Unatoč dojmu koji pokušava ostaviti u javnosti o nepokolebljivosti u želji da carinsko-trgovinskim ratom ishodi povoljniji položaj za američku vanjsku trgovinu, Donald Trump, izgleda, polako ostaje bez aduta u rukama. Njegove svojedobno često ponavljane tvrdnje da je u trgovinskim ratovima lako pobijediti nikako se ne uspijevaju ostvariti, a na sve težu poziciju američke vlade u pregovorima s najvažnijim trgovinskim partnerima ukazuje nekoliko događaja iz prethodnih dana.

Prema pisanju portala Politico, američke vlasti razmatraju pokretanje nove istrage kako bi se opravdalo nametanje carina u trgovini s Europskom unijom (EU). Dio dosadašnjih Trumpovih odluka o uvođenju carina počiva na američkoj regulativi koja dozvoljava nametanje ograničenja u trgovini prema drugim državama ako se sumnja u prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Ta je pravila Trump koristio kako bi uveo carine u trgovini s, primjerice, Kanadom, a time je htio opravdati i uvođenje carina na uvoz europskih automobila u Sjedinjene Američke Države (SAD).

Odluka o uvođenju carina u tom se mehanizmu mora donijeti u roku od 180 dana od pokretanja istrage o tome postoji li prijetnja nacionalnoj sigurnosti ili ne. U pitanju potencijalnih carina na vozila proizvedena u EU taj je rok istekao sredinom studenog i američke vlasti sada se, piše Politico, pripremaju na pokretanje nove istrage temeljem drugih zakona koji također mogu opravdati ograničavanje trgovine.

Riječ je o regulativi koja ima nešto širi obuhvat i koja dozvoljava uvođenje carina ako se pokaže da države trgovinski partneri koriste neopravdane mehanizme koji opterećuju ili ograničavaju američku trgovinu. Trumpova vlada dosad je koristila ta pravila kako bi opravdala uvođenje carina Kini, tvrdeći da kineska regulativa o transferu tehnologije i intelektualnom vlasništvu nepravedno otežava i ograničava trgovinu sa SAD-om. Za razliku od užeg obuhvata industrijskih sektora, kojima se mogu nametnuti carine kad se radi o nacionalnoj sigurnosti, u ovom slučaju carinama bi se moglo zaprijetiti puno širem spektru europskih industrija.

No činjenica da se prijetnje o carinama na uvoz europskih automobila u SAD zasad nisu ostvarile mogla bi ukazivati na manju spremnost Bijele kuće da naprasno donosi odluke bez razmatranja posljedica. Bezbrojni stručnjaci i analitičari kritizirali su Trumpovo iniciranje trgovinskog rata uvođenjem carina, napominjući da takvi jednostrani potezi nisu način na koji se mogu rješavati problemi u međunarodnoj trgovini.

Na nesigurnu poziciju američkih vlasti ukazuju i informacije o stanju pregovora s Kinom, a koje je ovih dana objavio Reuters. Pozivajući se na izjave dužnosnika upoznatih s tijekom razgovora, Reuters piše da se Trump još dugo ne može nadati njihovoj drugoj fazi. Američki predsjednik je prijetnjama ili uvođenjem carina uspio natjerati Kanadu, Japan, Južnu Koreju i Meksiko na redefiniranje uvjeta pod kojima SAD trguje s tim državama. No dogovori oko novih uvjeta u trgovini s Kinom u nekoliko su navrata prekidani i ponovo započinjani.

Zato još uvijek nije došlo ni do kraja prve faze tih pregovora, kojima bi, zapravo, trebalo doći do svojevrsnog povratka na staro. U ovom trenutku procjenjuje se da bi potpisivanje sporazuma u prvoj fazi moglo uslijediti početkom iduće godine, a tim bi se dogovorom samo ponovno olakšala robna razmjena između Kine i SAD-a. Razgovori o rješavanju glavnih problema – činjenice da Kina uvjetuje kompanijama poslovanje na svojem tržištu predajom tehnoloških tajni i intelektualnog vlasništva – uslijedili bi tek u drugoj fazi, a njen početak zasad nitko ne očekuje prije održavanja američkih predsjedničkih izbora u studenom 2020.

Završetak barem prve faze i potpisivanje sporazuma dobro bi došli i kineskoj i američkoj strani. Trumpova vlada mogla bi se pohvaliti uspjehom, a zatopljenje u trgovini posebno bi pozdravili američki poljoprivrednici, čije je poslovanje ozbiljno stradalo nakon što je Kina nametnula carinske protumjere na uvoz iz SAD-a. Kini bi također odgovaralo poboljšanje odnosa radi sveopćeg utjecaja koji trgovina sa SAD-om ima na tamošnju ekonomiju. Postizanje dogovora imalo bi pozitivnog efekta i na globalnu ekonomiju.

Od smanjenja ili ukidanja carina na kinesku robu profitirali bi i američki građani i tamošnje kompanije jer taj trošak ionako zasad pada na njihova pleća. Pokazuje to studija čije je rezultate prije nekoliko dana objavila Banka saveznih rezervi iz New Yorka. Kad je Trumpova vlada lani uvodila carine na kinesku robu, američki dužnosnici inzistirali su na tome da će Kina snositi trošak, implicirajući da će kineske kompanije morati sniziti cijene kako bi apsorbirale dodatni trošak carina.

Umjesto toga cijene koje naplaćuju kineske kompanije jedva su se promijenile, što znači da je trošak carina, koji se procjenjuje na četrdesetak milijardi dolara godišnje, prebačen na američke kompanije i potrošače. Kako bi ostale konkurentne i nakon uvođenja carina, čije stope dosežu 25 posto, kineske kompanije trebale su sniziti svoje cijene za 20 posto jer bi time američki potrošači i dalje plaćali robu iz Kine po istim cijenama, a američki uvoznici zadržali bi svoje profitne marže.

No analiza koju su proveli ekonomisti njujorške banke na podacima iz razdoblja od lanjskog lipnja do rujna ove godine pokazuje da su kineske cijene snižene za tek dva posto, što je u skladu s općim padom cijena prouzročenim usporavanjem svjetske trgovine. 'Kontinuirana stabilnost uvoznih cijena za robu iz Kine pokazuje da su američke tvrtke i potrošači prisiljeni plaćati trošak carina', objašnjava se u analizi.

Istraživanje je ipak pokazalo da i Kina osjeća određene posljedice viših carina. Kineski udio u američkom uvozu strojeva i električne opreme smanjen je od 2017. za dva postotka, a udio u američkom uvozu elektronike za čak šest postotaka. U segmentu strojeva tržišne udjele su preuzele tvrtke iz Europe i Japana, a u segmentu električne opreme i elektronike dobavljači iz Malezije, Južne Koreje, Tajvana i Vijetnama, dodaje se u istraživanju. Ista analiza nije pokazala jesu li dio tržišta zauzeli i američki dobavljači te kakva je razina cijena koju naplaćuju novi proizvođači u odnosu na kineske.

Dokazi o efektima carina na trgovinu između SAD-a i Kine dolaze i iz suhoparnih podataka o vrijednosti međusobne robne razmjene. U prvih lanjskih devet mjeseci iz Kine je u SAD stigla roba u vrijednosti od 395 milijardi dolara, dok je u istom razdoblju ove godine uvoz dosegnuo nešto manje od 342 milijarde dolara, što je gotovo 15 posto manje. No smanjen je i američki izvoz u Kinu, i to za otprilike jednak postotak – s 93,3 milijarde u prvih devet mjeseci prošle na 78,7 milijardi dolara u prvih devet mjeseci ove godine.

Neki analitičari u američkim medijima ističu da je trgovinski rat oštetio američku ekonomiju na dulje vrijeme jer se Kina okrenula nabavci iz drugih država. Prije početka trgovinskog rata oko 16 posto američkog izvoza prirodnog plina išlo je prema Kini, da bi do kolovoza ove godine ta količina bila srezana za više od tri četvrtine jer se Kina u kupnji tog energenta okrenula Australiji i Kataru. Slična situacija zabilježena je i u trgovini sirovom naftom. Početkom prošle godine oko 20 posto američkog izvoza nafte išlo je prema kineskim obalama, da bi do kraja ljeta ove godine taj udio pao na tek nešto više od jedan posto.

Nad svjetskim tržištima tako i dalje ostaje neizvjesnost oko toga hoće li se, na koji točno način i kad poboljšati odnosi između dvije najveće globalne ekonomije. Ukidanje obostranih carina svakako bi pozitivno odjeknulo i donijelo poticaj svjetskom gospodarstvu, no teško je nagađati hoće li američki predsjednik Trump popustiti radi dobivanja političkih poena na svojem terenu ili će i dalje ispitivati koliko dugo Kina može izdržati. Ona je zasad pokazala da se može oduprijeti pritisku, no brvno koje se pruža s jedne na drugu stranu Pacifika daleko je od stabilne podloge kako za američkog, tako i za kineskog ovna.