Preostale su slobodne, pa tako i svjetionici: ako se nađete u blizini, slobodno legnite na obalu ili skočite u more. Naši su, javni i državni. Ali ne igrajte se svjetlima i signalima.

Otočić i svjetionik Pločica sjeverno od Korčule ovog tjedna bili su poprište novog, gotovo pa nadrealnog incidenta: obitelj koja se pola stoljeća dolazila kupati ondje napali su i pokušali potjerati talijanski turisti. Pokušali su im odvezati brod, vikali, prijetili, psovali i tvrdili da se radi o 'privatnom otoku' - sve dok nije stigla policija i objasnila im da govore gluposti. Dapače, da se nalaze na državnom vlasništvu koje im je iznajmila državna tvrtka.

Može biti da su vjerovali da su unajmili cijelu Pločicu, kao i u onom slučaju na Čiovu kada su dvije Čehinje tvrdile da njihova vila ima privatnu plažu, no u realnosti su platili samo smještaj na ovom otočiću. Ni manje ni više, običan apartman.

A platili su ga skupo jer ovakav smještaj zna koštati od nekoliko stotina eura po danu u zimskoj tarifi do više tisuća eura usred ljeta. More oplakuje prozore i noću stvara zvučnu kulisu, brodovi pozdravljaju u prolazu, nema velike gužve - točnije, u pravilu nema nikoga - a sve skupa dobro izgleda na Instagramu. Poželite li na tjedan ili dva ostaviti dojam modernog Robinzona, hrvatski svjetionici prava su opcija za vas.

Njih je točno pedeset, ali odsjesti se može samo na dvadeset i dva - od Savudrije izgrađene 1818. godine na sjeveru do čarobnog Sušca i još čudesnije Palagruže na jugu. Državna tvrtka koja upravlja ovim blagom zove se Plovput, ima sjedište u Splitu i u različitim oblicima postoji još od Austro-Ugarske. Ima čak i vlastiti zakon, pisan samo za nju. Prije petnaestak godina ponešto su se modernizirali i komercijalizirali, osnovali Odjel za turizam, na čijem je čelu Hrvoje Mandekić, a on za tportal kazuje da problema s turistima uglavnom nije bilo i da su talijanski gosti na otočiću Pločica očito sve pogrešno shvatili.

'Nemoguće je iznajmiti cijeli otok, niti to kome pada na pamet. Gosti pri dolasku dobivaju vaučere na svome jeziku u kojemu jasno piše da su bukirali samo apartman', kaže Mandekić. Njegovu izjavu prošvercali smo u tekst prije nego što smo iz samog Plovputa dobili konkretnije i službenije informacije. Premda letimičan pregled buking servisa na internetu ponekad pokazuje zašto bi turisti možda mogli dobiti pogrešan dojam.

'Jedini objekt na otoku. Gostima je na raspolaganju cijeli unutarnji, kao i vanjski dio vile, a na raspolaganju im je i cijeli otok s 44.000 kvadrata zemljišta', stoji u opisu svjetionika na otočiću Host ispred samog grada Visa. 'Najam brodića u privatnoj lučici uključen je u cijenu', stajat će uz drugi jadranski svjetionik koji se daje u najam. Ima još takvih primjera, ne treba reći da u ovim slučajevima nije Plovput taj koji dovodi u zabludu: radi se naime o kategoriji označenoj s 'privatni zakupci'. Odnosno o svjetionicima kojima upravljaju privatnici.

Od njih ukupno pedeset, u turističke svrhe koristi se 22 svjetionika. Od tih 22 svjetionika njih deset iznajmljuje Plovput, direktno ili preko agencija - a radi se o Savudriji, Svetom Ivanu, Poreru, Velom ratu, Tajeru, Svetom Petru, Pločici, Strugi, Sušcu i Palagruži. U njima je ukupno u optjecaju 23 apartmana, a na osam od deset lokacija živi i svjetioničar. Dakle ondje ste sami, ali ne baš potpuno i zapravo sami.

Preostalih dvanaest svjetionika Plovput je dao u dugoročan zakup na deset godina, izuzev jednoga na pet godina. To su redom: Veruda, Marlera, Crna punta, Vir, Sućuraj, Grebeni, Dvije sestrice (Sestrica Vela - Korčula), Puntamika (Oštri rat), Sveti Nikola - Pučišća, Prišnjak, Host i Olipa.

'Ugovori o zakupu s trećim osobama uglavnom uključuju obvezu zakupnika na sanaciju svjetioničarske zgrade prema troškovnicima Plovputa te se dio zakupnine prebija s cijenom radova sanacije. Svi zakupnici odabrani su temeljem javnog natječaja, a vrijednost svakog pojedinog ugovora je različita, ovisno, među ostalim, o visini ulaganja koja se zakupnik obvezuje izvršiti', kazat će iz ove tvrtke službeno za tportal.

Javno-privatni aranžman opravdava se zapravo vrlo jednostavno: na većini svjetionika obavljene su modernizacija i automatizacija, što znači da više nema potrebe za stalnim svjetioničarskim posadama, a mnoge zgrade - većina zaštićena kao kulturno dobro - bile su zapuštene i prijetilo im je propadanje. Ovo je, kažu u Plovputu, u nedostatku novca zapravo bio jedini model da bi se svjetionici sačuvali i obnovili.

Doduše, u Sanaderovo doba to nije izgledalo tako logično: sredinom dvijetisućitih javnu sablazan izazvala je informacija da je najmanje pet svjetionika dano u zakup privatnicima bez javnog natječaja, suglasnosti Vlade ili bilo kakvog mjerljivog kriterija. Svjetionik Host ispred Visa - odnosno dva apartmana u njemu - bivši talijanski senator Alberto Felice Massucco dobio je na pet godina za 10.800 eura godišnje.

Tvrtki Emona, koja je u vlasništvu bivšeg načelnika Općine Preko Lenka Celenta, na devet godina iznajmljen je apartman površine 70-ak četvornih metara u svjetioniku Tri sestrice u Rivanjskom kanalu kod Ugljana za četiri tisuće eura godišnje, uz obavezu da uloži još 62.166 eura, nakon čega ima pravo na još šest godina zakupa po cijeni od 10.908 eura. Celent je tada izjavio da su ga ljudi iz Plovputa 'molili da ga uzme u najam, samo da se dalje ne devastira'.

Treći ugovor koji su mediji otkrili odnosio se na apartmane od 120 četvornih metara u svjetioniku na otočiću Pokonji dol kod Hvara, koji je Plovput u lipnju 2005. godine iznajmio na šest mjeseci umjetniku Stivu Pagonu za cijenu od tri tisuće eura. Još najmanje dva ugovora ostala su skrivena od javnosti, no to je bilo dovoljno za veliku uzbunu i reakciju Sanaderove vlade. Provedena je neka vrsta interne istrage, jasno bez zaključka, ali i donesena službena odluka o načinu na koji će se svjetionici u budućnosti davati u zakup. Ona vrijedi do danas.

'Iako Odluka Vlade RH iz 2009. godine nije stavljena izvan snage, Plovput nije zaključivao nove ugovore o zakupu svjetioničarskih zgrada s trećim osobama od 2018. godine', objašnjavaju iz ove tvrtke. Kažu da trenutno nema bespravnog korištenja i da svi zakupci uredno plaćaju sve, no odbijaju otkriti njihova imena, kao i prihode koje tvrtka ima od toga.

Iz financijskih izvještaja Plovputa ipak se ponešto može doznati: recimo da je prihod od najma u 2019. godini narastao za 14 posto u odnosu na godinu ranije 'jer je ugovor sa zakupnicima potpisan krajem 2018. godine' - što bi trebalo značiti da je dio godine ipak protekao u ne potpuno reguliranim odnosima te da su u tom trenutku moguće produljeni oni prvi desetogodišnji ugovori iz Sanaderova doba. Ukupno, za zakup deset svjetionika te godine Plovput je uprihodio 5,2 milijuna kuna - dakle oko pola milijuna prosječno, odnosno otprilike pet do šest tisuća eura mjesečno za svaki od svjetionika. Prosječno, naravno.

Plovputov financijski izvještaj za prošlu godinu pokazuje pad prihoda na okruglih pet milijuna kuna: objašnjava se da je u ožujku istekao zakup za svjetionik Tri sestrice - Rivanj, a u lipnju za Vošćicu na Krku.

Pisali bismo ovdje i o zakonu o Plovputu, jednom od onih koji traju cijelu vječnost - u konkretnom slučaju od 1997. godine - i koje je vrijeme pregazilo tako da ne prepoznaje čak ni kategoriju pomorskog dobra, a kamoli njegova iskorištavanja u komercijalne svrhe. Pisali bismo, ali država se godinama nije makla dalje od osnivanja 'međuresornog povjerenstva' s predstavnicima čak pet ministarstava i Državnog odvjetništva.

Spomenuli bismo u kontekstu nedavnih incidenata i formalni status svjetionika, ali ne bismo otišli dalje od konstatacije da pomorsko dobro na kojemu se nalaze nije premjereno ni upisano, niti su same zgrade uknjižene. U papirima ih nema, valjda se računa na to da će - ako već traju od Austro-Ugarske - izdurati još koje desetljeće. Pisali bismo, ali za prosječnog čitatelja to je zapravo manje bitno: važnije je znati kućni red ako zbilja odlučite provesti godišnji odmor na kakvom skrovitom otočiću ili zabačenoj hridi.

Dakle ne ometajte rad svjetala. Ne verite se u prostore sa signalizacijom. Ne koristite baterije, lasere i slične naprave tijekom noći. Ne palite vatru na otvorenom, ne bacajte smeće u more. Kad padne mrak, navucite sjenila na prozore.

I po mogućnosti ne maltretirajte domoroce ako se ukažu na vidiku.