Razlog strmoglavom padu sa 115 dolara na sadašnju cijenu u samo godinu i pol dana je radikalna promjena u politici Saudijske Arabije koja više ne želi cijenu nafte držati na najvišoj mogućoj razini nego želi povećati ili barem održati svoj udio u globalnoj proizvodnji te na taj način zadržati utjecaj na cijenu crnog zlata, pišu analitičari Admiral Marketsa.

Visoka cijena nafte prošlih godina uzrokovala je pokretanje velikih projekata u naftnoj industriji diljem svijeta. Proizvodnja u Rusiji je ove godine rekordno visoka, a u SAD-u vrlo blizu rekordne razine čak i uz nagli pad cijene. Saudijci rušenjem cijene žele proizvodnju u drugim zemljama učiniti neisplativom što bi nužno dovelo do otkazivanja novih projekata i gašenja postojećih bušotina.

No naftna industrija u drugim zemljama je otpornija nego ne donedavno smatralo. Zamjenik ruskog ministra energetike je izjavio da će ruske nafte kompanije početi smanjivati proizvodnju tek kada cijena padne na 0 dolara, čime je očito htio poručiti da Rusija ne planira smanjivati proizvodnju. Proizvodnja u SAD-u je također otpornija nego je itko očekivao. Iako je broj aktivnih bušotina značajno pao u posljednjih godinu dana, iz preostalih se vadi gotovo ista količina nafte kao i kada je cijena bila preko 100 dolara po barelu.

Upravo na temelju nepopuštanja niti jedne relevantne strane po pitanju proizvodnje, Goldman Sachs – jedna od najvećih američkih banaka, je dala svoju procjenu da bi cijena nafte mogla pasti na samo 20$ po barelu prije nego se trend okrene jer po toj cijeni ne samo da se ne isplati ulagati u nove projekte, nego se čak i na dobrom dijelu postojećih bušotina ostvaruje čisti gubitak, pa bi proizvođači bili prisiljeni gasiti proizvodnju.

Analitičari Admiral Marketsa smatraju da nije realno očekivati pad na tako nisku cijenu i da je dno vrlo blizu. Kada god na tržištima dođe do velikih promjena cijene, pojavljuju se nerealne prognoze koje se najčešće ne ostvare. Na početku financijske krize, kada je cijena nafte u jednom trenutku dosegnula 147 dolara po barelu, čak i mnogi ozbiljni analitičari i financijske institucije su davali prognoze o nastavku rasta u nedogled. Upravo je Goldman Sachs 2008. godine smatrao da je samo pitanje vremena kada će cijena nafte dosegnuti 200 dolara po barelu.

Naravno da je uvijek moguć pad od još nekoliko posto, no treba uzeti u obzir da će proizvodnja vrlo vjerojatno početi padati ako se cijena duže zadrži na ovim razinama, dok će sa svakim novim padom cijene potražnja od strane krajnjih potrošača rasti. Špekulanti na financijskim tržištima već sada drže rekordne količine prodajnih ugovora što znači da ponestaje onih koji špekulativnim aktivnostima mogu dodatno rušiti cijenu, a prije ili kasnije te prodajne pozicije će se morati zatvoriti kupnjom koja će doprinijeti rastu cijene u budućnosti.

Treba imati na umu i da su globalni proizvodni kapaciteti trenutno sa dva posto veći od ukupne potrošnje, što se lako može smanjiti radi političkih odluka, ratnih sukoba, terorističkih napada, havarija na naftovodima i sl., što bi uzrokovalo nestašicu na temelju koje bi cijena počela naglo rasti.

Na temelju svega navedenoga, najrealniji scenarij je vraćanje cijene nafte na 80 dolara po barelu do 2020. godine, što je službena prognoza Međunarodne energetske agencije (IEA).