Detaljna analiza svih dnevnih redova vlada koji su donedavno zbog klasifikacije tajnosti bili nedostupni javnosti pokazala je da su vlade u 90-im godinama bile sklonije korištenju najvišeg stupnja tajnosti u odnosu na vlade nakon 2000. godine, koje su u načelu podatke štitile nižim stupnjevima tajnosti. Ipak, ima iznimki, a riječ o dvije vlade Ive Sanadera koje su više od četvrtine odluka klasificirale najvišim stupnjem tajnosti. Od očiju javnosti najviše se skrivalo odluke vezane uz proces privatizacije, a od 2003. godine i one vezane za proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji te otvaranje konzularnih i diplomatskih predstavništava.

Posebnu vrijednost znanstveno-istraživačkog projekta 'Politički prioriteti u Hrvatskoj od 1990. do 2016.' predstavlja niz otvorenih baza podataka uz grafičke prikaze, prikupljenih tijekom 15 mjeseci mukotrpnog rada, na internetskim stranicama CEPIS-a, koje pored dnevnih redova vlada nude uvid u sve zapisnike Sabora, zastupnička pitanja, stranačke programe te prikaz tema koje su dominirale naslovnicama Večernjeg lista (kao jedinog medija s takvim kontinuitetom izlaženja) u posljednjih 25 godina.

Ključno pitanje bilo je kojim se društveno-političkim problemima doista bave politički akteri, objasnila je voditeljica projekta i zamjenica predstojnice CEPIS-a Daniela Širinić na predstavljanju rezultata analize i samog centra na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, čija je dvorana A ovoga četvrtka bila uglavnom popunjena studentima i profesorima te stručno zainteresiranom javnošću premda je riječ o temama od presudne važnosti za najširu javnost s obzirom na dosadašnje iskustvo. K tome, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja se uz SAD i Veliku Britaniju, a prva među tranzicijskim zemljama, može pohvaliti ovakvim servisom od kojega će najviše koristi, ako bude interesa, biti upravo za građane i organizacije civilnoga društva te posebno novinare i medije

Projekt težak 1,7 milijuna kuna financiran je iz europskih strukturnih fondova i u njemu su pored profesora sudjelovali studenti, a pred istraživačima se nalazi pravo blago dokumentacije razvrstane prema 21 temi, poput hrvatske makroekonomije, obrane, zdravstva, zaštite okoliša te više od 200 podtema javnih politika, poput upravljanja državnom imovinom ili zlouporaba u zdravstvu.

Upravljanje iza zatvorenih vrata: Politike tajnosti hrvatskih vlada

'Vlade su kao crne kutije u kojima se odvijaju neki procesi i donose neke odluke, ali je teško proniknuti tko ih i zašto donosi te tko stoji iza njih i to nije posebnost samo hrvatskih vlada. No u njihovom bi slučaju stvari ipak mogle biti jasnije nakon ovoga projekta kojim su vrata odškrinuta', kazao je Dario Nikić Čakar, programski koordinator Centra za empirijska politološka istraživanja (CEPIS).

Naime, čak 47.522 točke dnevnih redova iz proteklih 25 godina prikupio je CEPIS i osim analize sadržaja omogućio praćenje prakse (ne)transparentnosti rada vlada, a kroz ovih četvrt stoljeća pokazalo se kako se povećavao broj, ali i kompleksnost tema o kojima se odlučuje. Primjerice, vlada Stipe Mesića odlučivala je najviše o imenovanjima, što je uobičajeno s obzirom na početak države, a zanimljivo je da su vlade počevši od Franje Gregurića pa sve do Ive Sanadera najviše raspravljale o državnoj imovini i to na zatvorenim dijelovima sjednica.

Kod vlade Ivice Račana najviše se raspravljalo o upravljanju morskim i vodnim resursima te pomorskom dobru i utvrđivanju granica, a nakon 2000. sve se promijenilo i najdominantnije teme postaju one vezane za proces pristupanja Hrvatske EU i prilagodba novim standardima, premda je i dalje velik dio vezan uz upravljanje državnom imovinom, što je svim vladama dominantna tema, pri čemu su Šarinićeva i Gregurićeva vlada najviše koristile oznake tajnosti, pobrojao je Nikić Čakar.

Šarinićeva vlada gotovo je u potpunosti odlučivala iza zatvorenih vrata, a premda kasnije dolazi do određenog otvaranja, taj se trend opet mijenja u Račanovu mandatu, kada je oko polovine tema vezanih uz državnu imovinu bilo nedostupno javnosti, a u Sanaderovu mandata čak oko 70 posto. U vladi Jadranke Kosor došlo je do smanjenja na 50 posto dok je u vladi Zorana Milanovića to dodatno smanjeno na 30 posto. Premda se, dakle, prakse razlikuju od premijera do premijera, kod svih je slučaj taj da su u početku otvoreniji, a kako su se mandati bližili kraju, sve su se više zatvarali, kazao je Nikić Čakar.

Privatizacija i pretvorba – najveća pljačka i 200 najbogatijih obitelji: Istina ili mit?

Komentirajući rezultate analize, voditeljica Istraživačkog centra Gonga Nives Miošić istaknula je kako će sada biti lakše ostvariti Ustavom zajamčeno pravo pristupa na informacije jer se tijela javne vlasti više neće moći tako lako izvlačiti od davanja sadržaja točaka dnevnih redova zatvorenih dijelova sjednica Vlade tražeći njihove nazive do kojih se nije moglo jer su bili klasificirani. No ono što je zabrinjavajuće jest da, s obzirom na toliki broj točaka po pojedinim sjednicama Vlade, postaje još više očito kako vlade uopće ne vode promišljenu raspravu oko odluka, nego je riječ o pukoj formalnosti jer se odluke donosi negdje drugdje.

Također, smatra interesantnim to da su još uvijek najzastupljenije teme vezane uz upravljanje državnom imovinom te da su organizacije civilnog društva s razlogom upozoravale kako je proces pristupanja EU netransparentan. A premda se na prvu čini logičnim to da je u 90-ima bilo najviše zatvorenih točaka, jer ipak su to ratne godine i važna su pitanja nacionalne sigurnosti, iz njihovih naziva postaje jasno da je riječ o pretvorbi i privatizaciji. S obzirom na to da se oduvijek provlače teze da je 'riječ o najvećoj pljački i stvaranju 200 bogatih obitelji, neovisno o tome je li to Franjo Tuđman doista rekao ili ne, sada imamo alat za pretraživanje i zahvaljujući pravu na pristup informacijama, alat za provjeru tih teza – jesu li one točne ili ne', zaključila je Miošić.

Tajnost mora biti izuzetak, a ne pravilo

Povjerenica za informiranje Anamarija Musa pohvalila je ovaj pionirski pothvat CEPIS-a i naglasila važnost prava na pristup informacijama, a pomoćnik predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Siniša Gudlin istaknuo je važnost promjene paradigme tajnosti kroz godine jer se ona promijenila od internih pravilnika državnih institucija koji su bili prevedeni na hrvatski iz bivše Jugoslavije vođeni njenom logikom nakon ulaska u NATO i promjenom zakona.

Sada je posve jasno što se može klasificirati kojim stupnjem tajnosti, a puno se radilo i na osvješćivanju pojedinih nositelja vlasti oko toga što se (ne) smije 'skrivati' te je došlo do promjene profesionalnih standarda, uvjerava Gudlin. Nedavno je, kazao je, vlada Tihomira Oreškovića donijela novi pravilnik o klasificiranju podataka uskladivši ga sa zakonom i nama je, poručio je Gudlin, 'cilj da ne postoji kultura tajnosti. Nje u nekim slučajevima zakonski jasno određenima mora biti, ali kao izuzetak, a ne pravilo'.

U raspravi povodom predstavljene analize upozoreno je i da u budućim istraživanjima pažnju treba obratiti i na ono što se događa kada radna tijela donose odluke, a valja na umu imati i trošak koji nosi klasifikacija, tim više što se često zna(lo) dogoditi da kad se ne zna što s nekim dokumentom, na njega se lupi oznaku tajnosti.

U kakvom se to mračnom prostoru donose odluke?

A da iluzija o tome gdje se odluke stvarno (ne) donose ne bi trebalo imati, poručio je i 'praktičar' Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi u Račanovu mandatu, koji je otvoreno kazao da se odluke donose u 'mračnom prostoru nedostupnom javnosti', odnosno kao i u mnogim drugim zemljama – 'ključni centri moći su političke stranke'. 'Svaki zahtjev i zakon politički smo raspravljali u strankama i na vijećima i sve su vlade političke, a ne stručne, ali trebaju pomoć stručnjaka', kazao je Vidović.

Stoga je, kako je zapravo još na početku predstavljanja CEPIS-a istaknula njegova predstojnica Ana Petek, jako važno kako stranke funkcioniraju i jedna od temeljnih politoloških lekcija koju moramo naučiti jest da su u sustavu najvažniji ciljevi, a njih može odrediti jedino politika, ali ona treba biti utemeljena na znanju i to je jedino što može donijeti toliko potrebnu kvalitetu javnog upravljanja.