Ugljična vlakna su jedan od onih egzotičnih materijala čiju širu primjenu u svakodnevnom životu ne možemo dočekati
Najveća prednost ugljičnih vlakana jest povoljan omjer čvrstoće i mase, pa ih se najčešće koristi kod supersportskih automobila.
Najveća mana im je visoka cijena, no ovo bi se moglo promijeniti zahvaljujući električnim automobilima.
Istraživanje koje je tehnološko sveučilište Chalmers iz Švedske objavilo u listopadu pokazuje, naime, da bi ugljična vlakna mogla preuzeti ulogu baterija.
Masivnija proizvodnja ugljičnih vlakana smanjila bi cijenu izrade, posebice stoga što su se vlakna lošije kvalitete, s nezadovoljavajuće orijentiranim kristalima, pokazala puno boljima po pitanju elektrokemijskih svojstava. Drugim riječima, ovakva ugljična vlakna mogu služiti poput elektroda.
Lošija kvaliteta ugljičnih vlakana istovremeno ne znači da ona nisu upotrebljiva u strukturne svrhe.
Leif Asp, profesor sa sveučilišta Chalmers, tvrdi kako manja krutost ovih vlakana s nezadovoljavajuće orijentiranim kristalima i nije problem za automobilsku primjenu, jer su čak i takva vlakna čvršća od čelika.
Usporedbe radi, ugljična vlakna s propisno orijentiranim kristalima imaju slaba elektrokemijska svojstva, no zato su dvostruko čvršća od čelika.
Moguća primjena ove tehnologije nije samo u automobilskoj industriji, već i u onoj zrakoplovnoj.
Postojeća arhitektura zrakoplova ne omogućava jednostavan proces elektrifikacije zračnog prijevoza, no ove bi se okolnosti stubokom promijenile kad bi avioni iduće generacije energiju mogli skladištiti u trupu od ugljičnih vlakana.