Nekoliko dana od objave dosta neobičnog uvodnika u Glasu Koncila, koji se obično smatra službenim stavom Katoličke crkve u Hrvatskoj, i otkrića kolumnista Ivana Miklenića da iza masovnog prosvjeda za poštenje u hrvatskom nogometu stoje ni manje ni više nego ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) i antihrvatski interesi, iz Crkve su došli nešto trezveniji stavovi
Doduše, ne iz samog njezinog vrha - jer je i o 'megamanipulaciji na Rivi' odbio govoriti čak i dokazano razuman dubrovački biskup Mate Uzinić - već odozdo, iz samog klera. Podužim i žestokim otvorenim pismom na Miklenića se obrušio doktor moralne teologije i predavač na splitskom Katoličko-bogoslovnom fakultetu don Marijo Volarević
Kolumnistu katoličkog glasila on je dosta plastično, i to sa zavidnom dozom ironije i humora, odgovorio na napisane bedastoće i optuživanje tridesetak tisuća građana za antihrvatstvo i pokušaj podjele sjevera i juga Hrvatske. Izdvojit ćemo samo Volarevićev zaključak na kraju pisma:
'Dragi kolega, mislim da znam osobu koja dijeli sjever i jug. Imenom i prezimenom. Zove se Lopov, a preziva Nepravda. I kad nju maknemo iz nogometa, ali i iz ostalih pora hrvatskog društva, mislim da nas nitko neće moći podijeliti.'
Ovaj zaključak svećenik je izveo nakon izdvajanja brojnih primjera nepravdi i nepoštenja u hrvatskom nogometu - ali ne samo u njemu - i nakon što je katoličkom sudrugu na radnom mjestu u zagrebačkoj zgradi obloženoj skupocjenim oniksom doslovno nacrtao kako se nogometna vrhuška odnosi prema 'antihrvatskoj' Dalmaciji, Istri i Slavoniji. Odnosno, kazat će Volarević, 'svima onima koji Hrvatsku vole i izvan naplatnih kućica u Lučkom'.
'Dok smo mi 'antihrvati' čekali reprezentaciju u Dalmaciji, današnji zabrinuti Hrvati preoblikovali su je u 'repku'. U isto vrijeme počinje se NK Croatia preoblikovati u udrugu građana Dinamo, a HNS u HDZ', stoji u njegovom pismu.
Bilo bi šteta Volarovićevo obraćanje Mileniću kratiti ili prepričavati, pa ga u cijelosti donosimo na koncu ovog teksta, a vrijedi zabilježiti da doktor moralne teologije nije usamljen. Sličan stav ima i župnik u mjestu Podgora don Mile Čalo, inače zagriženi navijač Hajduka i jedan od nekoliko tisuća autentičnih svjedoka povijesnog 'neodigranog derbija' u Zagrebu. Don Čale je, naime, tog dana bio pred Maksimirom, a u večernjim satima je otišao na Poljud dočekati igrače i vodstvo Hajduka koji se solidarizirao s vlastitim navijačima i odbio igrati.
On je, kaže, siguran da sporni uvodnik u Glasu Koncila nikako nije službeni stav Crkve u Hrvata 'jer bi bilo žalosno da se službena Crkva spušta na ovakvu razinu i da se ovako nepotrebno i nisko etiketiraju ljudi'.
'Iz pristojnosti prema godinama kolege Miklenića i časnoj funkciji koju obnaša suzdržat ću se od opširnog komentara i kvalifikacija, neću se srozati na njegov nivo, samo ću mu reći da je moj subrat u svećeništvu sasvim promašio. Odnosno, kako se kaže za Sinjsku alku - ne da je pogodio 'u ništa', nego skroz promašio. Nogometnim rječnikom rečeno, zabio je klasični autogol', kaže podgorski svećenik.
'Kao i mnogobrojni torcidaši, i ja sam svoju 'izmanipuliranost' ove nedjelje dokazao na poljudskom sjeveru, gdje je u čast Dubrovnika i njegova razaranja izvješen transparent i gdje je domoljubnim zanosom pjevano 'Zovi, samo zovi'. Ponosan sam što sam i ovaj put bio 'izmanipuliran' iako sam odrastao čovjek i svećenik', kaže Čalo za tportal.hr.
Svoju privrženost splitskom nogometnom klubu on odavno javno demonstrira i odlazi na utakmice kad god mu to svećeničke obveze dopuste. I to na sjevernu, pravu navijačku tribinu. Tako je na derbi u Zagreb krenuo nakon mise, zajedno s trojicom mladih liječnika iz Makarske. Možete misliti o kakvim huliganima je riječ, ironičan je Čalo.
'Došli smo do Lučkoga i uredno smo uz budnu pratnju policije stigli do Sveučilišne bolnice i čekali druge naše navijače. Tu smo se ukrcali u predviđeni autobus i bili temeljito pretreseni od policije. Problem je nastao kad je autobus stao na pola puta do Maksimira i kada smo u njemu proveli skoro dva sata, bez da smo znali razlog. Atmosfera je bila na zavidnoj razini, zapravo izvrsna: pjevale su se Hajdukove pjesme, a samo tu i tamo čuli su se oni dobro poznati stihovi, ružni i vulgarni, kontra HNS-a, Mamića i Dinama', opisuje Čalo uz izričitu napomenu da se takvom skandiranju nikada nije pridružio.
Uvijek navijam isključivo za Hajduk i zato idem na stadion, a ne da vrijeđam drugoga i drugačije. Moram pohvaliti svoju torcidašku braću koji nisu napravila nikakav izgred niti incident, a nije bilo baš lako ni jednostavno dva sata biti zatočen u autobusu. Bilo je tu momaka svakakvih profila i dobi, sa svojih 44 godine ja sam bio najstariji, a najmlađi je bio momčić od petnaest godina iz Solina. Stvarno, svaka im čast i kapa do poda i naklon jer su ostali dostojanstveni, osim onih neizostavnih parola', dodaje Čalo.
Ostatak priče se zna: i podgorski svećenik otvoreno priznaje da se solidarizirao s navijačima kojima je bez povoda zabranjen ulazak na stadion, već se umjesto toga zaputio na spektakularni doček u Splitu. Nekoliko dana kasnije, i na veliki prosvjed na Rivi.
'S ponosom i ogromnim zadovoljstvom bio sam u mnoštvu od tridesetak tisuća navijača, zajedno s brojim kolegama svećenicima i pripravnicima za svećeničke kandidate, s našim braniteljima, intelektualcima i ljudima svih profila i zanimanja... Ograđujem se od nekoliko neprimjerenih riječi ili gestikulacija, ali sami 'demonštracjun' bio je apsolutno legalan, legitiman i pravedan i nema ama baš nikakve veze sa sukobom sjevera i juga, Zagreba i Dalmacije', zaključuje don Mile Čalo
Po svemu sudeći, na samom 'terenu' i među narodom - u Čalinoj Podgori ili na Volarevićevom Visu, njegovoj metafori za 'slobodni teritorij' - stvari su dosta bistrije i jasnije nego na hladnom Kaptolu, s kojim se dosad složio jedino - Zdravko Mamić...
Pročitajte žestoko pismo don Marija Volarevića!
Komu zapravo treba i ide u prilog mogući sukob Hrvata s juga i Hrvata sa sjevera? Ide u prilog kolega Mikleniću svima onima koji Hrvatsku vole i izvan naplatnih kućica u Lučkom. Onima koji su 13 godina hrvatsku reprezentaciju čekali u Splitu, a u međuvremenu se naslušali svakakvih opravdanja… Jedno od njih bila je priča o ukletom Poljudu, što je većina vaših kolega novinara iz Zagreba pisala. A ja Vas podsjećam da Hrvatska nikad nije izgubila službenu kvalifikacijsku utakmicu na Poljudu i u svakom kvalifikacijskom ciklusu kada se igralo na Poljudu, Hrvatska je prošla dalje (dva puta na europsko i jednom na svjetsko prvenstvo). Toliko o prokletstvu.I dok smo mi 'antihrvati' čekali reprezentaciju u Dalmaciji, današnji zabrinuti Hrvati preoblikovali su je u 'repku'. U isto vrijeme počinje se NK Croatia preoblikovati u udrugu građana Dinamo, a HNS u HDZ. Vjerojatno nakon ovih redaka već vidite orjunaša iz Splita i plaćenika Kukuriku koalicije. Kolega, da Vam se predstavim: rodom sam iz Metkovića. To Vam je grad nekoć poznat po rukometu. Osim poznatih rukometaša porijeklom iz Metkovića poput Čavara, Obrvana, Goluže, Kaleba, Bijeliša, Jerkovića, Dominikovića itd., i neka mi oproste mnogi koje nisam spomenuo, tamo su Vam igrali i igrači poput Balića, Metilčića, Lackovića itd., ali nisu mogli biti prvaci Hrvatske iako su ga zasluženo osvojili. Mogli su osvojiti kup EHF – to Vam je Kup u kojem se natječu antihrvati – a prvenstvo Hrvatske prema pravom Hrvatu Gopcu osvojio je Badel Zagreb za zelenim stolom. Ja se pitam tko je podržavao i tko podržava takvu krađu, a vi kolega Miklenić se pitate tko dijeli sjever i jug? Nego se mi zapričali o rukometu, a tema nogomet… Malo bih ja i o košarci i o poznatom antihrvatskom klubu Jugoplastika koji je tri puta bio osvajač antihrvatske lige prvaka. I dok anatihrvatski klub 'Jugoplastika' zbog duga (4-5 milijuna kuna) igra neku ligu bedaka, Cibona - koja je dužna nešto sitno oko 40 milijuna kuna (govorilo se i o 80 milijuna) - unatoč tome trebala je u ligu prvaka ove godine ali zbog solidarnosti s općim stanjem u Hrvatskoj, to mjesto prepustila hrvatskom klubu Crvena Zvezda. Vi se pitate kome treba podjela, a ja se pitam tko je pokrao Cibonu? Nadam se da se i USKOK pita? Ali opet ja promašio temu, a ona je hrvatski nogomet. Ipak, prije nego što progovorim o Hajduku i Dinamu, malo bih ja o našoj reprezentaciji (ups, zaboravih da je sada 'repka'). Nije bilo lako hrvatskoj 'repki' zadnjih godina pripremati se u izgnanstvu, ponajviše u Sloveniji, a Bogu hvala konačno su se odlučili vratiti kući u Zagreb, na Svetice. A bilo je podmuklih pokušaja da se, ne daj Bože, nogometni kamp Hrvatske 'repke' izgradi u antihrvatskoj Dalmaciji, ili antihrvatskoj Istri ili Slavoniji. Najlukaviji su bili ovi antihrvatski Dalmatinci darujući besplatno zemljište u Baškoj Vodi. Ipak, Bogu hvala, HNS-ovi čelnici vođeni iskustvom ostalih Saveza uspjeli su dokazati da se kampovi svugdje grade u centru grada, jer što ako jednog dana ne bude prijevoza, dok ovako mogu pješke do stadiona. Ključna je u odabiru bila klimatska pozicija, jer ipak je Zagreb najsunčaniji grad u svojoj županiji, a kod nas u Dalmacija zadnjih dana neprestano kiši, a i južina može utjecati na raspoloženje igrača. Nego, i ja se pitam, ko' što se i vi pitate: pa komu treba podjela, kad sve može ostati u Zagrebu i onda nema podjele?! Vidim kolega Miklenić da Vas muči problem nezaposlenosti i siromašnih u Hrvatskoj pa ste to spojili i povezali sa navijačima. Rekoh, idem i ja probati isto učiniti i tako se ja pitam ko' što se i vi pitate, kako ljudi u Dalmaciji uopće imaju vremena za prosvjede? Mogu reći da me jedna stvar u startu zbunila. Gledajući podatke u Zavodu za zapošljavanje, vidio sam da u Splitu ima oko 20 tisuća nezaposlenih, a na Rivi bilo 30 tisuća. I onda sam mudro zaključio da ovih 10 tisuća viška mora da su antihrvati koji su se uvukli među 20 tisuća neradnika. Skoro im je prošlo za rukom, ali hvala Zavodu za zapošljavanje, na preciznim brojkama. Znam da mi Mamić neće platiti honorar, ali radi bratstva sjevera i juga otkrio sam još nešto preko istoga Zavoda. Zagreb, koji je četiri puta brojniji od Splita, ima oko 40 tisuća nezaposlenih. I sad je meni jasno zašto je Maksimir prazan. Nije to radi Mamića i HNS-a, nego ljudi rade i nemaju oni vremena kao mi u Dalmaciji. I kad ovih 40 tisuća rasporediš na košarku, rukomet, hokej, futsal Dinamo... (čujem da je zadnji put bilo šest tisuća, Maksimir se toga odavna ne sjeća) - stignu do Maksimira nema ih puno. Ali ova moja solidarnost i suosjećanje s Mamićem nije ništa u usporedbi sa solidarnosti koju imaju članovi HNS-a međusobno (ne Pusićkinog HNS-a, nego Šukerovog ili možda Mamićevog?). Vidim da ga je neki dan mijenjao na sjednici dok je gosp. Šuker bio na službenom putu. I u tome se vidi jedinstvo članova HNS-a kojima nije važno tko je šef: danas Šuker, sutra Mamić, prekosutra netko drugi, bitno je da ima sloge, da sve funkcionira i da je sve transparentno i da u HNS-u nema politike (oni sa stranačkim iskaznicama nisu dobro došli). Nego, vratimo se solidarnosti između sjevera i juga. Sami HNS radi na tome. Upravo zbog solidarnosti HNS je Hajduka zamolilo da tri utakmice igra pred praznim Poljudom, tako da igrači Hajduka znaju kako je Dinamovim. A usput veliko im hvala na tom prijedlogu jer su nam u ovo doba recesije uštedjeli par stotina kuna. Jedino ne znam kako će se dogovoriti sa onima što imaju pretplate, a ima ih preko šest tisuća. Evo, uhvatio se ja socijale i kao i Vi, kolega Miklenić, postao socijalno osjetljiv i zabrinut, a sve u svrhu da ne bi bilo podjele sjevera i juga, neka nam svima bude isto, kako se zalaže HNS. I tako sam ja poslao upit upravi Hajduka: kako to da mi moramo plaćati ulaznice 40, 60 i 80 kuna, a kad je derbi i više, a oni gore na Maksimiru plaćaju jednu kunu. I dobijem ja od njih odgovor. Gospodine Marijo, Hajduk je d.o.o. Što će reći, firma, i zato sve mora biti transparentno, jer prije Linića i sada Lalovac čekaju da naplati porez. A Dinamo? On Vam je, kažu oni meni, Udruga građana i da ih ne uzdržava jedna poznata zagrebačka obitelj i da ne dobivaju nešto malo socijale od Grada, ne bi mogli funkcionirati. U tolikoj su krizi da su se morali zbog troškova ujediniti s još jednim zagrebačkim klubom, Lokomotivom. Pa kad ovima fali igrača, oni im pošalju, a kad treba njima, onda oni uzvrate. Imali su i zajedničkih trenera i ljudi i upravi. E, to je pravo bratstvo i sloga, a ne mi doli u Dalmaciji, sve hoćemo sami. Sve u svemu, njima u simbiozi život jeftiniji. Usput da Vam još nešto kažem. Neki dan, ka u pravoj firmi, Hajdukovim radnicima napravili alkotest. A ne znaju oni, kolega Miklenić, da je droga opasnija… Dragi kolega Mikleniću, moram se na kraju požaliti, nije lako živjeti u antihrvatskoj Dalmaciji zadnje 24 godine. Pokrali nas, zatvorili nam sve tvornice i ne daju ljudima posla. A tako ti je proša i naš bidni Hajduk. A Vi dobro znate, a možete provjeriti i na internetu koje su sve vlasti bile u Splitu u posljednjih 24 godine, pa time i u upravi Hajduka. I svi se oni htjeli okoristiti Hajdukom. Zbog toga sam zavidan da se upravo uspon Dinama veže uz prohrvatsku vlast; uostalom, nije on badava najkatoličkiji klub, kako je izjavio pokojni Vlatko Marković. Iako me čudi - eno neki dan na Rivi na prosvjedu bilo svećenika, a i neke časne se slikale s Hajdukovim šalom… Čudi me to za tako jedan ateistički klub. I dok kod Vas na sjeveru vlada demokracija u izboru predsjednika, direktora, ostalih članova uprave, vidi se točno jedan 'obiteljski odnos', dolje vam kod nas ko na Divljem zapadu – navijači preuzeli klub. I onda se čudite našim huliganskim ispadima. Ali zato ste vi tu da nam pomognete i hvala još jednom upravi Dinama koja u suradnji sa policijom dovodi navijače u red; eno nam neki dan i kolegu don Milu dobro pretresli. Još samo da spustimo nivo navijača ka u Maksimiru, bit će nam jeftiniji život. Manje redara i ostalog osoblja... Također sam sretan da je ovaj Dinamov model demokraciju zaživio i HNS-u, ali to i ne čudi kad im je u pomoć priskočio izvršni dopresjednik Dinama. Tako danas sve sjaji od demokracije: nema afera, nema nogometnog namještanja, suce više ne tribaš plaćati za pošteno suđenje (jer su naučili kako treba suditi)… Što se onda ljudi čude zašto gospodin Šuker kao ambasador mira putuje po svijetu? Kako i ne bi kad je sve u HNL-u tako dobro uređeno… Ali to vas ionako ne zanima, nego znam ja, vas zanimaju antihrvatske snage. Da vam iskreno kažem, puna ih je Dalmacija, a kako čujem, ima ih mnogo i po čitavom BILOM svitu! Dragi kolega, srdačno Vas pozdravljam s oslobođenog Visa, a nadam se uskoro i cijele Dalmacije. Radi podizanja morala, mogla bi sad hrvatska reprezentacija - ups, 'repka' - zaigrati koji put na Visu. Jest da je otok, ali čujem da često igraju u Londonu, a i on je na otoku tako da neće biti igračima problema za adaptaciju. Znam, reći ćete da na Visu nema gledatelja, ali mi Vam obećajemo da će ih biti približno ka' na Maksimiru! P. S. Dragi kolega, mislim da znam osobu koja dijeli sjever i jug. Imenom i prezimenom. Zove se Lopov, a preziva Nepravda. I kad nju maknemo iz nogometa, ali i iz ostalih pora hrvatskog društva, mislim da nas nitko neće moći podijeliti… Don Marijo Volarević