Lijepa naša vaša postala tv serija
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Foto-album Krešimira Dujmovića
Lijepa naša vaša postala tv serija
Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Foto-album Krešimira Dujmovića
'LIJEPA NAŠA VAŠA' NA HRT-u 4
Bilo je proljeće, mačke su zavijale, priroda se seksala, u zraku sve nešto kreativno i prokreativno, ja po običaju brijao kako će ovo napokon biti godina u kojoj ću snimiti novi album i postati ono što su mi starci gorljivo priželjkivali – rokenrol supernova. Na fejs mi dolazi poruka nekog tipa da čita moje kolumne o strancima, da je producent i režiser, da bi htio da napravimo dokumentarni serijal na temelju mojih tekstova. Hm... televizija, što je to?
Evo informacije za ekipu koja se užasava malih ekrana osim kad ih posjet baki prisili na to. 'Lijepa naša vaša' postao je dokumentarni serijal. Ide pod naslovom 'Lijepa vaša' na HRT-u 4, nedjeljom u 18.30 sati, počevši od ove nedjelje 25. rujna.
Puno se medija prištekalo na temu koju sam otvorio još prije tri, četiri godine, kada sam na tportalu startao sa serijalom o strancima koji žive u Hrvata. Zvali su me za kontakte, ponavljali priče koje sam imao tjedan dana ranije, postavljali ista pitanja po emisijama, snimali dokumentarce koji bi se svodili na to da je Hrvatska predivna, da nam je more plavo, sunce sija i svi vise po kavama. I nitko nije lagao, samo što ispod pristojne frazeologije obično kuha čitav mikrokozmos stavova i iskustava koji u spontanom razgovoru nekontrolirano ispadnu iz usta.
E, mene je zanimalo upravo to. Što hrvatski stranci misle o ovoj zemlji kad ih nitko službeno ne pita što misle o ovoj zemlji. Kako je opisuju svojim frendovima preko Skypea ili svojim ljubavnicima nakon seksa. Najdraže bi mi bilo kad bi u razgovoru rekli da ih to još nitko nije pitao, pa se zamisle. Svaka čast samorazumljivim i očitim stvarima poput predivne obale, klime ili svenacionalne opuštenosti Hrvata. Svakodnevica je ipak nešto drugo. Odnosi, razočaranja, frustracije, stvari koje bi promijenili kod nas da mogu, stvari koji su ih u Hrvatskoj promijenile.
U tekstu je možda lakše, ali slika – to je drugi svijet. Ako smo do sada doživljavali ideje, sada doživljavamo ljude. Gledamo Kubanca Ramona kako u Novom Zagrebu radi kao automehaničar, mijenja gume, zavlači se pod haubu, a da bi navečer sav upicanjen u bijelom i s crnim prstima vodio tečaj salse u Preradovićevoj. Ili kad sa zagorskim Britancem Andyjem hodaš po brežuljcima oko Konjšćine i on ti pokazuje prstom gdje je koje selo, objašnjava ti zagorsku floru kao da je tamo proveo tri reinkarnacije i onda sjedneš s njim u lokalnu birtiju gdje ga svi znaju, ali nitko s njim zapravo nikada nije prozborio ni riječi. Pa ga kreneš upoznavati...
Ili dođeš s Korejcem Young Sunom ispred zagrebačkog HNK i snimiš njegov baletni performans na rolama, o kojem bi mogao napisati 50 rečenica i još uvijek nitko ne bi mogao doživjeti kako to stvarno izgleda. To je to. Izabrao sam 12 ljudi koji su se obreli u Hrvatskoj te barataju mentalitetom i stilom života koji se kod nas ne da naučiti. U svakoj epizodi po jedan. Išao sam kod njihovih frendova, zavirio u njihove domove, razgovarao s njihovim hrvatskim partnerima, djecom ako ih imaju, pratio njihovu dnevnu rutinu, radio s njima gluposti, provocirao, dovodio do suza, izvlačio mračne tajne, kisele osmijehe, šutnju, bijes, mačevao, plesao s Mickelom Jacksonom na pozornici Močvare... Hoćete znati što je Hrvatska danas? Ovaj TV serijal će vam biti ubrzani tečaj.
Onaj momak s početka priče koji mi se javio s idejom za filmove je u međuvremenu postao vlasnik nagrade za najbolji europski kratki film - Jure Pavlović je odlučio biti režiser serijala. Na prvu grez, na drugu simpatičan, na treću velemajstor svog posla. Filmografija mu raste kao morski krastavci na viagri. S producentom Bojanom Kanjerom sam se sfrendao baš onako osnovnoškolski – tko se tuče, taj se voli. Poludio je od mojih kašnjenja, što je bio preduvjet da se danas od srca nasmiješimo kad se vidimo. Prvi snimatelj Dario Hacek... ne znam. Taj čovjek zaslužuje svoj stand up i najmanje 100 razgaljenih curki u prva tri reda koje dolaze doma s pothlađenim sisama jer im je grudnjak ostao na stejdžu. Drugi snimatelj Ivan Špehar ga je balansirao svojim neprikosnovenim zenom. Čovjek zrači kao da je jučer sišao s Tibeta. Pod uvjetom da na Tibetu postoji teretana. Tonce smo mijenjali svako malo, tako da ću ih zborno pozdraviti s 'jedan, dva, jedan, dva, smo uključeni?' Sve je snimano s dvije kamere i dva GoProa, dinamično, kreativno, avangardno. Produkcijska kuća – Sekvenca.
Zahvaljujem i svim protagonistima, neću ih sad nabrajati. Smrzavali su se s nama, bili gladni, neispavani, psihološki razapeti, radili smo po 12 sati u komadu... Nešto od tog ludila i tih podočnjaka se definitivno ne može sakriti.
Lijepa vaša. Serijal o strancima kakav nitko dosad nije imao muda napraviti. Moglo je biti i još oštrije, ali hej, nismo htjeli da se netko poreže ispred malih ekrana. Bacite oko i bacite daljinski. U tih 25 minuta u nedjelju neće vam trebati. Vidimo se.