Industriju u Hrvatskoj prate visoka porezna i neporezna opterećenja, nepovoljan tečaj, visoki troškovi rada i komunalnih usluga, rekao je direktor CRO industrije Vladimir Kovačević

Ističe da kombinacija domaćih propusta i svjetske krize rezultira gubitkom 160 radnih mjesta dnevno u hrvatskoj industriji.

Kovačević je nabrojao i neke, po njemu "neuspješne hrvatske antirecesijske pokušaje" kao što su nedovoljno pripremljeno skraćenje radnog vremena, pokušaj poboljšanja likvidnosti poduzeća u pretežnom državnom vlasništvu, bezuspješni pokušaji smanjenja neporeznih nameta, krizni porez i povećanje stope PDV-a.

Te mjere, smatra, nisu imale posebnog učinka, što se vidi po padu industrijske proizvodnje u prvih osam mjeseci na međugodišnjoj razini za 9,8 posto.

HUP traži troškovno rasterećenje industrije, a uz ostalo predlaže i osnivanje industrijske banke koja bi pratila potrebe industrije.

Ne promijeni li se trenutno stanje, prognoza CRO industrije je da će broj novoprijavljenih nezaposlenih osoba iz industrije u 2010. u odnosu na 2009. godinu porasti za 20 posto.

Predsjednik CRO industrije i Udruge elektroindustrije pri HUP-u Vladimir Ferdelji upozorava da su dugoročni učinci sadašnje ekonomske politike, koju je nazvao bolesnom i koja se po njegovim riječima temelji na deindustrijalizaciji, znatno teži od kratkoročnih koji su ogledaju u gubitku radnih mjesta.

"U Hrvatskoj više ne znamo proizvesti dobar alatni ili tekstilni stroj ili primjerice veliki izmjenjivač topline", kaže Ferdelji. Dodaje da će reindustrijalizacija biti gotovo nemoguća bez kadra s iskustvom koji polako odlazi, a mlađi nemaju gdje naučiti kako se proizvodi.

Probleme industrije istaknuli su i predsjednici ostalih udruga unutar CRO industrije. Tako Gordana Deranja (metalska industrija) upozorava na dugove dobavljačima brodogradilišta od 320 milijuna kuna, a Krunoslav Čović (kemijska industrija) žali se na velike ekološke rente i smanjenje plasmana poljoprivrednom sektoru. Dario Puljiz (drvna i papirna industrija) upozorava na velike troškove zbog visokih računa HEP-a i Hrvatskih šuma, a Nikola Mikić (tekstil i koža) upozorava na gubitak poslova na stranim tržištima, nekonkurentnost radne snage i 'osebujnu' praksu hrvatskih sudova.

U jednom slučaju, kaže, sud je vratio na posao radnicu koja je dobila otkaz jer je za vrijeme bolovanja radila u konkurentskoj firmi, s objašnjenjem da je tamo radila bez naknade, a jedna nezaposlena osoba tužila je za mobing službenicu Zavoda za zapošljavanje jer ju stalno poziva na razgovore za posao, kaže Mikić.