Demencija, odnosno Alzheimerova bolest kao njezin najčešći uzrok, globalni je javnozdravstveni problem - od nje boluje 55 milijuna ljudi diljem svijeta, a procjenjuje se da će se broj oboljelih gotovo utrostručiti do 2050. O kakvoj je bolesti, odnosno sindromu riječ, kako prepoznati simptome, gdje smo po pitanju liječenja Alzheimera, ali i koliko je opasna digitalna demencija, razgovarali smo s hrvatskim istraživačem mozga, dr. Goranom Šimićem
Od demencije pretežito obolijevaju osobe starije od 60 godina, a s obzirom na to da manje-više sve države imaju problem sa starenjem stanovništva, prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), do 2030. godine bit će 78 milijuna oboljelih u svijetu, no do 2050. ta bi se brojka mogla popeti čak na 139 milijuna. U Hrvatskoj od nje boluje oko 100.000 ljudi. Najčešći uzrok ove progresivne i kronične bolesti je Alzheimerova bolest, sedmi najčešći uzrok smrti u svijetu.
I ne, nije to 'samo' gubljenje pamćenja. Riječ je o puno složenijem sindromu koji uzrokuje propadanje mozga.
vezane vijesti
'Demencija nije bolest, to je sindrom. Rekao bih da je to zajednički naziv za brojne neuropsihološke promjene koje nastaju kao karakteristične posljedice pojedinih kroničnih bolesti mozga. Najčešći njezin uzrok je Alzheimerova bolest, ali to mogu biti i mnogi drugi poremećaji, bolesti i stanja, kojima demencija čini veći ili manji dio kliničke slike’, objašnjava nam dr. Goran Šimić, redoviti profesor neuroznanosti i predstojnik Zavoda za neuroznanost Hrvatskog instituta za istraživanje mozga.
Velik broj uzroka demencije može se izliječiti
Kako naglašava doktor Šimić, nedovoljno je poznata činjenica da postoji značajan udio uzroka sindroma demencije koji nisu nepopravljivi. To su osobito hipotireoza u starijih žena, a rjeđe i hipertireoza, kao i nedostatak nekih vitamina iz skupine B. I depresivne osobe jednako tako mogu izgledati dementno. U ovim, a i u nekim drugim slučajevima, liječenje temeljnog poremećaja dovest će do nestanka demencije.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih se čini da suvremeni čovjek češće obolijeva od demencije je, kako kaže, duži životni vijek.
'U prošlosti su ljudi živjeli kraće, pa mnogi nisu doživjeli starost u kojoj se najčešće javlja sindrom demencije. Danas također bolje razumijemo patofiziološke procese koji dovode do nje, što uz nove tehnološke mogućnosti slikovnog prikaza strukture i aktivnosti središnjeg živčanog sustava omogućuje raniju i precizniju dijagnostiku', ističe on.
Savjeti dR. šIMIĆA
Kako vježbati mozak da smanjimo rizik od demencije i Alzheimera?
Skupina međunarodno priznatih stručnjaka za sindrom demencije predložila je 2020. godine izbjegavanje ili barem smanjivanje utjecaja 12 ključnih rizičnih čimbenika: prekomjernu konzumaciju alkohola, traumatsku ozljedu glave, onečišćenje zraka, nizak stupanj obrazovanja, prekomjernu buku, što uzrokuje senzoneuralni gubitak sluha, povišeni krvni tlak, pretilost, pušenje, depresiju, socijalnu izolaciju, tjelesnu neaktivnost i dijabetes tipa 2.
Smanjenje navedenih čimbenika nije jedina stvar koja će pomoći mozgu da ostane zdrav. Također je važno njegovanje pozitivnog, optimističnog načina razmišljanja i pogleda na svijet, uz redovit i dovoljan san, održavanje higijene usta, čitanje, umjerenu, po mogućnosti mediteransku prehranu te redovite tjelesne aktivnosti primjerene dobi, poput šetnje i plesa.
Svakako će pomoći i pronalaženje aktivnosti koje motiviraju i ispunjavaju, odnosno koje daju neki smisao i pružaju zadovoljstvo.
Ugodne emocije poništavaju neugodne, pa bih dodao primjere vježbi za mentalnu kondiciju, a oni čine izvore na kojima možete puniti svoje baterije ugodnim emocijama: šalite se, uživajte u hobijima, bavite se sportom, vrtlarite, nabavite psa, ugodite sebi, ali i pomažite drugima, volontirajte, učlanite se u neki klub, razgovarajte, putujte, sanjarite, maštajte, prisjećajte se sretnih dana i ugodnih uspomena, ali i integrirajte sva iskustva, ugodna i neugodna, npr. mentalizacijom i usredotočenom svjesnošću.
Postavljajte si makar male, ali dostižne ciljeve jer ćete tako poboljšati emocionalnu regulaciju i zadovoljstvo svojim životom. Budite zahvalni na svemu što ste proživjeli i što vas tek čeka, savjetuje dr. Šimić.
Suvremeni način života također pridonosi povećanoj učestalosti sindroma demencije.
'Nezdrava prehrana, fizička neaktivnost, stres i sveopća kontaminacija vode, tla i zraka povećavaju rizik od razvoja sindroma demencije, osobito Alzheimerove bolesti. Dokazano je da je život u blizini prometnica s gustim prometom neprijeporno povezan s većom učestalošću sindroma demencije i Alzheimerove bolesti', dodaje.
Kako uopće mozak odabire što će pamtiti, a što neće?
Naš mozak ne pohranjuje sve osjetne informacije koje primamo, već postoje procesi odabira koje će se informacije zadržati i tijekom vremena pretvoriti u dugoročno pamćenje. Na te procese, ističe doktor, možemo samo djelomično utjecati svojom voljom.
'Najvažniji proces koji nam omogućuje pretvorbu osjetnih i osjetilnih informacija u kratkoročno pamćenje je pozornost. Za pretvorbu kratkoročnog u dugoročno pamćenje potrebna su u prosjeku tri do pet ponavljanja u razdoblju od četiri do šest tjedana, što ovisi o različitim čimbenicima, uključujući emocionalno značenje i ozračje u kojem su dobivene informacije', kaže dr. Šimić.
Zaborav i ponovna konsolidacija pri svakom prisjećanju imaju važan prilagodbeni učinak zbog stalnih promjena u okolini, što nam omogućuje usredotočiti se na one informacije koje su relevantnije za preživljavanje i reprodukciju, a time se također smanjuje preopterećenje resursa neuronskih mreža koje posreduju navedene kognitivne sposobnosti.
A zbog patoloških promjena u strukturama velikog mozga, povezanima s različitim vrstama pamćenja, neke informacije postaju izgubljene ili teško dostupne.
'Kod Alzheimerove bolesti je pak zbog karakterističnih patoloških promjena u entorinalnoj moždanoj kori i hipokampusu karakteristično smanjeno kratkoročno deklarativno epizodičko pamćenje, a time i mogućnost pretvorbe kratkoročnog u dugoročno autobiografsko pamćenje', objašnjava doktor.
Kako razlikovati simptome od 'standardnog' zaboravljanja?
Da bi se na ovo pitanje moglo odgovoriti, ističe profesor, često je potrebno dugotrajno praćenje. U inozemstvu već dug niz godina postoje klinike specijalizirane za poremećaje pamćenja u kojima se vrši takvo praćenje.
Izmjeren stupanj konverzije blagog spoznajnog poremećaja u Alzheimerovu bolest u takvim specijaliziranim klinikama iznosi oko 9,6 posto godišnje, pa je potrebno dugo vrijeme praćenja, od sedam do deset godina, da bi se precizno ustanovilo je li narav poremećaja dobroćudna ili se radi o početnom sindromu demencije.
U Hrvatskoj je pak mala istraživačka skupina na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, s dr. Šimićem na čelu, prije nekoliko godina osmislila, izradila i kod Ureda Europske unije za zaštitu intelektualnog vlasništva (EUIPO) zaštitila inovativan uređaj Alzentia, a on služi za ranu preciznu dijagnostiku blagog spoznajnog poremećaja i Alzheimerove bolesti.
Potpuno neinvazivno testiranje traje 20-ak minuta, a ako na testu imate normalne vrijednosti, vjerojatnost je veća od 99 posto da u sljedećih godinu dana nećete doživjeti značajno kognitivno urušavanje. Pozitivna prediktivna vrijednost je doduše niža, ali u kombinaciji s likvorskim i ostalim biološkim biljezima također značajno povećava točnost rane dijagnoze, objašnjava doktor.
Ima li pomaka u liječenju Alzheimera?
Novi lijek donanemab prošle godine najavljen je kao prekretnica u borbi protiv Alzheimerove bolesti jer je globalno ispitivanje potvrdilo da se njime usporava pad kognitivnih funkcija.
Lijek djeluje kod Alzheimerove bolesti, ali ne i kod drugih vrsta demencije, poput vaskularne, s obzirom na to da uklanja bjelančevinu amiloid, koja se nakuplja između moždanih stanica, a jedna je od ključnih značajki Alzheimerove bolesti.
Utvrđeno je da donanemab usporava 'kliničko opadanje' do 40 posto, što znači da ljudi s tom bolešću još uvijek mogu obavljati svakodnevne poslove, uključujući kupovinu, održavanje kućanstva, upravljanje financijama i uzimanje lijekova.
Iako obećava, taj lijek nije bez rizika. Oticanje mozga bila je uobičajena nuspojava kod do trećine pacijenata u ispitivanju donanemaba.
'Usprkos ovim ohrabrujućim rezultatima, nikako se ne smije zanemarivati činjenica da odstranjivanje amiloida onemogućuje njegove brojne zaštitne uloge. Najvažnije zaštitne uloge malih koncentracija topljivog amiloida su one povezane sa sprječavanjem pucanja kortikalnih kapilara (zbog čega kao nuspojavu davanja protutijela na amiloid brojni pacijenti imaju mikrokrvarenja u mozgu) i one povezane sa stabilizacijom krvno-moždane barijere (zbog čega kao nuspojavu davanja protutijela na amiloid brojni pacijenti imaju edem mozga) te pospješivanjem dugoročne potencijacije sinapsi, važnom procesu povezanom s kratkoročnim pamćenjem te pretvorbom kratkoročnog u dugoročno pamćenje', ističe Šimić.
Otprilike tri od deset osoba koje su koristile terapiju doživjele su edem mozga i/ili krvarenje. Troje sudionika koji su primali donanemab umrlo je tijekom ispitivanja, što su istraživači u Lillyju, njegovu proizvođaču, smatrali vjerojatnom posljedicom uzimanja tog lijeka.
'Osobno me pak najviše veseli ogroman početni uspjeh protusmislenih oligonukleotida za smanjenje neurofibrilarne degeneracije, koju uzrokuju patološke promjene tau proteina u Alzheimerovoj bolesti. Pacijenti koji su ga dobili imali su u prosjeku za 60 posto manju koncentraciju tih tau proteina u odnosu na pacijente s placebom. Istovremeno nije bilo nikakvih ozbiljnih nuspojava. Preliminarni rezultati druge faze istraživanja ovog lijeka imaju još bolje rezultate, a bit će objavljeni kad istraživanje završi, u prosincu 2026.', ističe doktor.
Digitalna demencija - izazov 21. stoljeća
Sve veća dostupnost informacija smanjuje potrebu za pamćenjem i procesuiranjem informacija jer nas stalna povezanost s internetom 'oslobađa' uobičajenih mentalnih napora, stoga postajemo sve ovisniji o tehnologiji, a zbog toga slabe naše psihičke i fizičke sposobnosti.
Digitalna demencija pojam je koji se upotrebljava za opisivanje promjena u kognitivnim funkcijama koje se javljaju uslijed prekomjernog oslanjanja na tehnologiju, poput pametnih telefona i interneta.
Pojedini neuroznanstvenici, ističe Šimić, upozoravaju da će dugoročno oslanjanje na tehnologiju negativno utjecati na strukturu i funkcionalnu povezanost mozga. To je najizraženije kod djece u ranom razvoju jer zbog navedenih štetnih utjecaja neće uspjeti ostvariti svoj puni potencijal.
Digitalna demencija: Ključni problem(i) suvremenog čovjeka
1. Suvremeni digitalni mediji oduzimaju djeci vrijeme za učenje, igru na zraku i sve ono što je povezano s fizičkom aktivnošću, osobito s posljedičnim slabijim razvitkom fine motorike, ali i slabijim sposobnostima čitanja i pisanja te slabijom socijalizacijom. Kao primjer mogu navesti činjenicu da je slaba grafomotorika glavni razlog zbog kojega je samo ove godine u Hrvatskoj odobrena odgoda upisa u osnovnu školu za četiri tisuće prvašića.
2. Društvene mreže otežavaju razvitak osobnosti i socijalnih kompetencija, što kao posljedicu ima smanjenje emocionalne povezanosti s drugim ljudima i smanjen broj stvarnih prijatelja. Često se viđa da što neka osoba ima više tzv. prijatelja i pratitelja na društvenim mrežama, to se osjeća sve usamljenijom, a stalnim uspoređivanjem s drugima i sve jadnijom, jer se mnogi pretvaraju boljima i uspješnijima nego što to uistinu jesu u stvarnosti.
3. Bijeg iz stvarnoga u virtualni svijet kod mladih osoba najčešće ne rješava njihove probleme, već ih pogoršava, što dovodi do dokazanog porasta vršnjačkog nasilja (cyberbullyinga).
4. Mnogobrojna dosadašnja istraživanja dokazala su dramatično smanjenje stupnja pozornosti, što je proporcionalno stupnju uporabe digitalnih medija, s posljedičnim smanjenjem dubine obrade informacija, lošijim kratkoročnim i dugoročnim pamćenjem, kao i smanjenom sposobnošću učenja i ostvarivanja kognitivnog potencijala u školi.
5. Povećana uporaba digitalnih medija dovodi do povećane latentne agresivnosti, otupjelosti spram nasilja koje se događa u stvarnosti, kao i stvarne povećane spremnosti za verbalno i fizičko nasilje.
'Dodatne probleme uzrokuju smanjena kvaliteta sna, razvitak ovisnosti, nastanak simptoma anksioznosti i depresivnosti i smanjenje stupnja samokontrole. Radi se o golemim utjecajima koji su dugoročni i teško sagledivi, a što je dijete mlađe, to su posljedice prekomjerne uporabe i stvaranje ovisnosti teže, pa mogu nastupiti ozbiljni psihički problemi i zdravstvene posljedice. S time je povezan i velik problem prerane izloženosti pornografskim sadržajima', naglašava dr. Šimić.
Što se pak tiče povezanosti između smanjenja kognitivne aktivnosti i rizika od demencije, odnosno Alzheimerove bolesti, postoje jasni dokazi koji ukazuju da mentalna stimulacija i kontinuirana tjelesna aktivnost pomažu u održavanju kognitivnih sposobnosti, dodaje Šimić.
Ova 'kognitivna rezerva' povećava otpornost na pojavu demencije i Alzheimerove bolesti, a ako i kad se ona pojavi, bolest će sporije napredovati.
'Nisam prvi koji je to primijetio, ali čini mi se da je velik izazov u bliskoj budućnosti činjenica da smo svi već pomalo digitalno dementni, a nitko se više i ne trudi protestirati i predložiti bolja rješenja. Parafrazirat ću profesora Manfreda Spitzera, koji je na predstavljanju svoje knjige 'Digitalna demencija' u Zagrebu rekao: 'S jedne strane imate moćan kapital i interes svih onih koji su zbog različitih razloga uključeni u taj lanac profita, a s druge strane je dobrobit naše djece i budućnost čovječanstva.'
Zato je potrebno iznaći rješenja koja će prilagoditi tehnologiju svakom uzrastu. Općenito se prilikom pojave novih tehnologija naglašavaju samo pozitivni učinci, a tek se s dugoročnom uporabom i vremenskim odmakom bolje uočavaju i oni negativni. Nadam se da će naša vrsta biti dovoljno mudra i iznaći prava rješenja koja će prilagoditi tehnologiju stvarnim ljudskim potrebama, a ne obrnuto', zaključno će dr. Šimić.
