Ulica im je obiteljski dom i škola. Ulica im je krevet i dječja soba, igralište i radno mjesto. Oni nisu djeca ulice, jer bi to značilo da imaju dom, ali ih roditelji ne nadziru. Oni su djeca sa ulice, brazilska napuštena djeca beskućnici, mali desperadosi o kojima se nitko ne brine, bez obitelji i staratelja, doslovno živeći na ulicama velikih gradova, poglavito Rio de Janeira. Priču o njima Newsweek je nedavno ilustrirao fotografijom na kojoj klinci stari jedva deset godina, u kontejnerima za smeće traže ostatke hrane, plastične boce i prazne limenke piva i cole.

Prodajući otpad za reciklažu, oni zarade neku siću, komentira list mučnu stvarnost više od 200.000 (po nekim mračnim procjenama čak 8 milijuna) malih Brazilaca starih od sedam do 18 godina, o kojima društvo brine manje nego što se negdje drugdje vodi računa o napuštenim psima lutalicama. Kao što našim kopačima po kontejnerima zarada od plastičnih boca može pokriti tek dio režijskih troškova, ni brazilskim malim beskućnicima nije dovoljna za hranu i crack. Preostaje im jedino namaknuti novac prošnjom, dilanjem droge, prostitucijom, krađom i džeparenjem gdje i koga stignu, naročito neoprezne turiste. Posebno im je zanimljiva čuvena Copacabana i područje Maracane, gdje posjetitelji često ostaju bez mobitela i novčanika. Udruženi u male čopore, osjećaju se moćnijima i zaštićenijima. U borbi protiv njih građani se organiziraju u grupe, tzv. 'vigilante' koje umjesto policije uzimaju stvar u svoje ruke, stanovnici najbogatijih četvrti angažiraju privatne zaštitare, a zatvori su pretrpani djecom u čijim se dosjeima bilježi i do petnaest uhićenja.

Budući da zemlja-domaćin Ljetnih olimpijskih igara očekuje u Rio de Janeiru početkom kolovoza 15.000 natjecatelja plus njihovu pratnju iz 205 zemalja i 380.000 do 500.000 turista, ne računajući 45.000 volontera i 93.000 profesionalno zaposlenih oko najvećeg sportskog spektakla, vlasti su krenule u finalno 'čišćenje ulica', eufemizam za projekt koji ne znači glancanje okoliša uklanjanjem smeća i sadnjom cvijeća, nego micanje 24.000 djece i tinejdžera beskućnika iz neposredne blizine mjesta na kojima se održavaju Igre. Stranci se moraju osjećati sigurno i zemlja mora ostaviti dobar dojam, mičući što dalje od stranaca siromašne stanovnike favela i ne pokazujući zamusane klince, često drogirane male zombije, koji strance povlače za rukav tražeći sitniš, nudeći drogu i seksualne usluge ili zavlačeći ruke u tuđe džepove.
Nakon 11 milijardi uloženih dolara u izgradnju prometne infrastrukture i sportskih objekata za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. i dodatnih troškova organizacije OI, ništa ne smije biti prepušteno slučaju, za što se brine 85.000 policajaca, pripadnika vojske i zaštitara, dvostruko više nego na londonskoj Olimpijadi prije četiri godine.

'Vlada želi stvoriti sliku sigurnog Brazila u kojemu su svi sretni i gdje je sve u naboljem redu, ali sve je to golema laž', tvrdi Daniel Medeiros, volonter međunarodne organizacije Sretno dijete, koji vodi Sigurnu kuću za djevojčice u gradu Recife.

Još prije koju godinu ovakva bi izjava o 'petom ekonomskom čudu' i 'zemlji budućnosti', kako su nazivali Brazil, zvučala u najmanju ruku nepristojno. Danas zvuči prilično uvjerljivo, u vrijeme kada se najveća i najmoćnija južnoamerička zemlja nalazi usred političkog kaosa, a ekonomski je kolaps dramatičniji nego što je itko predviđao.
Zadnje pripreme za Olimpijske igre dolaze u trenutku kada se traži opoziv predsjednice Dilme Rousseff zbog skrivanja pravog stanja i manipuliranja golemim proračunskim deficitom. Zemlju trese golemi skandal zbog mita i korupcije u naftnoj kompaniji Petrobras u koji je upleten politički vrh, rukovodeći ljudi kompanije i brazilski milijarderi, a sumnja se da je dio spornih tri milijarde dolara otišao u džepove političara u vrijeme dok je Dilma Rousseff bila predsjednica Upravnog odbora Petrobrasa. Nezaposlenost raste, potrošnja pada, valuta slabi, strani investitori bježe, a nakon 3.8 posto prošlogodišnjeg pada BDP-a, Brazilska središnja banka ove godine očekuje 3.5 posto daljnjeg pada. Umjesto borbe protiv siromaštva, koju je obećavala predsjednica i njezina Radnička stranka dolazeći na vlast, vlada odlaže povišenje plaća zaposlenicima u javnim službama i najavljuje oštre rezove svih socijalnih programa da godišnje uštedi 5.8 milijardi dolara.

Ukratko, Brazil trese najgora recesija u zadnjih četvrt stoljeća, toliko ozbiljna da su kompanije za zadnjih novogodišnjih praznika masovno otkazivale tradicionalne usluge Djeda Mraza. Zemlja budućnosti postala je zemlja slučaj. A još 2013. Brazil je bio šesta ekonomija svijeta, ispred Velike Britanije, Rusije, Italije i Indije. Procvao je u vrijeme predsjednika Luiza Inácia Lule da Silve (2003.-2010), u čije je doba Brazil imao četiri posto godišnjeg ekonomskog rasta, 49 milijuna od ukupno 190 milijuna Brazilaca doseglo je razinu srednje ili više klase, a 29 milijuna izbavljeno iz teškog siromaštva. Bio je to, kažu, kapitalizam u službi ostvarenja socijalnih ciljeva, a dobivanjem organizacije Svjetskog nogometnog prvenstva i Olimpijskih igara 2009., Brazil se trebao potvrditi kao svjetska sila.

Ono u čemu je uspijevalo da Silvi (sada i samog optuženog za primanje mita), nije pošlo za rukom njegovoj dugogodišnjoj suradnici i nasljednici Dilmi Rousseff. Bivšu gerilku i političku zatvorenicu, američki publicist i profesor novinarstva na Columbiji, Nicholas Lemann, opisuje kao 'marksisticu čija je osnovna ideja dati što više što većem broju ljudi, ali je pritom svjesna da joj za ostvarenje tog cilja treba – kapitalizam'.

Svjetsko nogometno prvenstvo trebalo je biti početak turističke ofenzive, ali nakon njegova završetka broj turista se nije povećao. Od uloženih 11 milijardi dolara vratila se samo jedna milijarda, a nogometni stadion u Braziliji u kojega je utučeno 550 milijuna dolara, pretvoren je u parkiralište. Unatoč optimizmu organizatora Olimpijskih igara, ni prodaja ulaznica ne ide najbolje, a kritičari Igara tvrde da one donose kratkoročni profit samo privatnom biznisu i industriji, na štetu najobespravljenijih građana zemlje – domaćina, uključujući i djecu beskućnike.

Zašto u Brazilu ima toliko napuštene djece? Uz sve napore prethodnika Dilme Rousseff, jaz između bogatih i siromašnih jedan je od najviših u svijetu, gdje jedan posto najbogatijih drži 50 posto bogatstva, 50 posto građana raspolaže sa samo 10 posto, a 10 posto najsiromašnijih tek sa jedan posto bogatstva zemlje. Siromašni rađaju siromašne i pune djecom favele kojima ne mogu pružiti nikakvu budućnost. Uz to Brazil je jedna od onih južnoameričkih zemalja gdje se katolički moral pomiješao sa starim shvaćanjima, prema kojima se muškarac dokazuje brojem djece sa što više žena (službeni brak je za najbogatije), a sva briga o djeci prepušta majkama, koje ih, u nemogućnosti uzdržavanja, prepuštaju ulici.  Ničija briga, a svima smetnja, napušteni mališani bez identiteta postaju laka meta policije i razjarenih građana, nerijetko ih tretirajući kao kriminalce bez dokaza i presuda.

Odmah nakon Nigerije, Brazil je druga zemlja u svijetu po broju ubojstava djece, koji se udvostručio u zadnja dva desetljeća. Samo u 2013. smrtno je stradalo 10.500 djece i tinejdžera. Tek manji broj malih beskućnika dočeka punoljetnost, a Amnesty International tvrdi da 16 posto ubojstava počini policija. I danas se pamti masakr ispred Candelaria crkve u Riu 1993., kada su ubojice iz dva automobila otvorile vatru na djecu beskućnike, ubivši ih osmero. Počinitelji su bili pripadnici vojne policije izvan dužnosti, ali od devetorice samo je trojici suđeno za zločin. Ako i završe u nekom prihvatilištu, prema malim beskućnicima se tamo odnose kao prema stvarima, bez imena i prezimena, kaže voditeljica savjetovališta Terra Dos Homens, Claudia Cabral, pamteći sedmogodišnjeg dječaka koji je bio uvjeren da se zove Broj Devetnaest.

Iako su Ujedinjeni Narodi prošle godine upozorili da sustav nekažnjavanja brazilskoj policiji daje zeleno svjetlo za sustavno ubijanje djece zbog 'čišćenja ulica' uoči Olimpijskih igara 2016., ulice Rio de Janeira u kolovozu će biti temeljito očišćene. 'Vlada će očistiti ulice, ali će problem samo pomesti pod tepih, jer ga ne može riješiti jednokratnom akcijom', kaže Daniel Medeiros iz organizacije Sretno dijete.

Nakon završetka Igara mali će se beskućnici vratiti na ulice i sve će opet biti po starom.