O tržištu automobila u Europi, Aziji, Sjevernoj i Južnoj Americi, Australiji znamo gotovo sve, no što je s tržištem automobila u Africi?
Tržište afričkog kontinenta je najnerazvijenije automobilsko tržište na svijetu. Dok je Afrika drugi najveći kontinent na svijetu i drugi najnaseljeniji kontinent, koji je na listi iza Azije u obje kategorije.
Na oko 30,3 milijuna kvadratnih kilometara, uključujući i susjedne otoke (Madagaskar, Mauricijus i Reunion), pokriva 6 posto ukupne površine Zemlje i 20 posto kopnene površine. S 1,2 milijarde ljudi u 2016. godini, ona čini oko 16 posto svjetske ljudske populacije. No, osim u Južnofričkoj Republici i drugim malim zemljama, automobilsko tržište u Africi jedno je od spororastućih tržišta, globalno gledajući.
Utemeljitelj Tesle, Elon Musk je porijeklom iz Južnoafričke Republike, ali čak niti on ne proizvodi svoje visokosofisticirane električne automobile na 'svom' kontinentu. Glavni razlozi za taj ograničeni rast bili su iznimno niska prosječna primanja i nedostatak znatnije populacije srednje klase. Također, iznimno visoke kamatne stope učinile su vlasništvo nad automobilom ograničenim samo na bogate i prosperitetne.
Gana, obećavajuće tržište od 28,8 milijuna stanovnika, ima kamatnu stopu za kredite za automobile od gotovo 26 posto! Zbog toga je uzimanje kredita za automobile skup prijedlog, koji skreće s kolosijeka automobilsko tržište u zemlji. Čak i najveća ekonomija Afrike, Nigerija sa 190 milijun stanovnika ima kamatnu stopu od oko 12 posto.
Ipak, prema analitičkoj tvrtci Mordor Intelligence Analysis, afričko tržište ima velike izglede za rast. Očekuje se da će tržište ponuditi visoke prinose igračima koji su voljni ozbiljno ući u regiju. Mahindra & Mahindra Group iz Indije, prvenstveno tvornica SUV vozila, uspostavila je proizvodni pogon u Gani kako bi pokrila tržište zapadne Afrike, zbog porasta stanovništva srednje klase u regiji. Nakon 2020. godine očekuje se da će automobilsko tržište u Africi postati značajnije rasti i postajati sve interesantnije svjetskim proizvođačima automobila. Ako pogledamo unazad nekoliko godina, godišnje se na afričkom kontinentu proda od 860.000 do 1.250.000 komada automobila, ali nažalost najniža prodaja zabilježena je 2017., jer je automobilsko tržište u Sjevernoj Africi bilo je najvećim dijelom pogođeno nemirima i smanjilo se od 2010.
Razina infrastrukture također raste u Africi, što će vjerojatno pomoći automobilskom tržištu u regiji. Očekuje se da će tržište zapadne Afrike početi rasti već do 2023. godine, dok se od Gane i Nigerije očekuje da budu ključni igrači. Gana želi postati razvijena zemlja do 2030. godine, a čak i ako se taj cilj postigne samo polovično, očekuje se da će gansko automobilsko tržište rasti ogromnim tempom, budući da je gospodarski rast izravno proporcionalan rastu tržišta automobila. Gospodarstva Kenije (49,7 milijuna stanovnika) i Tanzanije (57,3 milijuna stanovnika) također prolaze brz rast, štoviše, od automobilske industrije u tim zemljama očekuje se da će ostvariti dobre stope rasta.
Egipatsko tržište od 97,5 milijuna stanovnika ima posebno značajan potencijal rasta i očekuje se da će povećati tržište sjeverne Afrike tijekom predviđenog razdoblja. Segment putničkih vozila najvjerojatnije će rasti najbržom stopom u Africi, s povećanjem broja stanovnika srednje klase koji teže i žele posjedovati vozilo. Lokalni auto brandovi imaju dobru prisutnost na afričkom tržištu, što može ponuditi snažne marketinške izglede i značajne tržišne udjele globalnim divovima. Nissan je 2018. planirao započeti sa sastavljanjem vozila u Keniji, podupirući vladine planove za razvoj regionalnog središta za proizvodnju automobila u najvećem gospodarstvu Istočne Afrike.
Od lansiranja 2014. godine, Mobius Motors, kenijski jedini domaći proizvođač automobila, proizveo je samo oko 50 testnih vozila. Mobius je među brojnim afričkim tvrtkama koje se nadaju da će pokriti dio kontinenta, koje je u velikoj mjeri prilično nerazvijeno tržište za nove automobile. Kako su globalni automobilski giganti poput, Daimler AG-a, Fiat Chryslera, Forda, General Motorsa, Nissana, uključujući japansku Toyotu i njemačku Volkswagen grupu, pojačali napore da iskoriste ogromno tržište, lokalni igrači, uključujući Kiira Motors iz Ugande, gansku Kantanku i Innoson Motors iz Nigerije, također ulažu ogroman trud. Suočavaju se s istim preprekama kao i ostala velika imena, osobito zbog dominacije jeftinog uvoza rabljenih vozila.
'Ovo nije lako putovanje', rekao je Joel Jackson, 34-godišnji utemeljitelj Mobius Motorsa rođen u Londonu, koji proizvodi kutijasti, cijenovno jeftin, terenac Mobius II dizajniran za izazove afričkih surovih uvjeta vožnje i skromne proračune afričkih potrošača. Početna verzija je po cijeni od 12.897 USD, što je upola manje od uobičajenog SUV modela uvezenog iz Japana. Iako su potencijalni kupci već naručili 400 njegovih vozila, plaćajući 300 dolara unaprijed, Jackson i dalje putuje diljem svijeta kako bi prikupio sredstva za punu proizvodnju koja kasni već gotovo godinu dana. 'Veliki dio novca ide u proizvodne operacije, ali jednako tako postoji mnogo ulaganja u istraživanje i razvoj samog vozila', kazao je.
Nigerijski Innoson malo je bolji, prodali su ukupno 10.000 vozila u prvih osam godina poslovanja, navodi se na njihovoj internetskoj stranici.
Kiira iz Ugande, koja je u 96-postotnom vlasništvu države, gradi tvornicu u južnoj Ugandi vrijednu 40 milijuna dolara koja će moći proizvoditi 5.000 automobila godišnje. No, od 2011. godine tvrtka je izgradila samo tri prototipa vozila. Rodney Muhumuza, Kiirin menadžer za poslovni razvoj, rekao je da će, dok tvrtka ima koristi od državne potpore, u nekom trenutku trebati privatni kapital. Međutim, najveći izazovi u ovom trenutku vezani su uz politiku, kazao je.
Ukupna prodaja automobila u Istočnoj Africi, zajedničkom tržištu koje uključuje Keniju, Ugandu, Ruandu, Burundi, Tanzaniju i Južni Sudan - na putu je udvostručiti se na 500.000 vozila godišnje u sljedećem desetljeću, procjenjuje on. I želi da to budu novi, lokalno proizvedeni automobili.
No, da bi se to dogodilo, vlade se moraju ujediniti kako bi favorizirale domaću proizvodnju suzbijanjem jeftinog uvoza iz zemalja kao što je Japan i usklađivanjem poreznih stopa kako bi smanjile cijene vozila proizvedenih u susjednim zemljama.