Promjene potaknute koronavirusom mogle biti prvi korak ka 'revoluciji' kojom bi radni tjedan skraćen za petak mogao postati stvarnost. Tu revoluciju na nacionalnoj razini predlaže novozelandska premijerka Jacinda Ardern kao način da se gospodarstvo oporavi od posljedica koronavirusa. Uspije li, Novi Zeland bi mogao biti uzbudljiv nacionalni eksperiment. Prednosti u idealnim uvjetima su višestruke, ali pitanje je bi li ga radnici u strahu od smanjenja plaća doista objeručke prihvatili
Kako bi bilo raditi u tvrtki koja vam svakoga tjedna dopušta dugi vikend? O tom iskustvu svjedoči 2.300 radnika japanske podružnice Microsofta sa sjedištem u tokijskoj četvrti Shinagawa. Tijekom pet sedmica od kolovoza prošle godine tvrtka je pokusno krenula u četverodnevni radni tjedan. Radilo se od ponedjeljka do četvrtka, ostala tri dana bila su slobodna, a plaća je ostala ista kao da se radilo uobičajenih pet radnih dana.
U radoholičarskoj zemlji kakav je Japan, gdje kultura rada pretpostavlja boravak na radnom mjestu do 12 sati dnevno, bila je to prava revolucija. Rezultat? Pokazalo se da radnici nisu bili samo zadovoljniji, nego i produktivniji. Upola skraćeni radni sastanci bili su učinkovitiji, umjesto sastanaka uživo i e-pošte koristili su chat kanale, produktivnost se povećala za vrtoglavih 40 posto, a tvrtka je u uredima trošila 23 posto manje struje. Iako se radilo intenzivno i radni odmor bio prepolovljen, 92 posto zaposlenika je izjavilo da im se taj koncept sviđa.
U korporativnom svijetu to nije prvi i jedini eksperiment takve prirode. Četverodnevni radni tjedan 2018. iskusilo je 240 radnika novozelandske tvrtke za financijski menadžment Perpetual Guardian, izazvavši veliku pozornost u svijetu, jer je bilježila 20 posto povećanja produktivnosti i 45 posto se povećala ravnoteže između posla i privatnog života. Nakon takvih rezultata, kompanija je novi režim učinila trajnim.
Eksperimentiralo se također u američkoj saveznoj državi Utah i nekim javnim školama na Havajima, u javnim službama Gambije, u nekim tvrtkama u Ujedinjenom Kraljevstvu, Njemačkoj, Danskoj, Norveškoj i Nizozemskoj; u Googleu, Amazonu i Deloitteu. Ima znakova da četverodnevni radni tjedan postaje političko pitanje: u izbornom programu britanski ga Laburisti obećaju do 2029. godine, naravno, bez smanjenja plaće.
Pitanje o četverodnevnom radnom tjednu naglo se aktualiziralo otkako sve više ljudi radi od kuće, a obim poslova zbog krize uslijed pandemije korone postaje manji i tanji. Kada su milijuni Kanađana počeli raditi od kuće, mnoge su tvrtke bile prisiljene eksperimentirati radom na daljinu, nakon čega su neki voljni time nastaviti nakon pandemije, jer podjednako koristi i poslodavcima i zaposlenicima. Štoviše, direktor Istraživačkog centra za dobrobit na Oxfordu, Jan-Emmanuel De Neve, na portalu Euronews izjavljuje da bi promjene potaknute koronavirusom mogle biti prvi korak ka 'revoluciji' kojom bi radni tjedan skraćen za petak mnogima postao stvarnost.
Tu revoluciju na nacionalnoj razini nedavno je predložila novozelandska premijerka Jacinda Ardern kao način pomoći gospodarstvu da se oporavi od posljedica koronavirusa povećanjem broja radnih mjesta, poticanjem lokalnog turizma, pomaganjem u postizanju ravnoteže između posla i života i povećanjem produktivnosti. Uspije li, Novi Zeland bi mogao biti uzbudljiv nacionalni eksperiment, kaže De Neve. U svakom slučaju, australska premijerka daje naslutiti da prestanak pandemije pruža novu mogućnost za promjene u organizaciji rada.
Kraći radni tjedan ne znači smanjenje plaća, što zvuči nevjerojatno, ali počiva na istraživanjima koja pokazuju da radnici mogu biti jednako učinkoviti za 30, koliko i za 40 radnih sati, jer imaju manje praznoga hoda, manje kasne i kvalitetnije se odmaraju. U 2016. samo je u UK zbog stresa, tjeskobe i depresije na poslu izgubljeno 12,5 milijuna radnih dana, pa kraći radni tjedan smanjuje bolovanja, može poboljšati produktivnost, učinkovitost i predanost poslu, stoji u istraživanjima.
U američkoj tvrtki za preradu drveta Sawinery tvrde da su njihovi radnici mnogo koncentriraniji i radije rade deset sati dnevno u zamjenu za slobodan petak, koji je ionako najmanje produktivan u očekivanju slobodnog vikenda. Oni se mogu više posvetiti obitelji, doobrazovanju, osobnim interesima, važnima za mentalno zdravlje i obranu od izgaranja na poslu. Roditelji mogu provoditi više vremena s djecom, radnici imaju više vremena za kupovinu što ohrabruje trgovinu, organizirati boravak u prirodi, što jača turizam. Kraći radni tjedan doprinosi jačanju ravnopravnosti spolova, jer očevi imaju više vremena za djecu i ostale aktivnosti u obitelji. Jedno istraživanje ide toliko daleko da je pratilo intimnije odnose među djelatnicima, zaključivši kako imaju manje vremena za očijukanje i izvanbračne izlete, pa bi u konačnici to moglo dovesti do manje rastava i stabilnijih brakova!
Osim toga, ukidanjem jednog radnog dana u tjednu smanjuju se uredski troškovi, od električne energije i vode do toaletnog papira. Dobrobit se ne odnosi samo na zaposlenike i poslodavce, ističe Emmanuel De Neve, nego i za okoliš. Istraživanje britanske Henley Business School iz 2012. godine pokazuje da bi se zahvaljujući novom radnom modelu u UK svaki tjedan putovalo 560 milijuna manje kilometara, čime bi se znatno smanjila emisija štetnih plinova, a u SAD su izračunali da bi se tako za sedam posto smanjila emisija ugljičnog dioksida.
Ako četverodnevni radni tjedan ima toliko smisla, zašto nije usvojen ranije?
Provedba može biti teška jer zahtijeva odgovarajuću podršku, tehnologiju i kulturu radnog mjesta. Unatoč sjajnim rezultatima u očuvanju okoliša i pogodnosti za djelatnike, u Utahu je vraćen petodnevni radni režim zbog nezadovoljstva građana i korisnika usluga, koji su nailazili na zatvorena vrata državnih i gradskih službi, na zatvorene trgovine i usluge, mada ih sve više posluje online. Mnogi su u četverodnevni radni tjedan koji bi se trebao sastojati od 7 radnih sati dnevno, ugurali petodnevnih 35 radnih sati, što je u mnogih izazivao stres i nezadovoljstvo.
Jedan od razloga leži u prirodi kapitalizma i klasnoj borbi, tvrdi kanadska sociologinja Karen Foster. Nekada se vjerovalo da je naporan rad vrstan, prazne ruke opasne, a radniku s više slobodnog vremena ne može se vjerovati.
Neki vjeruju da će se nakon prestanka pandemije Covida-19 umjesto skraćivanja radnoga tjedna zaposlenici ipak radije opredjeljivati za fleksibilnost na radnom mjestu i rad od kuće, zahvaljujući novim tehnologijama. Sasvim je moguće, kaže sociologinja Foster, da će se radnici - kada COVID-19 sasvim posustane i vratimo se u staru normalu - u strahu od smanjenja prihoda radije opredijeliti za pet radnih dana nego na nesigurno obećanje da će im za skraćeni radni tjedan na račune stizati jednaka plaća.