Više od 25 godina prošlo je od njezine osobne tragedije kada je pri porodu blizanaca u splitskom rodilištu jedno dijete preminulo, dok je drugo ostalo stopostotni invalid, potpuno ovisno o njezinoj skrbi.

Aničić je pred Visokim upravnim sudom u ime svog sina Duje tražila ocjenu zakonitosti pravilnika prema kojem nepokretne osobe nisu imale pravo na prijenosni koncentrator kisika.

Sud joj je dao za pravo, čime će Duje napokon dobiti mogućnost korištenja ovog medicinskog pomagala. U obrazloženju presude navedeno je da je HZZO svojim pravilnikom ‘povrijedio i njegovo ljudsko dostojanstvo’.

Presuda osigurava pravo na prijenosni koncentrator kisika svim nepokretnim osobama koje boluju od kronične respiratorne insuficijencije. Konkretno, sud je ukinuo indikaciju 317 iz Osnovne liste ortopedskih i drugih pomagala HZZO-a.

Sporni pravilnik HZZO-a omogućavao je dobivanje pokretnog koncentratora kisika samo osobama koje su mogle dokazati ‘održanu primjerenu razinu tjelesne aktivnosti’. Drugim riječima, pravo na ovaj uređaj imali su isključivo pacijenti koji su se mogli samostalno kretati, dok su nepokretne osobe bile isključene, unatoč jednakim medicinskim potrebama.

Uskraćeno temeljno ljudsko pravo

Visoki upravni sud presudio je da je indikacija 317 bila diskriminatorna jer je pacijentima s istom dijagnozom omogućavala različita prava isključivo na temelju njihove pokretljivosti.

Sud se pozvao na Zakon o suzbijanju diskriminacije i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, zaključivši da je ovakvim pravilnikom nepokretnim pacijentima bilo uskraćeno temeljno ljudsko pravo na slobodu kretanja i mobilnost.

Također je istaknuto da HZZO u svom očitovanju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje zašto bi samo pokretni pacijenti imali pravo na prijenosni koncentrator kisika.

Dijana Aničić presudu je dočekala s olakšanjem, ali i ogorčenjem prema HZZO-u.

‘Kad sam prvi put tražila aparat od HZZO-a, odbili su me, pa sam ih tužila. Sud je presudio u Duji u korist i naložio HZZO-u da mu osigura kisik. No oni su ignorirali presudu, zbog čega smo ponovno pokrenuli tužbu i tražili zaštitu od Visokog upravnog suda. Sada smo to i dobili. Ova odluka je sada konačna. Stravično je kako se igraju s ljudskim životima, ali ovo nije pobjeda samo za Duju nego za sve one koji imaju isti problem', kazala je Aničić za tportal.

Dodala je i da je cijena aparata u početku bila oko 5.000 eura, ali da je sada nešto niža.

‘Najviše me boli što HZZO, koji financiraju građani, radije troši novac na sudske pristojbe i odvjetničke troškove nego na kupnju kisika. Kad su prvi put izgubili, platili su 5.000 eura sudskih troškova.’

Druga pravna pobjeda u nepune dvije godine

Ovo je druga velika pravna pobjeda Dijane Aničić i njezina sina u nepune dvije godine.

Prije godinu dana, nakon dva desetljeća sudovanja i seljenja predmeta pred sedam sudova, Općinski građanski sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu kojom je Aničić dobila odštetu od 29.199 eura, dok je njezin sin Duje dobio 132.722 eura. Sud je tada, uz pomoć vještaka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, nedvojbeno utvrdio niz pogrešaka u vođenju njezine trudnoće u splitskom KBC-u.

Međutim, KBC Split žalio se na tu presudu, pa slučaj i dalje čeka konačnu sudsku odluku.

Nepokretnim osobama nametnuta je izolacija i segregacija iz zajednice

U presudi je Visoki upravni sud istaknuo i kako je nepokretnoj osobi s trajnom respiratornom insuficijencijom prijenosni koncentrator kisika jednako neophodan kao i invalidska kolica ili drugo pomagalo koje omogućuje kretanje izvan doma.

‘Onemogućavanjem dostupnosti ijednog od tih pomagala nepokretnim osobama ne uskraćuje se samo pravo na kretanje, već im se nameće izolacija i segregacija iz zajednice, čime se povređuje njihovo ljudsko dostojanstvo’, stoji u presudi.