Ironija u naslovu u potpunosti je namjerna. Krivi poslovni potezi doveli su zagrebački Autobusni kolodvor u višegodišnju fazu hibernacije. Zgrada kolodvora naočigled propada, za nova ulaganja nema se novaca, tako da je najava da će se do kraja godine uvesti internetska prodaja karata prava revolucija. Prvi dašak modernih vremena za kolodvoru na kojem kao da je vrijeme stalo tamo negdje sredinom 80-ih
Za mnoge, posebno za strane turiste, nevjerojatno je da se na blagajnama zagrebačkog kolodvora karte ne mogu kupiti bankovnim karticama. Istina je da su u blizini postavljeni bankomati svih većih hrvatskih banaka, što bi trebalo garantirati da je lako doći do keša, ali to za strance znači i plaćanje provizije
Preskupa provizija
Upravo zbog te provizije Autobusni kolodvor ne želi ili, kako to tamo blaže kažu, 'dosad nije bio u mogućnosti' uvesti POS aparate za provlačenje kartica.
'Provizija kartičarske kuće odnosi se na na cijeli iznos transakcije, odnosno cijene karte od koje je do 10 posto naš prihod. To znači da bi gotovo trećina prihoda išla kartičarskim kućama, što bi nas gurnulo u gubitak', objašnjava Ante Cicvarić , voditelj zagrebačkog kolodvora (na toj dužnosti od prosinca 2009), dodajući da je to i razlog zbog čega se u pojedinim trgovinama ne mogu karticom kupiti duhanski proizvodi.
Cicvarić nije želio precizirati koliko kolodvor uprihodi od prodaje karata. Ipak, na osnovu njegovih riječi da godišnje oko milijun putnika kupi kartu, i to po prosječnoj cijeni od 100 kuna, lako je izračunati da je taj iznos oko 10 milijuna kuna godišnje
Iz drugih izvora upućenih u poslovanje kolodvora može se čuti da je taj iznos veći jer navodno od ukupne cijene karte više od 14 posto odlazi u blagajnu podružnice zagrebačkog Holdinga. Preciznije, od 100 kuna, šest kuna kolodvor uzme za rezervaciju i usluge (za inozemstvo je 10 kuna) te još 8,5 kuna na račun prijevoznika. Na godišnjoj razini, to bi iznosilo najmanje 14,5 milijuna kuna, što je značajan novac ako se zna da su ukupni prihodi kolodvora oko 40 milijuna kuna
Kartičarske kuće traže tri posto
Koliku proviziju traže kartičarske kuće? Ni tu Cicvarić nije želio u potpunosti otkriti karte jer je, kaže, upravo s njima u pregovorima oko visine provizije, pa ako uspije dogovoriti njezino smanjenje, možda se putnicima omogući plaćanje karticama na kolodvorskim blagajnama.
Opet iz neslužbenih izvora, doznaje se da kartičarske kuće traže tri posto provizije, što je za Autobusni kolodvor neprihvatljivo. Ipak, iako će to značiti da je POS aparatima na kolodvoru ulaz zabranjen, izgledno je da će se kartice ipak moći koristiti, i to putem interneta.
Uvođenje internetske prodaje karata potvrdio je i Cicvarić, s tim da bi se ta 'revolucija' na zagrebačkom kolodvoru trebala dogoditi do kraja 2011. godine. Visoku bankovnu proviziju tu bi amortizirala činjenica da kolodvor nema trošak radne snage, a otvara se i mogućnost smanjenja broja djelatnika u prodaji, na što će utjecati količina karata prodana putem interneta.
Očekivanja su da će se preko weba na godinu prodati od dva do tri posto karata, vodeći se iskustvima Autobusnog kolodvora u Ljubljani.