Izrazi "ratno gospodarstvo" ili "ratna privreda" podsjećaju na dramatične mjere mračnih dana iz prošlosti: vlade mijenjaju svoje gospodarske sustave i industrijsku proizvodnju kako bi dale prednost proizvodnji za potrebe vođenja rata, piše Deutsche Welle.

Europski povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton se počeo redovito pozivati na taj koncept početkom ožujka dok je tražio - i još uvijek traži - brzo povećanje narudžbi i proizvodnje streljiva i oružja od strane EU-a, kako za opskrbu Ukrajine, tako i za ponovno punjenje vlastitih zaliha. Povjerenik je obišao više od desetak pogona za proizvodnju oružja gdje je mogao čuti pritužbe da nedostaje dugoročnih ugovora. Unatoč nekoliko odluka EU-a o povećanju financiranja i smanjenju prepreka za zajedničku nabavu, napori se odvijaju presporo.

"Kašnjenja nisu u skladu s našim trenutnim potrebama", rekao je Breton na konferenciji za novinare 3. svibnja. "Zato postoji - i ja to jasno kažem - nužnost da se industrijska baza pogura i pokrene prema 'ratnom gospodarstvu', ako mi dopuštate da koristim taj izraz", rekao je on.

Nije odobreno?

Ali ne čini se da se Breton konzultirao sa svim državama članicama oko toga. Njemačka je možda najosjetljivija na taj koncept. Njemački veleposlanik u Poljskoj Thomas Bagger dobro zna kako to izgleda kad se na njegovu zemlju vrši pritisak za nabavu oružja. No on Bretonov prijedlog svejedno smatra neproduktivnim. "Nećete imati pozitivan odgovor na izraz 'ratno gospodarstvo' u Njemačkoj", kratko je rekao Bagger ranije ovog mjeseca. "To nije pravi način za mobilizaciju napora", dodao je on.

Ta reakcija nije nimalo iznenađujuća, objašnjava Edward Lucas iz Centra za analizu europske politike (CEPA), koji za DW kaže da bi potpuno zabranio ta pojam. "To znači vrlo različite stvari u različitim zemljama", napominje on. "Prava 'ratna privreda' je kada ljudi s oružjem dođu i preuzmu vašu tvornicu i natjeraju vas da proizvodite više oružja. Mislim da to u Europi nitko zapravo ne predlaže", kaže Lucas iako naglašava da je Rusija već poduzela takve korake.

"U Njemačkoj to podsjeća na nacističku kontrolu gospodarstva s kolosalnom patnjom i zlostavljanjem prisilnih radnika", rekao je Lucas za DW. "To je pomalo kao da u Sjedinjenim Državama kažete 'ovo moramo podići na plantažni tempo'. To odmah ne bi bio znak produktivnosti, već znak najmračnijeg razdoblja u američkoj povijesti! Ne mislim da to rješavate sloganima. To rješavate tako da se zapravo okupite za stolom i donesete teške regulatorne odluke o financijama koje stvaraju rezultat koji želite", kaže Lucas.

Pojačavanje retorike, a ne industrije

Analitičar Ben Tallis iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose (DGAP) primjećuje da je francuski predsjednik Emmanuel Macron također govorio o "ratnom gospodarstvu" bez poduzimanja dramatičnih radnji koje ono podrazumijeva. "Ovo bi imalo mnogo implikacija, puno državne kontrole nad ekonomijom i državnog usmjeravanja privrede. To bi vjerojatno značilo raznovrsno racioniranje, što bi poslalo vrlo zanimljiv signal europskom stanovništvu, onaj koji ne mislim da bi sadašnja generacija političara u zapadnoj Europi bila voljna poslati", kaže Tallis.

No potrebno je poslati signal hitnosti ako EU — i NATO — žele da se poveća proizvodnja oružja. Razumljivo je zašto neki dužnosnici EU-a oprezno plasiraju taj pojam, kaže Nathalie Tocci koja vodi Talijanski institut za međunarodne poslove. Oni moraju premostiti veliki jaz u percepciji prijetnje širom Europe, "uvjeravajući one države članice koje su jako daleko od prve crte bojišnice da, umjesto da troše sredstva na domaće potrebe, moraju ih potrošiti na obrambenu industriju za slanje oružja u Ukrajinu." Tocci kaže da neki ljudi to već podržavaju, "ali samo treba vremena da se taj argument učini uvjerljivim za sve."

Estonski ministar obrane Hanno Pevkur kaže da se nitko ne treba pozivati na "ratno gospodarstvo" u njegovoj zemlji, koja je već dala više od jedan posto svog bruto nacionalnog proizvoda za pomoć Ukrajini. "Ne moramo to posebno navoditi", kaže on za DW. "Vidimo prijetnju i kažemo da svi u Europi moraju shvatiti da je Rusija egzistencijalna prijetnja", kaže on.

Spremiti za kasnije?

Iako podupire taj cilj, vojni povjesničar Slavomir Debski, direktor Poljskog instituta za međunarodne poslove (PISM), ne misli da je stvaranje "ratne privrede" potrebno. Barem "ne još". On za DW kaže kako sumnja da političari ni sami zapravo ne znaju što misle kada to kažu. "Godine 1942. Sjedinjene Države bile su u stanju proizvesti velike brodove za 14 dana umjesto za dvije godine", objašnjava on. "To je vrsta privatizacije ratne ekonomije. Dakle, mi nismo u toj situaciji i nema potrebe uvoditi ovakav režim u vlastito gospodarstvo", kaže on.

Ben Tallis predlaže da, umjesto što samo koriste taj pojam, političari počnu objašnjavati razmišljanje koje stoji iza "ratnog gospodarstva". "Ukrajina se bori za našu slobodu", rekao je on za DW. "Ukrajinci sprječavaju da mi budemo napadnuti. Ako to tako vidimo, onda bi ovo stvarno trebao biti naš sukob i trebali bi htjeti pobijediti, dakle normalizirati tu logiku i prihvatiti da smo u ozbiljnom sukobu. I onda početi pripremati ljude na to", kaže on.

Ali njemački veleposlanik Bagger nije oduševljen tom idejom. "Ono što je važno jest da te različite percepcije egzistencijalne prijetnje ne promatramo kao nešto što govori da drugi to još uvijek ne shvaćaju", kaže on. "Moj zaključak je: shvaćamo. Ali morate shvatiti da su povijest i geografija neizmjerno moćni učitelji i da su nas naučili različite lekcije", kaže on.