Trgovinski rat koji je s najvećim američkim ekonomskim partnerima početkom 2018. inicirao predsjednik Donald Trump dosad se uglavnom vodio na jednom frontu. Trumpova administracija u nekoliko navrata uvodila je carine i podizala carinske stope na robu iz Kine, Kanade, Meksika i drugih država, kao i iz Europske unije, da bi one uzvraćale također uvodeći carine na robu proizvedenu u Sjedinjenim Američkim Državama. No za nekoliko tjedana trgovinski rat će, po svemu sudeći, dobiti još jednu dimenziju i to onu koja bi mogla ostaviti bitno dublje i dugotrajnije posljedice po svjetsku trgovinu, a europski mediji javljaju da se EU u tišini priprema za novu bitku.

U središtu te bitke nalazi se Svjetska trgovinska organizacija (WTO, World Trade Organization). Organizacija je sredinom devedesetih proizašla kao institucija koja je naslijedila Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT, General Agreement on Tariffs and Trade) i, uz nastavak pregovora o uvjetima međunarodne trgovine, jedna od najvažnijih uloga koju ima WTO jest rješavanje trgovinskih sporova među više od 160 članica. Svaka članica ima pravo pokrenuti spor drži li da je neka druga država svojim potezom narušila pravednu međunarodnu razmjenu, a o sporu konsenzusom odlučuje Odjel za rješavanje sporova.

U slučaju da je neka strana nezadovoljna donesenim rješenjem, o sporu odlučuje sedmeročlani žalbeni sud koji djeluje unutar Odjela za rješavanje sporova. Sud može djelovati s minimalno tri člana i upravo je on u protekla dva i pol desetljeća bio ključan za niz odluka u sporovima u kojima su članice tužakale jedna drugu zbog raznih problema u svjetskoj trgovini, od sumnji da neka država potajno subvencionira svoju industriju do jednostranih uvođenja drugih prepreka u trgovini.

Sud u ovom trenutku ima tri člana, no u prvom dijelu prosinca dvojici od njih istječe mandat te će nakon toga u njemu formalno ostati samo sadašnja predsjednica Hong Žao, odnosno sud više neće moći donositi odluke. Za neugodnu situaciju zna se već dulje vrijeme jer razlog za neimenovanje novih članova suda, kako su starima istjecali mandati, leži u američkom odbijanju da ih potvrdi. Mada je više od stotinu drugih članica WTO-a pozvalo SAD da odustane od svoje prakse, Trumpovi trgovinski predstavnici ostaju ustrajni u tome da ne dopuste imenovanje novih članova žalbenog suda.

Svjesni da je vrlo realna mogućnost da međunarodna trgovina ostane bez vrlo važnog tijela koje tumači pravila i donosi važne odluke, velike ekonomije već se mjesecima spremaju za takvu situaciju. EU i Kanada su ljetos objavile da će, u slučaju da sud WTO prestane s radom, njihove međusobne trgovinske sporove rješavati tijelo koje će, koliko je god to moguće, biti slično sadašnjem sudu. Primjenjivat će se ista arbitražna pravila koja primjenjuje WTO, a sporove će nadgledati bivši suci WTO-a.

Portal Politico ovih dana javio je i da Unija priprema još jedno 'oružje' koje će se koristiti nakon sredine prosinca, ali još nema više preciznijih informacija o čemu se točno radi. Prema dostupnim informacijama, riječ je o mjerama koje će omogućiti Uniji da uvede još više carine SAD-u (sadašnja pravila svjetske trgovine dozvoljavaju uvođenje adekvatnih protumjera kad jedna država odluči samoinicijativno uvesti carine) bude li to potrebno, no namjera je izazvala i blago protivljenje u Bruxellesu jer dio dužnosnika smatra da se EU ne bi trebao spuštati na 'Trumpovu razinu'.

Izabrana šefica Europske komisije Ursula von der Leyen već je poručila povjereniku za trgovinu Philu Hoganu da poboljša pravni okvir koji omogućuje primjenu određenih mjera kako bi se ojačao europski obrambeni trgovinski mehanizam. EU strahuje da bi raspuštanje suda u ženevskom sjedištu WTO-a moglo značiti da se Unija nema kome obratiti ako Trump krajem ove godine ostvari prijetnje o uvođenju carina europskoj industriji automobila.

U pismu koje je Leyen uputila Hoganu stoji da je Uniji potreban pravni okvir 'koji će nam omogućiti da koristimo sankcije kad drugi usvoje nelegalne mjere i istovremeno blokiraju proces za rješavanje sporova u WTO-u'. Uputa se prilično jasno odnosi na SAD, no u Bruxellesu zasad inzistiraju na tome da će sve nove mjere koje razmatraju i planiraju i dalje biti u skladu s pravilima WTO-a.

Službeno, SAD svoje protivljenje novim sucima za WTO pravda navodeći da je u nekoliko sporova pred sudom Kina bila povlaštena. Također, tvrde da je sud u dosadašnjem radu ignorirao pravila procedure i prekoračivao svoje ovlasti. No stručnjaci tvrde da Trump na ovaj način sakati svjetski trgovinski sustav jer želi uništiti organizaciju koja ima veće ovlasti od američkog pravnog sustava.

Jedna od osnovnih proceduralno-ideoloških razlika između GATT-a i Svjetske trgovinske organizacije koja ga je naslijedila upravo je u načinu rješavanja sporova. Po pravilima GATT-a, trgovinski spor između dvije države rješavao se samo u slučaju da su obje države pristale na primjenu njegovog rješenja. Drugim riječima, ako nekoj državi nije odgovaralo predloženo rješenje, nije ga se morala pridržavati i za to nije snosila nikakve posljedice. U takvim uvjetima glavnu riječ u svjetskoj trgovini vodile su velike ekonomije i svi ostali morali su se prilagođavati njihovim zahtjevima.

Osnivanjem WTO-a procedura rješavanja sporova promijenjena je tako da konačnu odluku moraju poštivati sve strane u sporu. To je značilo da i manje države mogu pokrenuti sporove protiv velikih ekonomija, a i bilo je slučajeva u kojima su pobjedu odnosile manje ekonomije. Bez aktivnih tijela WTO-a svjetska trgovina vraća se u fazu 'tko je jači, taj kvači'.

Neimenovanje novih sudaca u spomenutom sudu ne mora nužno u potpunosti dokinuti arbitražnu ulogu WTO-a. Odluke i dalje može donositi sam Odjel za rješavanje sporova, što mu i jest zadatak, a i članice trgovinske organizacije mogu se jednostavno dogovoriti da na odluke u sporovima neće podizati žalbe o kojima bi konačno trebao odlučivati sud.

No neskrivena američka namjera da onemogući funkcioniranje jednog od najvažnijih alata svjetske trgovine jasno pokazuje koliko su američke vlasti spremne na dogovor i suradnju sa svojim međunarodnim partnerima. U takvim uvjetima teško je kritizirati Europsku uniju što priprema vlastite mjere kako bi mogla odgovoriti na nove izazove koji dolaze iz Bijele kuće. Bile to nesuvisle poruke na Twitteru, bile nove carine. Ili oboje.