'Zorane, ja ti više ne vjerujem. Sorry', poručio je to svom predsjedniku stranke dugogodišnji član SDP-a Aleksandar Hatzivelkos. 'Svojim nevjerodostojnim ponašanjem šteti stranci i - što je još važnije - društvu i državi. Nastavi li SDP s Milanovićem do sljedećih parlamentarnih izbora, samo je jedna stvar sigurna - Karamarko i njegova politika Kevinih jama zasjest će na čelo Vlade. Zato mora otići', poručuje
Uoči sjednice Glavnog odbora SDP-a, na kojoj će se raspravljati o odmetnutom Liniću, Hatzivelkos se obraća 'svojim stranačkim kolegama, drugaricama i drugovima u Glavnom odboru SDP-a…' 'Iako sam, kolokvijalno rečeno, lajav, duboko vjerujem da nisam osamljen među članovima u ovom mišljenju. I zato vas pitam: tko će mene (nas) predstavljati na toj sjednici?', pita se bloger. U nastavku donosimo dijelove njegovog teksta.
Politički, poruka Slavka Linića je potpuno jasna: Milanović je napustio socijaldemokratsku politiku, kao i Plan 21. S predizbornim planovima i obećanjima je teško. Treba biti realan i reći da se u tim planovima teško može predvidjeti što budućnost donosi, u kojim će se okolnostima morati provoditi politika i donositi odluke. Aleksandar Hatzivelkos sam - ja. Pomalo bloger, pomalo aktivist, uglavnom matematičar. Diplomirao sam na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu, radio kao znanstveni novak na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a sad predajem matematiku na Veleučilištu Velika Gorica. Iako je matematika moj primarni poziv (i zapravo način na koji razmišljam o svijetu oko sebe), na ovom blogu nećete naći teoreme i dokaze. Ne, ovdje pišem o svom drugom interesu - politici.
No uvijek postoje strateške odrednice ili, ako ništa drugo, svjetonazorni temelj djelovanja koji se uvijek može vidjeti, bez obzira u kakvim se okolnostima radi. I kod Linića se to vidjelo, iako je kao ministar financija radio u jednom od najtežih resora.
Ģrizao je protiv banaka, u korist onih koje je bankarsko-financijska kriza najviše pogodila. Gurao poreznu reformu koja bi teret s rada prebacila na kapital (velike štedne uloge) i imovinu (treću i daljnje nekretnine). Gurao je COP (centralni obračun plaća) kako bi se konačno stalo na kraj basnoslovnim plaćama i naknadama koje su curile iz proračuna. Konačno, progurao je i predstečajne nagodbe kojima su spašene doslovno tisuće radnih mjesta.
Djelovanje premijera je pak posve suprotno. Godinama koči porez na nekretnine i (visoku) štednju. Valjda je zadovoljniji kada je veća porezna presija na radu. U isto vrijeme njemu blizak ministar (i 'prvi izbor za poziciju ministra financija') u javnost pušta probne balone o uvođenju 'flat-rate' poreza - antipoda socijaldemokratskom viđenju uređenja društva. Milanović konstantno ratuje sa socijaldemokratskim inicijativama dajući prednost koalicijskoj liberalnoj politici. Kao što je to zorno demonstrirao u slučaju sukoba Čačića i Holy, ali i u konstantnom držanju strane Vesni Pusić i HNS-u u razilaženjima s Linićem. Ne jednom sam se zapitao ima li HNS, s rejtingom od 1,5 posto, ne samo poziciju 'prvog potpredsjednika Vlade', već i samog premijera.
Cijelu objavu možete pročitati ovdje
