Analitičari HNB-a istražili su makroekonomsko značenje europskih fondova i uspješnost u dosadašnjem korištenju sredstava te izradili projekcije za naredno razdoblje u kojem će europski novac imati još veći utjecaj na gospodarski razvoj Hrvatske.

Hrvatska u okviru tekuće sedmogodišnje financijske perspektive, koja obuhvaća razdoblje od 2014. do 2020., na raspolaganju ukupno ima 10,7 milijardi eura ili prosječno 1,5 milijardi eura godišnje.

Po visini raspoloživih sredstva iz europskog proračuna, koja čine oko 2,8 posto BDP-a u 2019. godini, Hrvatska prednjači među novim državama članicama. Razmjerno značajnim sredstvima raspolažu i Letonija, Mađarska i Litva, dok su raspoloživa sredstva za ekonomski razvijeniju Češku, Sloveniju, Maltu i Cipar ispod prosjeka novih zemalja članica.

S druge strane, kod starih zemalja članica nešto većom relativnom važnosti ESI fondova ističu se gospodarski slabije razvijene zemlje, poput Grčke i Portugala.

Analitičari HNB-a ističu da su nove zemlje članice zahvaljujući europskim sredstvima vidljivo smanjile svoje vanjske neravnoteže. Od 2012. godine Hrvatska i ostale nove članice u prosjeku kontinuirano ostvaruju višak na tekućem i kapitalnom računu platne bilance, čemu značajno pridonosi upravo korištenje sredstava iz europskih fondova.

Europski fondovi prvenstveno služe kao izvor financiranja investicijske aktivnosti države. Naime mnoge nove zemlje članice zbog ograničenih fiskalnih kapaciteta velik dio javnih investicija sufinanciraju europskim novcem. Tako su i u Hrvatskoj svi najveći infrastrukturni projekti u cestovnu, željezničku i komunalnu infrastrukturu uglavnom sufinancirani iz europskih fondova.

Međutim, za razliku od drugih država, Hrvatska je znatno veći dio europskih sredstava namijenila za konkurentnost malih i srednje velikih poduzeća te zaštitu okoliša.

Što se tiče dosadašnje uspješnosti u korištenju sredstava, podaci za kraj 2019. pokazuju da je Hrvatska s razinom od oko 90 posto ugovorenosti iznad prosjeka novih zemalja članica. Ipak, u ukupnoj razini isplata krajnjim korisnicima s nešto više od 30 posto Hrvatska je na začelju novih država članica.

Analitičari HNB-a naglašavaju da se sporija dinamika isplata sredstava u hrvatskom slučaju može objasniti manjim iskustvom u korištenju sredstava, i krajnjih korisnika i resornih državnih tijela, te nedostatnim početnim administrativnim kapacitetima, što treba povezati s kasnijim ulaskom zemlje u EU u odnosu na ostale nove zemlje članice.

S obzirom na razmjerno visoku razinu ugovorenosti, do sada praćenu primjetno sporijom dinamikom isplata, očekuje se intenziviranje isplata do kraja projekcijskog razdoblja.

Tome u prilog ide dosadašnje iskustvo novih zemalja članica u korištenju sredstava u prethodnim sedmogodišnjim financijskim perspektivama, primjerice 2007. – 2013., kada je također najviša razina isplata zabilježena na samom kraju razdoblja korištenja.

To znači da će se u Hrvatsku u naredne tri godine slijevati sve veći iznosi europskih sredstava. Prema projekcijama HNB-a, prosječna razina isplata u realnom scenariju mogla bi se kretati oko 2,3 milijarde eura godišnje, što bi u prosjeku činilo čak četiri posto BDP-a.

U slučaju da se realizira opisana dinamika isplata, konačna razina uspješnosti Hrvatske u povlačenju sredstava iz ESI fondova u trenutačnoj financijskoj perspektivi na kraju 2023. iznosila bi oko 92 posto od ukupno raspoloživih 10,7 milijardi eura, što je približno podjednako trenutačnoj razini ugovorenosti te vrlo slično konačnim rezultatima novih zemalja članica u prethodnoj financijskoj perspektivi.

Istaknuta projekcija izložena je pozitivnim i negativnim rizicima u idućem kratkoročnom razdoblju. Tako postoji rizik da zbog novonastalih okolnosti prouzročenih pandemijom razina iskorištenosti bude manja zbog nemogućnosti da se realiziraju dosad sklopljeni ugovori o sufinanciranju, primjerice u segmentu infrastrukturnih projekata.

U slučaju da do kraja projekcijskog razdoblja dinamika isplata bude za 15 posto slabija, konačna razina uspješnosti mogla bi iznositi oko 83 posto na kraju 2023. godine. S druge strane, u optimističnom scenariju, koji predviđa dodatnu dinamizaciju za 15 posto, Hrvatska bi iskoristila sva raspoloživa sredstva iz ESI fondova.

Kada se očekivanim isplatama iz 'stare omotnice' dodaju najavljena sredstva iz nove financijske perspektive te novac iz posebnog instrumenta za oporavak gospodarstva EU-a sljedeće generacije (NGEU), nema sumnje da će europski fondovi biti ključna poluga za izlazak iz koronakrize i ubrzanje gospodarskog rasta. Podsjetimo, Hrvatskoj je u novom sedmogodišnjem razdoblju iz europskih izvora namijenjeno 22 milijarde eura, što je dvostruko više nego u prethodnom razdoblju.

Pritom je važno naglasiti da će čak 70 posto od predviđenih 9,4 milijarde eura iz Fonda oporavka biti na raspolaganju u prve dvije godine. To znači da u 2021. i 2022., uz 2,3 milijarde eura iz 'stare i nove omotnice', možemo računati na dodatnih 3,3 milijarde eura godišnje iz Fonda za oporavak, što je ukupno 5,6 milijardi eura godišnje.