Baš kao što je u četvrtak popuštanjem sindikatima pokazala i hrvatska Vlada, mirovinska reforma jedan je od najizazovnijih poteza za bilo koju vlast, a najtvrđim orahom mogla bi se pokazati i ambicioznom reformatorskom francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu. Relativno mirno ljeto za francuske građane završilo je ovih dana oživljavanjem prosvjeda poznatih Žutih prsluka, ali i nizom štrajkova – od vozača i drugih zaposlenih u pariškom javnom prijevozu, preko liječnika i pilota, pa sve do odvjetnika.

Prosvjede su izazvale očekivane promjene francuskog mirovinskog sustava, a koliko je pitanje kontroverzno, pokazuje i činjenica da zapravo još ne postoji ni konkretan prijedlog promjena, već Macronova vlada tek ulazi u diskusiju s javnošću o očekivanoj reformi mirovina. Opreznost je razumljiva. Prije otprilike godinu dana Macron je najavio promjene poreznog sustava koje su kao posljedicu trebale imati rast cijene goriva i rezultat su bili višetjedni, ponekad i nasilni prosvjedi u francuskim gradovima. U konačnici je francuski predsjednik bio prisiljen popustiti te je tada pristao na neke ustupke, poput povisivanja minimalne plaće i olakšica siromašnim umirovljenicima.

Kao bivšeg investicijskog bankara koji je radio za banku Rothschild, Macrona od početka mandata 2017. opterećuje imidž 'predsjednika za bogataše'. Prve reforme koje je uveo nekoliko mjeseci nakon dolaska na vlast bile su okrenute olakšavanju investicija i rezanju poreza za najimućnije te su najave dodatnih opterećenja za građane bile okidač nezadovoljstva koje se prelilo na ulice gradova.

Još ljetos Macron, čije riječi prenosi londonski The Financial Times, pokazao je da je svjestan osjetljive situacije u Francuskoj kazavši: 'Ne mislim da su uvjeti koji su izazvali ljutnju dijela stanovništva iza nas' i dodao da postoje 'duboki problemi u zemlji vezani uz nepravdu i ekonomske poteškoće koji su prisutni dugo vremena'. Najavljivana reforma mirovinskog sustava bit će tako vjerojatno najkompliciraniji i najizazovniji dio njegova mandata.

U Francuskoj su privatni mirovinski programi rijetkost, no postoje 42 državna mirovinska programa, sa svojim doprinosima, isplatama te beneficijama, koje Macron želi objediniti u jedinstven sustav. Uz to, francuski predsjednik želi produljiti radni vijek, u skladu s produljenjem životnog vijeka Francuza, kako bi se smanjili deficiti u isplati mirovina. Prošle mirovinske reforme, koje su pokušali njegovi prethodnici Jacques Chirac i Nicolas Sarkozy, također su dovele do prosvjeda na ulicama i nisu uspjele u namjeri eliminiranja deficita u financiranju, što se Macronova vlada nada ispuniti do 2025. godine.

Francuski premijer Edouard Philippe kazao je da su vlada i on 'u potpunosti odlučni', piše Reuters i dodaje da 'imamo nekoliko mjeseci za pregovore te da donesemo prijedlog promjena'. Prema dostupnim informacijama, najspornija stavka u mirovinskoj reformi dob je od koje se može početi dobivati puna penzija. Prema sadašnjim pravilima, francuski građani mogu to napraviti s navršene 62 godine, što je jedna od najnižih razina među razvijenim državama. Savjetnici francuske vlade tijekom ljeta predložili su da bi se dob za punu penziju trebala povisiti na 64 godine, mada bi se radnici mogli umiroviti i sa 62 uz nešto niža primanja.

Sindikati, s kojima će se voditi pregovori o mirovinskoj reformi, odbili su taj prijedlog i Macron je nakon toga najavio da bi se radije fokusirao na trajanje radnog vijeka, odnosno profesionalne karijere, umjesto na neku određenu dob umirovljenja. Takva bi odluka išla na štetu onih koji započinju svoje karijere nešto kasnije, nakon studiranja. Dio sindikata najavio je da je spreman za razgovore o reformi, dok se drugi sindikati protive i najavili su oštru borbu. Efekti takvog stava mogli su se kroz štrajkove i prosvjede vidjeti upravo prethodnih nekoliko dana na francuskim ulicama.

Među najavljenim budućim reformama Macronove vlasti nalazi se i prijedlog rezanja broja radnih mjesta u državnoj upravi koja broji čak 5,5 milijuna zaposlenih, no morat će uskladiti opseg promjena kako ne bi previše antagonizirao birače pred lokalne izbore koji slijede u ožujku iduće godine. U prilog mu ide pozitivan trend u francuskoj ekonomiji.

Za razliku od Njemačke, Francuska nije toliko izložena negativnim efektima iz trgovinskog rata koji je započeo američki predsjednik Donald Trump i polako ubrzava rast usprkos usporavanju u Njemačkoj te neizvjesnosti vezanoj uz ishod Brexita. Prema sadašnjim procjenama, francuski bruto domaći proizvod trebao bi ove godine porasti 1,3 posto.

Blago ubrzavanje rasta tumači se i kao posljedica spomenute prve faze reformi koje je Macron proveo neposredno nakon dolaska na vlast. Zakonskim promjenama tada je poslodavcima olakšao proces zapošljavanja i davanja otkaza, a odvojeno je i 15 milijardi eura za prekvalifikacije i doškolovanje nezaposlenih.

Zahvaljujući tim promjenama, poslodavci manje strahuju od birokracije vezane uz zapošljavanje novih radnika, a stručnjaci procjenjuju da je Macronov cilj – smanjenje stope nezaposlenosti s 9,7 posto, koliko je bila na početku njegova mandata, na sedam posto u 2022. – sada ostvariv. 'Državne reforme počele su pokazivati rezultate među građanima', izjavila je medijima francuska ministrica rada Muriel Pénicaud nakon što je stopa nezaposlenosti u drugom ovogodišnjem tromjesečju pala na 8,5 posto, što je najniža razina u posljednjih deset godina.

Spomenute promjene ostavile su pozitivnog traga i na povjerenju građana. Macronova popularnost je u jednom trenutku pala na samo 23 posto, da bi posljednje ankete, provedene početkom rujna, prije najnovijih prosvjeda, pokazale da je nedavno čak 38 posto građana odobravalo njegovo vođenje zemlje. Francuzi su poznati po tome da vlastodršcima ne dozvoljavaju previše komocije iako je tamošnje društvo ponekad i kontradiktorno u svojim revolucionarnim porivima pomiješanim s konzervativnim osjećajima prema naciji, državi i institucijama. Prosvjedi Žutih prsluka pokazali su, primjerice, da građani istovremeno žele niže poreze, ali i veću državnu potrošnju na socijalne programe i infrastrukturu.

Uzimajući u obzir takav okoliš, Macronu mnogi priznaju uspjeh u provedbi reformi poreznog sustava, državnih željeznica i tržišta rada, uključujući izmjene nekad vrlo izdašnog sustava naknada za nezaposlenost. Mirovinski sustav će biti ipak novi izazov za ambicioznog predsjednika. Gilles Le Gendre, vođa zastupnika Macronove stranke u francuskom parlamentu, priznaje da će im 'mirovinska reforma vjerojatno biti najvažnija i najznačajnija reforma petogodišnjeg mandata'.

Najavljeni mjeseci pregovora sa sindikatima i javnošću tako će vjerojatno uvelike odrediti konačni uspjeh Macronova mandata. U ovom trenutku može biti zadovoljan dijelom provedenih promjena iako mu kritike stižu sa svih strana političkog spektra: krajnja desnica mu prigovara to što nije uspio kontrolirati useljavanje, ljevica ga ne voli jer je prenaglo krenuo u neke od svojih ekonomskih reformi, a konzervativci mu zamjeraju to što nije srezao državnu potrošnju.

Imajući u vidu spremnost francuskih građana da na prijedlog bilo kakvih radikalnijih reformi izađu na ulice, Macronu bi možda bilo oportuno da za uspjeh mirovinske reforme, i dobru volju birača, razmisli o tome da se i prosvjedovanje počne bilježiti u radni staž.