Pripadnik britanskih vojnih snaga William doživio je 2005. godine misterioznu promjenu u mozgu koju nitko od medicinskih stručnjaka do danas nije uspio objasniti, a koja mu je drastično izmijenila život - nakon jednostavnog zubarskog kirurškog zahvata potpuno je izgubio dugoročno pamćenje
Posljednje čega se sjeća su događaji u danu nakon pogreba njegova oca, u danu u kojem je sjeo u zubarsku stolicu, dobio injekciju lokalne anestezije i jednostavno prestao pamtiti sve nove stvari duže od 90 minuta.
William se još uvijek sjeća svega što se dogodilo prije operacije, no svakoga jutra budi se uvjeren da je još uvijek u Njemačkoj 2005.
Budući da ne pamti nikakva nova iskustva, uopće ne može doživjeti protok vremena. Problema s kojim živi svjestan je samo zahvaljujući tome što on i supruga detaljne upute upisuju na njegov pametni telefon u rubrici 'Prva stvar – pročitaj ovo', slično kao u zapletu trilera 'Before I Go to Sleep' iz 2014. u kojem amneziju proživljava Nicole Kidman.
Najveći misterij u priči britanskog vojnika jest to što ni jedan od niza medicinskih pregleda koje je do sada obavio, nije uspio pronaći nikakve promjene u mozgu koje bi mogle objasniti gubitak pamćenja.
Prvi znaci da nešto nije kako treba, bili su bljedilo i zbunjenost nakon operacije. Zabrinut prizorom liječnik je u ordinaciju pozvao Williamovu suprugu.
'Ležao je na kauču', ispričala je za BBC Samantha (oba imena su promijenjena radi privatnosti). 'Gledao me je iznenađeno, jer nije imao pojma što se zbiva.'
Bez traga ozljede
Odmah nakon zahvata prebačen je u bolnicu. Liječnici su u početku sumnjali da je loša reakcija njegovog organizma na anestetik izazvala krvarenje u mozgu. No nalazi to nisu potvrdili. Otpušten je iz bolnice, a da nitko nije otkrio što mu se događa. Jedino što se moglo logično zaključiti jest da simptomi ukazuju na neki oblik anterogradne amnezije unatoč tome što su skeniranja pokazala da su ključni dijelovi mozga zaduženi za održavanje pamćenja potpuno normalni. Međutim čak ni ti simptomi nisu bili sasvim uobičajeni jer osobe kojima se dijagnosticira anterogradna amnezija mogu naučiti neke nove proceduralne vještine dok ih William zaboravlja već kroz tri dana.
Najpoznatiji pacijent s anterogradnom amnezijom u povijesti je Amerikanac Henry Molaison kojem su liječnici tijekom operacije mozga, u pokušaju da mu riješe problem epilepsije, odstranili dio sive tvari uključujući i hipokampus u središtu mozga. Molasian nakon operacije nije mogao zapamtiti nikakve nove doživljaje, ali je uspijevao naučiti neke nove vještine koje se procesuiraju u drugim područjima. No rezultati pretraga pokazuju da su kod Williama svi ključni dijelovi mozga sasvim funkcionalni.
Zaborav zbog traume?
Zbog svega navedenog kao jedno od mogućih rješenja enigme nametnula se tzv. psihogena amnezija koja nema organskih uzroka. Naime poznato je da neki ljudi pod utjecajem teške traume znaju izgubiti pamćenje kako bi potisnuli neugodna sjećanja. Međutim ti pacijenti uglavnom uvijek zaboravljaju samo traumatičnu prošlost, a ne događaje nakon traume. Osim toga William nije doživio nikakvu traumu, a psihijatrijski nalazi pokazuju da je inače emocionalno potpuno zdrav.
Teorija o proteinima
Njegov liječnik Gerald Burgess, klinički psiholog iz Leicestera smatra da bi možda problem mogao biti u neuronskim vezama koje se zovu sinapse. Sjećanja na događaje učvršćuju se kroz dugoročne promjene u vezama u mreži neurona. Ovaj proces konsolidacije uključuje stvaranje novih proteina koji sinapse oblikuju u nove oblike. Bez njih sjećanja su vrlo krhka pa s vremenom propadaju. Zanimljivo je da eksperimenti pokazuju da će štakori kojima se blokira stvaranje ovih proteina početi zaboravljati sve nove događaje. Što je najvažnije konsolidacija se zbiva upravo u nekom razdoblju od oko 90 minuta.
No stručnjaci još uvijek ne mogu objasniti na koji je način obična operacija korijena zuba mogla uzrokovati blokadu sinteze ključnih proteina u mozgu.
'To je pitanje od milijun funti. Nemam odgovor na njega', kaže Burgess koji je u medicinskoj literaturi otkrio neke slične slučajeve gubitka pamćenja bez oštećenja mozga.
'Možda je tu u igri neka genetska predispozicija kojoj je potreban neki događaj kao katalizator za započinjanje procesa', kaže britanski psiholog.
Burgess se nada da će njegov novi rad o Williamovu slučaju, objavljen u časopisu Neurocase potaknuti psihologe da razmijene slična iskustva i eventualno predstave neke nove teorije.
Williamov slučaj dobar je podsjetnik na činjenicu da, unatoč sjajnim snimkama i istraživanjima uz pomoć magnetske rezonancije, o najsloženijem sustavu koji poznajemo u svemiru - mozgu još uvijek ne znamo tako puno kao što nam se može činiti.
