski tisak.

Ali ono što je uzbudilo javnost u Paragvaju nije utvrđivanje očuhove krivnje, nego odluka Ministarstva zdravstva da odbije zahtjev majke za prekid trudnoće njezinoj malodobnoj kćeri. U međuvremenu je pritvorena i sama majka zbog sumnje u sudioništvo, što je čest slučaj kada očuha sumnjiče za zlostavljanje pastorčadi.

Prema podacima UNICEF-a, u ovoj zemlji s nešto manje od sedam milijuna stanovnika, svakoga dana rode dvije djevojčice mlađe od 14 godina. Spomenuti slučaj stoga je samo okidač za javnu raspravu o problemu seksualnog zlostavljanja maloljetnica, najčešćeg razloga velikog broja trudnih djevojčica i postavljanje pitanja imaju li malodobne žrtve nasilne obljube pravo na prekid trudnoće. Nemaju pravo, kaže paragvajski zakon, dopuštajući abortus samo ako je neposredno ugrožen život trudnice, a i u tom slučaju samo do dvadesetog tjedna trudnoće. O prekidu iz etičkih razloga ni riječi. A kazna za pobačaj je drastična, pa osuđenice čeka dugogodišnji zatvor.

Kako su liječnici ocijenili da buduća majka nije ugrožena, a trudnoća uredna, ali suviše uznapredovala, Ministarstvo je odlučilo tako kako je odlučilo. Razlog za pobačaj ne vidi ni Katolička crkva, jer je paragvajski biskup Claudio Gimenez u nedjeljnoj propovijedi poručio da je svaki pobačaj 'ubojstvo nevinog života, koji je još uvijek u nastajanju'.

Protiv odluke Ministarstva, na ulicama Asunciona održane su masovne demonstracije pod geslom 'Plač bez glasa', u priču se uključio Amnesty International kampanjom 'Djevojčice u opasnosti', upozoravajući da je za curice mlađe od 16 godina trudnoća četiri puta riskantnija nego za 20-godišnjakinje. Članica Južnoameričkog odbora za zaštitu ženskih prava Carmen Pompa traži da se uvede načelo nekažnjivosti za pobačaj u slučaju trudnica mlađih od 14 godina. Ona također kritizira uhićenje majke, čime ionako nesretno dijete nerijetko gubi jedinu potporu u dramatičnom životnom razdoblju. Bilo kako bilo, 10-godišnja Paragvajka nema vremena čekati promjenu zakona. Ona sada čeka porod u skloništu Crvenog križa.

Da djeca rađaju djecu, nije novost. I danas se spominje slučaj najmlađe majke zabilježen u povijesti medicine, petogodišnje Peruanke Line Medine, koja je 1939. carskim rezom rodila zdravog dječačića, a i Linina sunarodnjakinja, 7-godišnja Hilda Trujillo (silovao ju je 22-godišnji rođak), rodila je zdravu djevojčicu prirodnim putem. Čak pet od deset najmlađih majki zabilježenih u povijesti medicine, dolaze iz Južne Amerike (uz ove dvije, još dvije djevojčice iz Kolumbije, jedna iz Meksika), sedam, odnosno osam godina stare, žrtve silovanja puno starijih, mahom rođaka i obiteljskih znanaca.

Zašto toliko često rađaju baš južnoameričke djevojčice? I u Nikaragvi je prema statistici Unicef-a 4,4 posto majki mlađih od 15 godina, a u El Salvadoru je 11 posto djevojčica mlađih od 18 godina bilo barem jednom trudno. Liječnici u Paragvaju tvrde da je za zlostavljanje maloljetnica poglavito kriv naglašeni mačizam, naročito u ruralnim područjima gdje još vlada običaj po kojemu rođaci imaju pravo razdjevičiti djevojku. Iako je riječ o izrazito katoličkim zemljama, u njima su se zadržale natruhe morala i običaja indijanskih predaka, pa je nastao križanac u kojemu ispada da je manji grijeh silovati vlastitu malodobnu unuku nego silovanoj unuci odobriti da se oslobodi posljedica silovanja.

U zemljama poput Venezuele za žene nije sramota da im svako dijete, a rađaju ih mnogo, ima drugog oca, i to vanbračnog, dok muškarci dokazuju muškost brojem potomaka, ali bez čvrstih obveza o njihovu podizanju. Siromašne su četvrti zato pune djece prepuštene ulici, za koje nema tko brinuti. U autohtonim kulturama još su česti brakovi 14 ili 15-godišnjakinja, kontracepcija je skupa i teško dostupna, Katolička  crkva je ne odobrava, a djevojčice o njoj, pogotovo u seoskoj zabiti, ionako ništa ne znaju. Žrtvama je od male pomoći strogi zakon o prekidu trudnoće i mačo pravosuđe, pri čemu ni u zemljama kao što su Nikaragva, Haiti, Honduras i El Salvador za silovane malodobnice nema izuzeća. U El Salvadoru trenutačno 16 žena služi kaznu do nevjerojatnih 30 godina zatvora, jer su abortirale ili pobacile, a suci pobačaj ocijenili kao namjeran prekid trudnoće. Ako se očuhu male Paragvajke dokaže krivnja, čeka ga kazna do 15 godina zatvora. Prekid trudnoće legalan je samo u Urugvaju, Kubi i Meksiku.

Od razvijenih zemalja najviše djece - rotkinja bilježi SAD, a iz Europe također povremeno stižu vijesti o trudnim djevojčicama. Prošle godine u Ujedinjenom Kraljevstvu roditelji su postali 12-godišnjakinja i 13-godišnjak, ali medije je više zaintrigirao slučaj Tresse Middleton, koja je 2006. sa 11 godina rodila curicu, a tek nedavno otkrila da je otac djeteta njezin vlastiti brat. U razgovoru za jedan britanski list, Tressa govori o životu s majkom alkoholičarkom i narkomankom, koja je mijenjala muškarce na traci i rađala djecu, ne znajući tko su im očevi. Na društvenim mrežama upravo se pojavila vijest da je čečenski šef policije Nazud Gučigov, prisilno oženio 30 godina mlađu Luizu Gojabijevu na njezin 17. rođendan, iako je već u braku i ima djecu stariju od nevjeste. Iako u Rusiji zakon brani mnogoženstvo i brak s maloljetnim osobama, Gučigov je formu zadovoljio sklapanjem 'službenog partnerstva', ma što to značilo, a da je riječ o nedodirljivom šefu, dokazuje i izjava dječjeg pravobranitelja Pavela Astakova: 'Nemojmo biti licemjerni, emancipacija i spolna zrelost na Kavkazu dolaze ranije. Neke se žene s 27 osuše kao da im je 50.'

Tinejdžerska i prerana trudnoća u razvijenim zemljama znači stigmatiziranje djevojčica - majki i najčešće život u siromaštvu, a same dolaze iz najsiromašnijih slojeva društva. U zemalja u razvoju ne pate zbog stigme, jer vrlo često rađaju - u braku. Ako se brakom može nazvati transakcija između roditelja i ženika, u kojoj roditelji dobivaju novac za isporučenu kći starijem muškarcu (u nas bi ga nazvali pedofilom). Transakcija se i formalno 'blagoslivlja', ali budući da je to u Turskoj u slučaju nevjesta mlađih od 15 godina imamima zabranjeno, u zabačenim krajevima jugoistočnog dijela zemlje dovoljno je da stariji poznanik obitelji pročita nekoliko redaka iz Kurana. U svijetu se 23 milijuna djevojčica mlađih od 15 godina, prisiljava na udaju za znatno starije ženike, pa iako u Indiji to zakon brani, u seoskim zabitima roditelji prodaju kćeri stare jedva pet godina.

Prema izvješću organizacije Save the Children (Spasimo djecu), godišnje u svijetu rodi 13 milijuna žena mlađih od 20 godina, od kojih 90 posto dolazi iz zemalja u razvoju. Najviše ih je u Nigeriji, gdje se 87 posto djevojčica uda prije osamnaeste, a do te godine 53 posto ih rodi barem jedanput. Na razdjevičenje muž bi trebao čekati do prvih znakove fizičke spolne zrelosti supruge, ali tko ga može kontrolirati? Kako je nezrelim nevjestama, dokazuje podatak da su u zemljama u razvoju glavni uzrok smrti djevojčica od 15 do 19 godina starosti komplikacije u trudnoći i porodu. Ili samoubojstvo. Turkinja Kader Erten nedavno se ubila sačmaricom nakon što je rodila drugo dijete, mrtvorođenče. Bilo joj je četrnaest. Jedanaest joj je bilo kada su je roditelji prisilno doveli u muževu kuću. Vlasti zapravo samo pretpostavljaju njezinu dob, jer – poput mnogih takvih – nije imala rodni list te službeno nije postojala.

U svakom slučaju, u 21. stoljeću broj prisilnih dječjih nevjesta i poligamija u Turskoj raste, jer zbog višeg standarda u dijelovima zemlje gdje je tradicija mnogoženstva još živa, muškarci mogu opet kupovati više žena, a na ruku im ide i sirijska tragedija. Zbog krvavih događanja u Siriji, u Tursku se sklonilo 600.000 izbjeglica, a mnogima od njih prodaja kćeri budzašto jedini je način preživljavanja. Dječjim je nevjestama zbog toga naglo pala cijena.