Dobra je stvar što ja s time nemam apsolutno nikakvih problema. Ne smeta mi što se nešto zove klub ili galerija iako je zapravo običan kafić. Svakako je bolje ovako nego da se za šankom instalirao Zoran Krivić koji mi pokušava uvaliti falsificiranog Murtića svaki put kada idem na WC (ne, ne, to se nije dogodilo, samo sam danas nekako maštovit).

Cijene

Nešto više nego u sličnim kafićima istog profila, ali za centar grada nimalo neuobičajene. Možda ih fini, galerijski predznak podiže za taj neki mali postotak, tko bi to znao. Uglavnom, da konkretiziramo, kava s mlijekom i čaj stoje 9 kuna. Veliko pivo (Ožujsko, Karlovačko, Laško…) je 14, a imaju i Velebitsko i ono je kunu skuplje. Imaju i Paulaner, pola litre 19 kuna. Pelin i ostale domaće žestice su 9, decilitar vina 8, gemišt 12, Cola 14. Osim uobičajene ponude toplih čokolada imaju i neke posebne, talijanske. Te ćete platiti od 12 do 18 kuna ovisno o dodacima, zahtjevnosti pripreme i još ponekom proizvoljnom faktoru određivanja cijene.

Interijer

Čista klasika. Mjesto je ispod razine tla (to vam je eufemizam za podrum) i u njega se spuštate s desetak razmjerno strmih stuba. Prednji dio je zapravo hodnik koji izgleda kao ulazni hodnik bilo kojeg kafića na svijetu (ili barem bilo kojeg koji posjeduje ulazni hodnik), a u nastavku se prostor širi i dolazite u jednu veliku prostoriju u kojoj je dio stolaca napravljen od starih šivaćih mašina, a stolci im lijepo pristaju, onako staromodni, smeđi, drveni i pomalo neudobni. Nađe se i poneki naslonjač.

Na zidovima ima nešto umjetničkih slika (aha, dakle, zato je u pitanju 'galerija', dobro da znam) i poneko zrcalo. Osvjetljenje je sjajno pogođeno, blago žućkasto i ne previše jako da bi vam smetalo, a opet ne toliko u 'romantika modu' da bi vam bilo neugodno ako ste došli samo na kavicu ili poslovni dogovor s osobom istoga spola s kojom vam romantične primisli ne bi pale na pamet sve da zajedno gledate Titanic na pustom otoku dok po vama padaju ružine latice.

Usluga

Neprimjetna. To zapravo znači – kvalitetna. Dobar je konobar kao dobar nogometni sudac, ne primijetiš ga ako zna posao. Ovi znaju.

Klijentela

Šarolika. Dosta ih je teško svesti pod jedan (ili više, kada smo već kod toga) zajedničkih nazivnika. Primijetio sam tu i nekih glumaca i glumica, pisaca i redatelja, ali većinom se okuplja mlađa studentska i poststudentska ekipa kojoj nisu zanimljive birtije u kojima dominiraju mesing i staklo, a previše su pristojni ili komotni da bi noć proveli stojeći za šankom boreći se za svoj komad životnog prostora s militantnim vegetarijancem koji ima ležeran stav prema osobnoj higijeni i nezdravu sklonost prema miješanju piva i žestice ili pak s kronerom koji se pretvara da to nije, iako rijetko kada doručkuje nešto kaloričnije od plastične litrenke piva.

Kada bih baš morao nekako okarakterizirati ekipu koja se tu okuplja upotrijebio bih riječ – pristojni. Onaj tip mladih ljudi koje ćete vjerojatnije susresti na projekciji nekog art filma u kinu Tuškanac, nego na narodnjacima iako ih vjerojatno nećete sresti ni na jednom od tih mjesta.

Sanitarije

Nisam imao primjedbi sve dok zadnji put nisam otišao u finalnu provjeru. Smrdilo je. Jako. To inače nije slučaj pa ću blagonaklono pretpostaviti da se ovim prostorom za delikatne radnje neposredno prije mene služio netko tko je nesmotreno pomiješao previše fritula, debrecinki i kuhanog vina sa štandova po centru grada. To može biti dosta nevesela kombinacija.

Zanimljivo je i pomalo neuobičajeno da je ženski dio manji od muškog. Ondje je školjka i umivaonik strpan u jednu vrlo skučenu prostoriju, ali je taj umivaonik baš gala, od lijevanog željeza, stari, secesijski. Je li original ili samo vješta replika nisam provjeravao jer sam i ovako strepio da će me netko lupnuti po ramenu i pitati me zašto proučavam ženski zahod s notesom u ruci. Notesom.

Posebna prednost

Centar grada, odlična pozicija. Uglavnom je tiho i mirno i niti jednom mi se nije dogodilo da nisam našao slobodno mjesto. Smije se pušiti. Kuhano vino im je među boljima u gradu.

Posebni nedostatak

Ne mogu se baš podičiti finom kavom. Možda su se stvari promijenile otkako sam ja zadnji puta pio na tom mjestu, ali previše sam bio traumatiziran tim iskustvom da bih se olako upuštao u novi pokušaj.

Napomena

Rade do 23. Dosta su strogi po tom pitanju. Možda vas i puste da završite piće, ali sigurno ne dulje od sedam minuta nakon isteka radnog vremena. I gledat će vas grdo pritom.

Summa summarum

Sasvim dobar izbor idete li na neko ležerno piće s nekim s kime zaista želite razgovarati jer ovdje za to imate sve preduvjete. Dobro je i za parove koji su tek na početku pa još traže omiljenu birtiju, gotovo svaki put ovdje naletim na ekipu za koju je prokleto očito da su na prvom ili drugom spoju. Zaželite li se malo veselog druženja s prijateljima uz čašicu ili dvije, tu nećete imati previše sreće. Atmosfera nije takva da biste mogli podizati glas bez da vas se čudno gleda (a ljudi to rade nakon čašice ili dvije, podižu glas, naime), a nisam siguran ni da bi perverzni vicevi i vulgarne dosjetke koje, naravno, ne znate pričati tiho ovdje naišli na dobar odaziv.

Moja posve subjektivna ocjena je sedam od deset. Pročitajte tekst još jedanput pa ćete vidjeti gdje su nestala ova tri boda do mogućeg maksimuma.