Domitrović je više od 20 godina radio u naftnoj industriji. Između ostaloga, bio je direktor Crosca, tvrtke u vlasništvu Ine, specijalizirane za rudarske radove, kopnena i morska bušenja.

Prije nešto manje od deset godina s ugljikovodika – nafte i plina – prebacio se na geotermalnu energiju. Od 2016. do 2020. vodio je projekt izgradnje i rada prve hrvatske geotermalne elektrane Velika 1 u Cigleni.

Od 2023. Domitrović za IGeoPen, koji je u pretežnom britanskom vlasništvu, vodi geotermalne projekte Pčelić (Virovitičko-podravska županija) te Ernestinovo i Sječe (Osječko-baranjska županija), čija se ukupna snaga procjenjuje na 65 MW.

Može li Hrvatska postati europska geotermalna sila u proizvodnji električne energije?

Imamo ogroman potencijal koji moramo pretvoriti u projekte. Agencija za ugljikovodike napravila je analizu ogromne količine podataka prikupljenih tijekom nekoliko desetljeća istraživanja nafte i plina u Hrvatskoj. Njihova zadnja konzervativna procjena je da imamo 1000 MW moguće snage geotermalnih elektrana. Usporedbe radi, hrvatska polovica Nuklearne elektrane Krško nešto je manja od 400 MW, a zbroj snage svih HEP-ovih klasičnih termoelektrana na fosilna goriva iznosi oko 170 MW. Geotermalnim elektranama možemo u potpunosti dekarbonizirati električnu energiju iz elektrana na fosilna goriva. Naravno, tu sad odmah dolazimo do priče o tome kolika su početna ulaganja, a početna ulaganja u geotermalne izvore su visoka ponajviše zbog skupog bušenja.

Prije nego što otvorimo priču o visini ulaganja, zadržao bih se još na našim potencijalima. Gdje smo tu u odnosu na druge, nama usporedive zemlje?

Italija trenutno ima više od 900 MW geotermalnih elektrana. S time da su Talijani pioniri u tom području i još uvijek nisu u potpunosti iskoristili svoje potencijale. Oni imaju vulkanske resurse s visokim temperaturama, što kod nas nije slučaj. Hrvatska je po ležištima i temperaturama usporediva s Turskom, ali njihovi geotermalni resursi nalaze se uz lokalne anomalije koje su ili vulkanskog porijekla ili posljedica donošenja topline kroz vrlo duboke rasjede. Naš geotermalni potencijal i visoki gradijent počiva na tome da je kod nas, na prostoru Panonskog bazena, Zemljina kora tanka. Unutrašnjost Zemlje strukturirana je od tri glavna dijela: kore, plašta i jezgre. Debljina kore u Panonskom bazenu kreće se od 20 do 35 kilometara, što znači da je do onih užasno visokih temperatura plašta kraći put nego negdje drugdje.

Kažete 'visoki gradijent'. Što to konkretno znači?

U panonskom, kontinentalnom dijelu Hrvatske, na dubini od dvije tisuće metara može se očekivati prosječna temperatura vode od 100 stupnjeva Celzijusa. Na dubinama od tri tisuće temperatura od 150 stupnjeva i tako dalje. U drugim dijelovima Europe za temperaturu od 150 stupnjeva mora se bušiti i do pet tisuća metara. Zato se kaže da je u Hrvatskoj geotermalni gradijent i do 60 posto viši od europskog prosjeka. Opet, bez obzira na manje dubine bušenja, to ne znači da je u Hrvatskoj dolazak do geotermalnih ležišta jednostavan i jeftin.

Na koje se dubine mora ići za geotermalnu elektranu?

Treba se bušiti između 3500 i 4500 metara, pa i dublje, kako bi se dobile visoke temperature od 150 do 200 stupnjeva. Za usporedbu, većina naftnih i plinskih ležišta u Panonskom bazenu nalazi se na dubinama od 1000 do 3000 metara.

Kolika je visina ulaganja po bušotini?

Od 10 do 15 milijuna eura, s time da je za elektranu obično potrebno četiri ili više bušotina. Govorimo o vrlo velikim investicijama.

Tko su trenutno najveći investitori u geotermalne projekte?

Turska kompanija Soyak Energy i hrvatska grupacija ENNA. Njihova zajednička ulaganja premašuju 55 milijuna eura, a buduća ulaganja mogla bi taj iznos udeseterostručiti na više od pola milijarde eura. Važno je istaknuti da su sve to sredstva ulagača. Nakon istražne faze i utvrđivanja rezervi geotermalne vode, investitorima je za dobivanje bankovnog kredita potreban ugovor s HROTE-om, kojim će se kroz premijski model poticati cijena proizvedene električne energije iznad tržišne. Međutim HROTE u posljednje dvije godine nije raspisao natječaj za dodjelu tržišne premije geotermalnim elektranama.

U čemu je problem? Zbog čega HROTE ne raspisuje natječaj?

To je misterij. Premijski model jasno je zakonski definiran, no unatoč tome trenutno za geotermalne elektrane nisu određene kvote ni referentne premijske cijene. Bez tih parametara investitori teško mogu procijeniti isplativost svojih ulaganja. Zbog toga je od presudne važnosti da se osigura jasan model premijskih potpora dostupnih u budućnosti. Važno je napomenuti da se ove potpore ne isplaćuju tijekom faze razrade projekta i gradnje elektrane, već tek nakon što elektrana bude spojena na mrežu, prođe tehnički pregled, dobije uporabnu dozvolu i počne isporučivati električnu energiju. Prema trenutačnim procjenama, premijske cijene za geotermalne elektrane koje su sada u poodmakloj fazi razvoja počet će se isplaćivati najranije 2029. godine.

Stoji li pred investitorima u razvoj geotermalnih elektrana još neka prepreka?

Hrvatska energetska regulatorna agencija trebala je do 28. rujna 2022. godine definirati jediničnu cijenu priključenja na mrežu. Uskoro se bliži jubilarni 900. dan bez donošenja odluke kojom se investitorima daje jedan od ključnih podataka za izračun ekonomske isplativosti njihova projekta.

Zbog čega se kasni s time?

Zaista ne znam. To je još jedan misterij.

Postoji li opasnost da investitori tuže državu zbog toga?

Nisam iz pravne struke tako da vam na to ne mogu odgovoriti. Ono što je moguće je to da se investitori povuku i svoj kapital ulože negdje drugdje.

O kojoj vrijednosti investicija govorimo? Spomenuli ste Soyak Energy i ENNA-u. Koliko ukupno ima projekata?

Uz te dvije tvrtke, ključni privatni investitori još su Ina i moja tvrtka IGeoPen. Trenutno je u razvoju 10 projekata geotermalnih elektrana s ukupnom vrijednošću investicija od 2,3 milijarde eura i instaliranom snagom od 274 MW.

Znači, Hrvatska bi mogla izgubiti ulaganja u vrijednosti od 2,3 milijarde eura?

Nažalost, da. Zakon tržišta je takav da će ulagači otići tamo gdje su bolji uvjeti. Ne želim da se to shvati kao neka ucjena ili slično, već naprosto postoji opasnost da će ljudi reći: 'Oprostite, nama je ovdje situacija nejasna i riskantna - povlačimo se.'

Država je postavila ciljeve da se do 2030. na mrežu priključe geotermalne elektrane snage 68 MW, a do 2040. godine snage 318 MW te do 2050. godine snage 405 MW. Koliko je to realno?

Investitori, okupljeni u Radnu skupinu za geotermalnu energiju pri HGK-u, takve su ciljeve proglasili neambicioznima. Zajednička procjena naših projekata u razvoju je da bi do 2030. u pogonu mogle biti geotermalne elektrane ukupne snage 150 do 200 MW. To, naravno, pretpostavlja i potporu državne administracije te operatora elektroenergetskog sustava. Moja procjena je da bi, steknu li se svi potrebni uvjeti, do 2050. moglo biti realizirano ne 405, već 500 MW.

Ističete da su ulaganja u geotermalne projekte iznimno visoka. Kojim bi rokom povrata investicije ulagači bili zadovoljni?

Isplativost investicije u geotermalne elektrane ovisit će o premijskoj cijeni koju postavi HROTE. Ako ona bude fer, očekuje se povrat investicije u desetak godina. Susjedna Italija, vodeća zemlja u Uniji po korištenju geotermalne energije za proizvodnju električne energije, ima premijski model prema kojem se plaća 200 eura za proizvedeni megavatsat u razdoblju od 25 godina. U takvom modelu teret za državu, odnosno državni proračun, kao što sam već napomenuo, kreće tek u trenutku u kojem krene proizvodnja električne energije, što se u Hrvatskoj ne očekuje prije 2029. godine. Građani već sad plaćaju naknadu za obnovljive izvore energije na svojim računima za struju, tako da bi efekt na njihov budžet bio minimalan.

Zašto bi uopće građani financirali privatne geotermalne elektrane kad već subvencioniraju solare i vjetroelektrane? Po čemu je to geotermalna energija bolja?

U odnosu na instaliranu snagu, geotermalna elektrana ima iskoristivost veću od 85 posto jer može raditi 24 sata dnevno svaki dan u godini. Na nju ne utječu vremenski uvjeti. Solarna energija ima iskoristivost od oko 20 posto jer ovisi o tome koliko u danu ima sunca. Vjetroelektrane imaju iskoristivost od oko 35 posto, znači višu od solara, ali i dalje ovise o tome ima li ili nema vjetra. Uz to, geotermalne elektrane zauzimaju značajno manji prostor od solarnih i vjetroelektrana.

U Europi su zabilježeni slučajevi induciranih potresa kod dubokih geotermalnih bušotina. Trebamo li od toga strahovati kod nas?

Ako pogledate u međunarodnu bazu podataka o potresima izazvanim ljudskom djelatnošću HiQuake, vidjet ćete da od 1320 projekata za koje se smatra da su izazvali seizmičku aktivnost čak 32 posto otpada na masivna frakturiranja radi proizvodnje plina i nafte iz škriljevca u SAD-u, 23 posto na rudarstvo, 18 posto na akumulacijska jezera, 11 posto na konvencionalnu proizvodnju nafte i plina i tek su na petom mjestu geotermalni projekti sa šest posto. U Hrvatskoj nije zabilježen nijedan slučaj inducirane seizmičnosti otkako se provode istraživanja i eksploatacija nafte i plina, što će reći u posljednjih gotovo 80 godina. A ništa slično nije zabilježeno ni tijekom nekoliko godina rada naše jedine geotermalne elektrane Velika 1 u Cigleni.

Elektrana u Cigleni ne radi već tri godine zbog međuvlasničkog spora. Vodili ste projekt njezine izgradnje. Koliko je štetno po sam pogon to što stoji? Je li moguće da elektrana postane neupotrebljiva?

Otišao sam iz projekta Ciglena 2020. godine, prije nego što su počele nesuglasice među suvlasnicima. Što se tiče ponovnog pokretanja elektrane, sve što stoji dulje vrijeme, bio to automobil, bio neki proizvodni pogon, traži neko početno ulaganje. Kod auta koji dugo stoji morate zamijeniti akumulator, gume ili nešto treće. Reći u ovom trenutku koji bi to bio iznos investicije za Ciglenu, bez dubljeg tehničkog uvida, bilo bi čisto nagađanje.

Dobro, sigurno se ne radi o nekoliko tisuća eura, već o govorimo o milijunima?

Zaista to ne bih htio komentirati. Bilo bi to vrlo neprofesionalno od mene.