Nešto više od godinu dana nakon što su Sjedinjene Američke Države, na inicijativu predsjednika Donalda Trumpa, počele uvoditi carine na raznu robu i sirovine pod izlikom da se tako štite američka proizvodnja i tamošnja radna mjesta, situacija se ovih dana zaoštrava i postaje sve ozbiljnija. Iako su carine naplaćivane i za robu koja dolazi iz Kanade ili Europske unije, glavnina tzv. trgovinskog rata koji vodi SAD odvija se s Kinom, s kojom je SAD godišnje ostvarivao trgovinski deficit u razini od gotovo pola bilijuna dolara.

Natezanje između vlasti Donalda Trumpa i pandana s kineske strane dosad se svodilo uglavnom na uvođenje ili podizanje carina na uvoz robe u SAD te protumjere koje bi onda uvela Kina za robu iz SAD-a. Sve to su pratili pokušaji pregovora o novim uvjetima trgovine između ove dvije ekonomske velesile. No ovih dana zaredale su se indikacije da Kina razmatra potez koji bi mogao biti nešto ozbiljniji – ograničavanje izvoza rijetkih metala.

Predsjednik Xi Jinping te njegov glavni ekonomski savjetnik i zamjenik premijera Liu He prošlog tjedna posjetili su tvornicu rijetkih metala u istočnoj Kini. Rijetke metale su prethodnih dana spominjali i kineski dužnosnici u nizu obraćanja medijima i na društvenim mrežama. Naposljetku, urednik kineskog dnevnika Globalna vremena, iza kojeg čvrsto stoje kineske vlasti, na servisu Twitter objavio je poruku u kojoj stoji da Kina ozbiljno razmatra ograničavanje izvoza rijetkih metala u SAD.

Namjera je koliko ozbiljna toliko i logična. Vrijednost robe i proizvoda koje Kina izvozi u SAD puno je veća od one koju uvozi, zbog čega istočnoazijskoj naciji nedostaje 'municije' da na svako američko nabijanje novih ili povećanje postojećih carina odgovori istim mjerama. Prijetnja izvoznim restrikcijama za rijetke metale čini se kao odličan adut u rukama Kineza.

U tzv. skupinu rijetkih metala ulazi 17 kemijskih elemenata koji, zapravo, čak niti nisu toliko rijetki koliko se zbog vlastitih kemijskih svojstava rijetko nalaze koncentrirani u mineralima iz kojih ih je isplativo proizvoditi i prerađivati. Istovremeno, ti su metali neophodni u današnjoj elektroničkoj industriji, ali i u procesu prerade sirove nafte, proizvodnji stakla, industriji obnovljive energije i drugdje. Nužni su i u vojnoj industriji, a Kini moć daje činjenica da većina današnje proizvodnje rijetkih metala dolazi upravo iz te države.

Od sredine šezdesetih do sredine osamdesetih godina svjetskom proizvodnjom rijetkih metala dominirao je SAD, odakle je pristizalo više od polovice svjetske ponude. Sredinom osamdesetih na globalnom tržištu pojavila se Kina te je prvenstveno cijenom polako istisnula ostale proizvođače, da bi do danas ovladala svjetskim tržištem. Danas više od sedamdeset posto same proizvodnje dolazi iz Kine, a čak i rude koje se iskopaju u drugim državama, poput SAD-a ili Australije, najčešće odlaze u Kinu na preradu jer sam proces proizvodnje i prerade poprilično zagađuje okolinu.

Američka statistika pokazuje da čak osamdeset posto rijetkih metala uvoze izravno iz Kine, a čak i ono nešto prerađenih sirovina koje pristižu iz Europe ili Japana zasniva se na rudi koja se iskapa u Kini. Iako u Australiji, SAD-u i drugdje postoje potencijalni kapaciteti za iskorištavanje rijetkih metala, pokretanje proizvodnje i obnova prerade je proces koji traje godinama, što Kini daje dodatnu težinu u cijelom procesu.

Kina je, zapravo, svoju dominantnu poziciju na tržištu rijetkih metala već koristila kako bi štitila svoju ekonomiju. Početkom ovog desetljeća izvozne kvote smanjila je za 40 posto, što je dovelo do snažnog skoka cijena tih metala na svjetskom tržištu. Kineska vlada je tada tvrdila da je izvoz ograničen radi zaštite okoliša, no mnogi su tvrdili da se zapravo radi o protekcionističkom potezu. Kineske kompanije koje u proizvodnji koriste rijetke metale tada su bile u prednosti pred inozemnim konkurentima. Na kineski potez je SAD, kojem su se pridružili EU i Japan, pokrenuo spor pred Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO, World Trade Organisation). WTO je u konačnici odlučio u korist SAD-a i Kina je bila prisiljena ukinuti izvozne kvote.

Važnost rijetkih metala za američke kompanije, a u nekim medijima se procjenjuje da bi ograničavanje njihovog izvoza iz Kine utjecalo na bilijune dolara vrijednu industriju, vidjela se i iz dosadašnjih poteza Trumpa i njegove vlasti. Koliko god da su uvodili nove carine ili povećavali postojeće stope i širili opseg roba obuhvaćenih carinama, uz proizvode koji su od poslovnog interesa Trumpovoj kćeri Ivanki, s popisa robe na koju su se naplaćivale carine uvijek su izostajali i rijetki metali.

Tako je bilo i nedavno, kad je najavljen najnoviji krug američkih carina iako je Robert Lightizer, šef američkog Ureda za trgovinu i čovjek odgovoran za pregovore s Kinom, prethodno najavio da će idući krug carina obuhvatiti 'u osnovi sav preostali uvoz iz Kine' na koji se dotad nije plaćala carina. Prvo je SAD 10. svibnja najavio podizanje carinske stope s 10 na 25 posto za kinesku robu vrijednu 200 milijardi dolara, da bi Peking tri dana kasnije odgovorio podizanjem carina na američku robu vrijednu 60 milijardi dolara. Već nekoliko sati nakon toga Washington je pripremio listu potencijalnih carina za dodatnih 300 milijardi dolara vrijedne kineske robe. No niti jedna od tih lista nije sadržavala rijetke metale koji se koriste u proizvodnji akumulatora, mobitela, električnih automobila, vojnih aviona i drugdje.

Mada se mogu čuti i komentari da rijetki metali dosad nisu bili uključeni u carine zato što se efekti carina najviše osjećaju kad ih se razrezuje na gotove proizvode, a ne na sirovine, nedavna povijest itekako pokazuje da bilo kakvo ograničavanje njihove proizvodnje ili izvoza ima dalekosežne posljedice za globalno tržište, ako ni u čemu drugom onda u rastu cijena.

Amerikanci već dugo ističu da u trgovinski rat nisu ušli samo radi izjednačavanja trgovinskog deficita, već i iz želje da natjeraju Kinu na suzbijanje krađe intelektualnog vlasništva i visoke tehnologije. Najnoviji potezi pokazuju da koliko god se američka strana uzdala u svoju ekonomsku moć, u intelektualnom nadmetanju s kineske strane imaju ravnopravne protivnike.