'To je tvrtka koja godinama gubi novac što ga svi mi izdvajamo i omogućavamo joj preživljavanje', kaže tportalu Danko Sučević, stručnjak za krizni menadžment i ekonomski analitičar, o stanju u pulskom Uljaniku.

Pulsko brodogradilište pomalo guši besparica jer je propao pokušaj budućeg strateškog partnera Danka Končara, odnosno njegove Kermas energije, da preko HBOR-a dođe do kredita od 16 milijuna eura za isplatu radničkih plaća. Odbijen je uz obrazloženje kako pozajmica može biti odobrena za izgradnju broda, ali ne i za radničke plaće. Nakon što plaća nije došla do 15. kolovoza sindikati koji zastupaju 4400 radnika pokrenuli su petodnevni proces mirenja. On završava u srijedu, a ako dotad ne budu isplaćene plaće, kreće opći štrajk.

I dok iz Uprave Uljanika nastoje smiriti situaciju tvrdnjama kako će se sve isplatiti čim Europska komisija odobri plan restrukturiranja, kako se već pisalo, taj se program u Bruxellesu još nije ni počeo razmatrati.

'Teško je iz ove perspektive odrediti je li greška u menadžmentu ili je problem u tržištu. Osnovno je ovdje pitanje je li taj posao brodogradnje moguće profitabilno raditi i je li taj menadžment sposoban to raditi. Iskustvo pokazuje da svi ti dosadašnji menadžmenti u tome nisu uspjeli te da brodogradnja nije lukrativan posao u Europi', objašnjava analitičar Sučević, napominjući kako treba priznati i glasno reći koji je stvarni problem.

'Trebalo bi ići ka gašenju, znači stvarni problem je onda u radnicima Uljanika i dobavljačima, pa vidjeti kako se to onda može riješiti. Ne može se rješavati radnik po radnik, nego treba stvoriti uvjete, a najbolja zaštita radnika su dostupna radna mjesta izvan firme u kojoj rade, odnosno dinamično gospodarstvo je najbolja zaštita radničkih prava', smatra ovaj ekonomski analitičar.

Za ekonomskog stručnjaka Ljubu Jurčića nema dvojbe - Uljanik ne treba spašavati kao Agrokor.

'Ne može se spasiti jedno brodogradilište ako se ne stvori situacija za brodograđevnu industriju, što je puno šire od samog brodogradilišta. U Hrvatskoj se ta brodograđevna industrija zapustila, da ne kažem uništila, i sada država svako malo mora pokrivati troškove iznad prihoda brodogradilišta. A to nije rješenje', govori za tportal Ljubo Jurčić.

Po njemu postoje dva moguća rješenja za spas brodogradnje. Dok je prvi taj da Hrvatska napravi plan kako očuvati brodograđevnu industriju pa bi u tome slučaju Uljanik trebalo spasiti u idućih četiri do pet godina, a ako neće stvarati strategiju i plan za brodogradnju, onda je po njemu najbolje napraviti plan kako bi se 'što ugodnije i bezbolnije zatvorilo brodogradilište'.

'Većina profita i koristi od brodogradnje dolazi iz ugrađenih dijelova opreme u brodogradnju, a to je korisno samo ako ona većim dijelom dolazi iz domaće industrije. Kako smo mi domaću industriju zapostavili, onda de facto tu nema neke velike koristi', smatra Jurčić, napominjući kako je sve propalo jer smo uništili Brodarski institut.

Brodogradnja se ne stvara samo u brodogradilištu, dodaje on, nego u čitavoj ekonomiji, a da bi to netko koordinirao, pratio tehnologiju i tržište, treba imati institucije poput Brodarskog instituta. Ističe kako država jedino može stvoriti brodogradnju ako razvije uvjete za razvoj brodograđevnog sektora.

'A to ne da se radi u Hrvatskoj, nego se radi suprotno. Brod je složen proizvod, i to nije samo brodogradilište. U njega ide jako puno opreme, motora, elektronike i strojeva, i svakoj je državi u interesu razviti industriju koja će to negdje ugraditi. I zato je brod poželjan', napominje Jurčić, dodajući kako će se pod pritiskom sindikata doći do privremenog rješenja te da ćemo za pola godine opet doći u istu poziciju.