Sezona nadolazećih praznika ključno je doba za skijališta u Alpama. Procjenjuje se da se oko trećine zarade u sezoni ostvari tijekom dvotjednog odmora u tom razdoblju. Skijaši su spremni, rana sezona je iza nas, gdje je snijeg?

Napušteni kosturi nedovršenih zdanja izviru iz magle, ruševine hotela poput ledenih divova zjape prazni, fantomske vučnice s praznim gondolama njišu se u ništavilo. Alpe su ih prepune. To je groblje megalomanske trke za zaradom, dokaz profućkanih mogućnosti, prije svega nedostatka snijega...

Tim riječima L'Espresso opisuje trenutno stanje talijanskog zimskog turizma od Pijemonta do Carnije. Toplije zime i kraća skijaška sezona u kombinaciji s lošim ulaganjima te visokim troškovima rada i održavanja skijaških pista umjetnim snijegom pridonijeli su sporoj smrti malih i srednjih skijališta.

A takvih je mnogo. Prema zadnjem popisu, u talijanskim Alpama od 350 napušteno je 186 objekata i skijaških resorta, četiri tisuće betonskih nosača i 600 tisuća metara čeličnih žica kojima su nekada klizile gondole.

Kamo će 60 do 80 milijuna skijaša koji posjete Alpe svake zime? Što će se događati s moćnom turističkom granom koja zapošljava od 10 do 12 posto lokalnog stanovništva i godišnje zarađuje 50 milijardi eura, od Austrije i Njemačke do Francuske, Italije i Švicarske?

S 300 skijaških centara Francuska je vodeća alpska država, čineći trećinu skijaških terena u cijeloj Europi. U mnogim dijelovima švicarskih Alpa zimski turizam je najvažniji izvor prihoda, a u Austriji čini 4,5 posto BDP-a, polovinu ukupne zarade od turizma. U Skandinaviji ledeni turizam samo u finskoj Laponiji ostvaruje milijardu eura godišnjeg prihoda i glavni je poslodavac u području sa stopom nezaposlenosti od 13 posto.

Ali snježna Europa nije ono što je nedavno bila, naročito ne u posljednje četiri godine, najtoplije otkada je mjerenja. U planinskim područjima kakva su Alpe prvo stradaju nizine, a onda visoki predjeli – ono što u nizinama načini promjena temperature od jednog stupnja Celzijevih viši planinski predjeli osjetit će nakon povišenja od dva stupnja.

Švicarski federalni institut za tehnologiju (ETH) u Zürichu predviđa do 2050. godine rast temperature u Alpama od 2,5 do 4,5 stupnjeva, što za zimski turizam na snijegu znači katastrofu.

Ni podaci i predviđanja NASA-e neće se svidjeti skijašima. Prema njenoj procjeni, u švicarskim će Alpama do 2050. nestati blizu 75 posto ledenjaka, dok se istraživači norveškog ledenjaka Hardangerjokulen boje da će mu prije kraja stoljeća nestati ledena kapa, na nekim mjestima debela 300 metara, ako se nastavi trend zagrijavanja. Francuzi predviđaju da bi njihov dio Alpa u sljedećih stotinu godina mogao izgubiti 70 posto snijega, dok Finci u svojim planinama u istom periodu očekuju pet stupnjeva Celzijevih rasta ljeti, a zimi čak osam stupnjeva.

Osim toga, vrijeme je postalo nepredvidljivo. U finskoj regiji North-Korelia koncem 2017. pala je ledena kiša i skršila šume kao svojedobno u našem Gorskom kotaru, a potom je naglo zatopljenje dovelo do otapanja permafrosta. 'Tako što nisam doživio u 35 godina, koliko skijam', piše na finskom portalu Downdays izvjesni Jaakko Järvensivu.

Kao 'snježno pouzdan' skijaški resort, stručnjaci smatraju onaj koji može tijekom sedam od deset sezona pružiti 100 skijaških dana, s barem 30 centimetara prirodnog snijega. U kasnim 1990-ima taj su minimum postizala alpska mjesta na 1200 metara nadmorske visine, ali zbog zagrijavanja od dva stupnja tu razinu sada mogu postići samo područja viša od 1500 metara, što znači da zagrebačko Sljeme danas i ubuduće ovisi o snježnim topovima. Snježna kraljica bez snijega.

No tješimo se. Ni u legendarnom Kitzbühelu ne cvatu pahulje. Reklamirajući se na Tyrol.comu kao savršeno mjesto sa sigurnim snježnim padavinama, poznati austrijski St. Johann Ski Resort ove godine oprezno je dodao: 'S obzirom na malu nadmorsku visinu od 1605 metara, snježni uvjeti mogli bi biti manje sigurni.'

Štoviše, austrijski klimatolog Robert Steiger predviđa da će 2050. u tri područja tirolskih Alpa u slučaju daljnje emisije štetnih plinova snježne padavine biti pouzdane samo 50 posto, a 2070. njihova vjerojatnost past će na nevjerojatnih 10 do 15 posto! Uz četiri posto zatopljenja, u Njemačkoj bi ostalo samo jedno jedino 'snježno pouzdano' zimovalište, a ni u Austriji nije puno bolje jer se 40 posto skijališta nalazi na visini nižoj od 1300 metara.

Francuska i Italija u nešto su povoljnijem položaju. Švicarska će biti najmanje pogođena jer joj se glavni skijaški centri nalaze visoko u Alpama, poput Andermatta na 2961 metru, ali posljedice već osjećaju mjesta u nižim područjima, poput Oeschinensee-Kanderstega, mada mu se točka najvišeg spusta nalazi na 1680 metara.

Da bi mogla biti otvorena u studenome i prosincu, skijaška odredišta u južnim dijelovima Skandinavije koriste topove za umjetni snijeg gdje je god moguće. Ali to košta. U nekim najotmjenijim skijalištima u Alpama prirodni snijeg se dopremao čak helikopterima. U Laponiji kubični metar umjetnog snijega u listopadu stoji 30 eura, ali i umjetni dolazi u pitanje jer njegova proizvodnja također ovisi o najpogodnijoj temperaturi, pa se nije mogao napraviti u prosincu 2015., jednom od najtoplijih u povijesti mjerenja, što je katastrofa za mnoga skijališta koja već desetljećima ovise o njemu. Švicarske banke trenutno daju ograničene zajmove za skijaška područja niža od 1500 metara nadmorske visine.

Stručnjaci stoga predviđaju da će preživjeti samo resorti smješteni iznad 2000 metara, a ostalima poručuju da se snalaze kako znaju. Nakon serije godina bez ili s premalo snijega njemački Gschwender Horn u Immenstadtu koristi skijaške staze za aktivnosti na otvorenom, poput planinarenja i brdskog biciklizma. Austrijanci godinama zimovališta ljeti pune turistima koji bježe pred morskim vrućinama. I ide im jako dobro, jer zarade od ljetnog turizma u svježim brdima već dostižu one u zimskim mjesecima. I bit će, kažu, još bolje. Uslijed zatopljenja sve će više ljudi bježati iz vrelih ljetnih destinacija u hladovinu alpskih šuma i proplanaka.