Ugovori o uzdržavanju uređeni su Zakonom o obveznim odnosima, a uključuju dvije strane – primatelja i davatelja uzdržavanja. Primatelj je vlasnik neke imovine i treba odgovarajuću pomoć i skrb zbog svoje starosne dobi i zdravstvenog stanja. Zauzvrat je spreman prepustiti drugoj strani svu ili dio svoje imovine.

Davatelj uzdržavanja je osoba koja je spremna pružiti pomoć i skrb uz odgovarajuću naknadu. Prava i obveze u ugovoru predmet su međusobnog dogovora te ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja. Najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao što su pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana primatelja uzdržavanja itd.

Forma i sadržaj ugovora

Kako bi se zaštitila pravna sigurnost i spriječile zlouporabe, ovi ugovori podliježu strogoj zakonskoj formi. Zato moraju biti sastavljeni u pisanom obliku te ovjereni od suca nadležnog suda ili solemnizirani od strane javnog bilježnika. Za sudsku ovjeru ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju plaća se pristojba od 300 kuna.

Ako dođe do naknadnih izmjena ili dopuna ugovora, takve dopune i izmjene također moraju biti učinjene u pisanom obliku pred ovlaštenom osobom, a u protivnom neće biti valjane.

Kako bi se izbjegli mogući sporovi, uputno je da se ugovorom što preciznije definiraju prava i obveze, osobito u pogledu opsega i načina uzdržavanja.

Razlika između dvije vrste ugovora

Bitna razlika između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju trenutak je prelaska imovine s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja.

I u jednom i u drugom slučaju davatelj uzdržavanja obvezuje se da će pružati usluge uzdržavanja do smrti uzdržavane osobe, ali kod ugovora o doživotnom osiguranju imovina se prenosi na davatelja uzdržavanja nakon smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odmah nakon sklapanja ugovora.

Dakle kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prijenos imovine događa se za života primatelja uzdržavanja (danom sklapanja ugovora ili u drugom roku oko kojeg su se stranke sporazumjele), što davatelju uzdržavanja daje mogućnost da raspolaže imovinom. To znači da se može odmah uknjižiti na nekretninu i prodati je, darovati i sl.

Upis u zemljišne knjige

Kako bi se primatelj uzdržavanja zaštitio od moguće zlouporabe, važno je da kod sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u zemljišnu knjigu unese zabilježbu stvarnog tereta uzdržavanja na nekretnini koju predaje u vlasništvo davatelju uzdržavanja.

U tom slučaju, ako davatelj uzdržavatelja proda nekretninu, primatelj uzdržavanja će se uvijek moći naplatiti iz te nekretnine, neovisno o tome tko je njen vlasnik. Naime na temelju zabilježbe on ima pravo zahtijevati uzdržavanje od svake osobe koja postane vlasnik njegove nekretnine.

Primatelj uzdržavanja može se i dodatno osigurati tako da ugovori korištenje nekretnine koju je prenio na davatelja do svoje smrti (pravo osobne služnosti stanovanja). U tom slučaju davatelj uzdržavanja može prodati nekretninu, ali kupac stupa u posjed nekretnine tek nakon smrti primatelja uzdržavanja ili eventualnog smještanja u neku ustanovu.

Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, davatelj uzdržavanja ne može se prije smrti uzdržavane osobe upisati kao vlasnik nekretnine, ali može zatražiti zabilježbu toga ugovora u zemljišnu knjigu kako bi zaštitio svoje pravo.

Isključivanje nasljednika

Kako je kod ugovora o uzdržavanju riječ o naplatnim pravnim poslovima, oni se ne mogu pobijati radi prava na nužni dio, što znači da se imovina koja je predmet tih ugovora isključuje iz ostavine.

S obzirom na navedeno obilježje, ugovori o uzdržavanju u praksi se često zloupotrebljavaju na način da se sklapaju kao simulirani ugovori kako bi se nasljednicima onemogućilo nasljeđivanje nužnog dijela imovine. No ako se ugovor sklopi samo radi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, a druga strana je za to znala ili je morala znati, takav ugovor neće proizvoditi pravne učinke.

Kome je zabranjeno sklapanje ugovora?

Osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, osobama zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi te određenom krugu njihovih srodnika Zakonom o socijalnoj skrbi zabranjeno je sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi, ako je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina korisnika usluge socijalne skrbi.

Prema zakonu, ugovore ne smiju sklopiti fizičke ili pravne osobe koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi (domovi za starije i sl.), bračni ili izvanbračni drugovi, životni partneri ili neformalni partneri te srodnici u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja pruža usluge socijalne skrbi i fizičke osobe zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi.

Što ako davatelj uzdržavanja umre prije primatelja?

Ako je zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju, a u slučaju da davatelj uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke (nasljednike prvoga nasljednog reda) koji su pozvani na nasljedstvo, uz uvjet da oni pristanu na to. Ako pak odustanu od nasljedstva, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje.

Nasljednici mogu preuzeti nasljedstvo i izjaviti da nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze. U tom slučaju imaju pravo zahtijevati od primatelja uzdržavanja naknadu za prije dano uzdržavanje, a visinu naknada određuje sud. Pritom se uzimaju u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su nasljednici pokojnog davatelja uzdržavanja.

Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ako nasljednici ne pristanu na produženje ugovora, ugovor se raskida, a oni imaju pravo na naknadu za prije dano uzdržavanje i dužni su vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja. Ako nisu u stanju vratiti imovinu, dužni su primatelju uzdržavanja naknaditi vrijednost stečenog.

Kako se ugovor može raskinuti?

Ugovor o doživotnom uzdržavanju može se raskinuti sporazumom obiju stranaka. Također, može se raskinuti jednostrano ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv ili kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora.

Ugovor se može raskinuti i zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora. Riječ je o okolnostima u kojima bi ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak. Primjerice, ako davatelj uzdržavanja upadne u financijske teškoće zbog kojih više ne može uzdržavati primatelja uzdržavanja.

Ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ona može zahtijevati i da se ugovor izmijeni.

Kako izbjeći prevarante?

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mogu ispuniti svoju svrhu ako obje strane imaju časne namjere i uspostave fer odnose. Nažalost, česti su slučajevi zlouporaba na štetu starijih osoba - primatelja uzdržavanja. Do toga dolazi jer starije osobe pristupaju sklapanju ugovora bez dovoljne informiranosti i stručne podrške te na nagovor potencijalnog skrbnika. Problem je što se kao pružatelji usluge često nude prevaranti koji se ustvari samo žele domoći imovine.

Osobito je rizičan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ako se primatelj uzdržavanja dodatno ne osigura upisom prava u zemljišne knjige. Umirovljeničke udruge upozoravaju da su u brojnim slučajevima starije osobe koje su potpisale ugovor o dosmrtnom uzdržavanju vrlo brzo 'istjerane' iz svog stana ili kuće i smještene u neadekvatne uvjete.

Problemi često nastaju i zbog neispunjavanja konkretnih obveza davatelja uzdržavanja jer u ugovoru te obveze nisu precizno utvrđene, a primatelj vjeruje da može lako raskinuti ugovor. No sudski postupci u praksi su dugotrajni pa mnogi primatelji uzdržavanja ni ne dožive njihov završetak. Stoga se starijim osobama preporučuje da prije formuliranja i sklapanja ugovora o uzdržavanju konzultiraju stručnjake te angažiraju odvjetnika koji će pripremiti ugovor i štititi njihova prava nakon potpisivanja.