Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) nedavno je izgubio sudsku bitku u kojoj je dokazano da je, pravilnikom po kojim nepokretne osobe nemaju pravo na prijenosni koncentrator kisika, diskriminirao dio pacijenata i uskratio im temeljno ljudsko pravo na slobodu kretanja i mobilnost. HZZO je sada izmijenio sporni pravilnik, no u njega je ponovno ugradio gotovo navlaš jednaku odredbu
Po njoj, pravo na medicinsko pomagalo u obliku prijenosnog koncentratora kisika ubuduće imaju 'osigurane osobe koje svakodnevno borave izvan doma'. Dakle državni osiguravatelj po svemu sudeći smatra da više ne diskriminira nepokretne osobe jer će korištenje pomagala omogućiti mobilnost onima koji su 'svakodnevno' izvan svoga doma.
Tko će i kako to provjeravati, zasad ostaje potpuno nejasno, a nema ni odgovora na pitanje zašto je korištena baš riječ 'svakodnevno' - znači li to da, ako pacijent jedan ili dva dana u mjesecu ne izađe iz svoje kuće, recimo zbog loših vremenskih uvjeta, gubi pravo na kisik?
Doima se potpuno nevjerojatnim to da HZZO, nakon što je izgubio sudsku bitku, na ovako bizaran način pokušava sanirati posljedice sudske presude. Zdrav razum upućuje samo na dvije mogućnosti:
Ili su se zainatili do kraja zagorčati život građanima koji su pokrenuli ovu sudsku bitku i natjerali ih na uzmak, makar bi to upućivalo na zaključak da nam zdravstveni sustav vode potpuni bešćutnici.
Ili se naprosto radi o potpunim amaterima.
vezane vijesti
Uskraćeno pravo
O problemima oko pokretnih koncentratora kisika tportal je pisao prije nešto više od mjesec dana, kada je Splićanka Dijana Aničić - cijenjena humanitarka, osnivačica Udruge Anđeli i Ponos Hrvatske - u ime svog sina Duje pravomoćno dobila sudsku bitku protiv HZZO-a.
Više od 25 godina prošlo je od njezine osobne tragedije, kada joj je pri rađanju blizanaca u splitskom rodilištu jedno dijete preminulo, a Duje je ostao stopostotni invalid, potpuno ovisan o njezinoj skrbi.
Potom je Duji HZZO uskratio pravo na prijenosni koncentrator kisika jer je propisao da pravo na njega imaju samo osobe koje su mogle dokazati 'održanu primjerenu razinu tjelesne aktivnosti'. Sudskom presudom to je ukinuto i određeno je da pravo na pomagalo imaju sve nepokretne osobe koje boluju od kronične respiratorne insuficijencije.
'Indikaciju 317', koja je bila diskriminirajuća, sud je ukinuo. Pozvao se na Zakon o suzbijanju diskriminacije i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, zaključivši da je nepokretnim pacijentima bilo uskraćeno temeljno ljudsko pravo na slobodu kretanja i mobilnost. Istaknuto je i to da je nepokretnoj osobi s trajnom respiratornom insuficijencijom prijenosni koncentrator kisika jednako neophodan kao i invalidska kolica ili drugo pomagalo koje omogućuje kretanje izvan doma.
'Onemogućavanjem dostupnosti ijednog od tih pomagala nepokretnim osobama ne uskraćuje se samo pravo na kretanje, već im se nameće izolacija i segregacija iz zajednice, čime se povređuje njihovo ljudsko dostojanstvo', stoji u presudi. Također je istaknuto da HZZO u svom očitovanju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje zašto bi samo pokretni pacijenti imali pravo na prijenosni koncentrator kisika.
I što potom radi HZZO?
Saziva se izvanredna sjednica Upravnog vijeća, na kojoj se briše famozna 'indikacija 317' i uvodi nova, nazvana 'indikacija 388', koja se potom objavljuje u Narodnim novinama, a i mi je objavljujemo uz ovaj tekst. U njoj doslovno stoji formulacija da pravo na prijenosni koncentrator kisika imaju pacijenti koji 'svakodnevno borave izvan doma'.
Aničić je ogorčena i bijesna: tek što je teškom mukom i nakon više godina pobijedila HZZO te dokazala da nju i njezinog Duju diskriminiraju, sada je izložena postupku koji se ne može opisati drugačije nego kao administrativno zlostavljanje.
'Ovaj način poigravanja ljudskim zdravljem i sudbinama krajnje je morbidan: zakon omogućava nešto što pravilnici potom uskraćuju. Oni ljudima doslovno ne daju disati, premda ih mi plaćamo iz vlastitog džepa. Ne dao bog da bilo kome od njih zatreba transportni kisik', kaže Aničić za tportal, sarkastično se osvrnuvši na formulaciju o 'svakodnevnim izlascima iz doma'.
'Evo, ja pod kaznenom i materijalnom odgovornosti izjavljujem da se seksam svakog dana, pa neka provjeravaju', inzistira ona na tome da u tekst uvrstimo i ovu doslovnu izjavu.
Niz pitanja koja smo postavili
Tportal je HZZO-u postavio niz pitanja na ovu temu: kako je došlo do izmjene pravilnika, tko je konkretno bio zadužen za sastavljanje prijedloga teksta i formulacije o 'svakodnevnom izlasku iz doma' te što to uopće znači i kako će se provjeravati. Upitali smo ih i jesu li možda mogli sročiti jasniju, precizniju i razumljiviju odredbu od spomenute, kad su već prethodno bili poraženi i poniženi na sudu.
'Postupili smo sukladno presudi Visokog upravnog suda', tvrdi HZZO u neobično kratkom odgovoru tportalu.
'Propisivanje predmetnog pomagala je u nadležnosti liječnika specijalista pulmologa, koji ocjenjuje potrebu propisivanja predmetnog pomagala osiguranim osobama HZZO-a, sukladno utvrđenim podacima te listi pomagala i pripadajućoj indikaciji. O predmetnoj indikaciji mišljenje je donijelo stručno povjerenstvo HZZO-a, a konačnu odluku donijelo je pak Upravno vijeće', stoji u istom odgovoru, u kojemu, neobično, novinare upućuju na to da se 'pisanim putem obrate HZZO-u ako smatraju da indikaciju treba promijeniti'.
Ukupni trošak HZZO-a za prijenosne koncentratore kisika za sve korisnike u prošloj godini iznosio je manje od pola milijuna eura - preciznije, 462.704,07 eura. No nije odgovoreno na još jedno jednostavno pitanje - koliko je pacijenata zatražilo ovo pomagalo, a koliko ga je dobilo.
