Tribina koju je organiziralo civilno udruženje 'Platforma 112' okupila je osam kandidata za Europski parlament. Predstavili su se SDP-ovka Melita Mulić, HDZ-ovac Krševan Antun Dujmović, Toni Vidan (lista Zeleni zajedno), laburist Damir Hršak, Miroslav Ambruš-Kiš (Piratska stranka), Ivan Pernar (Savez za promjene), Ivana Pukšec (HSS) i Pero Kovačević (HSP).

Sve je više argumenata za tvrdnju da je poluanonimnost ove kampanje režirana jer takva odgovara dvama najjačim strankama – SDP-u i HDZ-u - koje će nakon ovog, gotovo fiktivnog predizbornog procesa, za nedjelju mobilizirati svoje stranačke mašine i u niskoj izlaznosti progurati svoje interese, dok je manjim strankama i civilnim udrugama onemogućeno da preko masovnih medija i javnih sučeljavanja dopru do birača.

A znakovito je da na tribinama poput današnje upravo predstavnici marginaliziranih, posebno civilnih koalicija, nude više konkretnih sadržaja i vizija od HDZ-a i SDP-a. Dok 'marginalci' pokušavaju iznaći neki treći put razvoja Hrvatske, predstavnici SDP-a i HDZ-a često nude birokratsku retoriku; ostavljaju dojam da poznaju materiju, 'napravili su domaću zadaću', ali njihove svježe ideje i ciljevi prečesto ostaju zamućeni u ispraznim frazama o transparentnosti, europskim standardima, uhodanim mehanizmima, borbi protiv – pogađate - korupcije, nezaposlenosti itd. S obzirom na raspoloženje građana prema sadašnjim 'političkim elitama', neki od njih morat će uložiti ogromne napore kako bi uvjerili birače da nisu klasični aparatčici i karijeristi.

Nažalost, tijekom kratkih izlaganja nismo uspjeli naslutiti viziju SDP-ove kandidatkinje Melite Mulić kojoj su, inače, mediji lani uspjeli pronaći čak 19 funkcija u raznim odborima i izaslanstvima. HDZ-ovac Dujmović bio je pak na tragu razmišljanja svog stranačkog kolege-kandidata Andreja Plenkovića. U Europskom je parlamentu, kaže, važno biti 'srednja struja' kako bi se progurali određeni programi. Članstvo HDZ-a u najvećem bloku – Europskoj pučkoj stranci, trebalo bi služiti tome cilju.

Činjenica je, međutim, da u Bruxellesu sjede i manji, ali ipak utjecajni savezi, poput Zelenih-EFA koji čine po snazi četvrti blok sa 59 od 754 zastupnika. Kandidat hrvatskih Zelenih, ekološki aktivist Toni Vidan, želio bi biti pojačati taj blok kako bi se suprotstavljao nagnućima izvršne vlasti - Europske komisije koja je po njemu 'evidentno pod utjecajem korporacija'.

'Europski parlament je jedina šansa za Europu građana; daje prostor borbi za pravedniji i održiviji razvoj te korištenje prirodnih resursa za boljitak lokalne zajednice', poručio je Vidan.

Brigu za okoliš naglasio je i predstavnik hrvatskog ogranka Piratske stranke (njena ideologija širi se u Europu iz Švedske) Miroslav Ambruš-Kiš.

'Želimo okupiti ljude koji u 21. stoljeću misle drukčije i žele promijeniti svijet u kojem žive. Zanima nas zaštita ljudskih prava, mogućnosti direktne demokracije, a zalažemo se za radikalnu transparentnost koju nam omogućavaju nove tehnologije, prvenstveno internet', poručio je Ambruš-Kiš objasnivši da njegova stranka ne vjeruje demokraciji naručenih anketa i upravo radi na razvijanju tehnološkoj aparaturi koja će nuditi ankete na dnevnoj bazi i omogućiti direktni opoziv kompromitiranih predstavnika vlasti.

'U frakciji sa Zelenima možda nismo najjači u europarlamentu, ali smo najkonstruktivniji blok. Ne iscrpljujemo se u natezanjima između pučana i socijalista, ali nudimo razne konstruktivne prijedloge', izjavio je predstavnik Pirata. Tvrdi da 'radikalna transparentnost' nalaže internetsku dostupnost doslovno svega u radu svakog zastupnika – od broja popijenih kava i sličnih računa do detaljnog popisa ljudi koji su svakog dana boravili u uredu svakog zastupnika (to otežava lobističku korupciju).

O borbi protiv privatizacije voda i šuma, zaštiti radničkih prava te radu u bloku 'lijeve Europe' govorio je, doduše uz dozu sad već tipičnog laburističkog populizma, kandidat laburista Damir Hršak. Založio se i za to da Hrvatski sabor osnuje novo tijelo u kojem bi predstavnici civilnog sektora nadgledali provođenje demokratskih reformi i standarda koji su dosegnuti u procesu pristupanja EU-u, ali je njihova postojanost vrlo krhka, što pokazuju nedavni događaji u, primjerice, Mađarskoj.

Kao jedno od krucijalnih pitanja na skupu je prepoznato uključivanje nevladinih građanskih udruga i aktivista zainteresiranih za promjene u oblikovanje budućih razvojnih politika i programa na lokalnoj razini (neke takve napredne programe financira Europska unija).

Pitanje je, međutim, tko na tom planu realno može učiniti više – klasične stranke sa svojim načinom funkcioniranja, ustaljenom mašinerijom i utjecajem, stranke koje su se dosad prečesto ukazivale kao partneri krupnog kapitala? Ili pak nove sile koje se pokušavaju okupiti u eri društvenih mreža, i koje su u ujedinjenoj Europi mnogo razvijenije nego u Hrvatskoj?

Svoje mišljenje o tome pozvani su (premda nedopustivo tiho) dati hrvatski građani na izborima za Europski parlament u nedjelju.