Poruka je to predsjednika Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske (UPUHH) Kristijana Šustara koji ističe i da se zbog dugogodišnjeg nedostatka novih hotelskih kapaciteta ni ovog ljeta ne može očekivati neki veći rast i bit će uspjeh ako se zadrži tempo s početka ovog ljeta odnosno ponovi lanjsko ljeto.

Iako još nemaju podatke za sve regije Šustar ističe da su u predsezoni dobro radili hotelijeri u Istri i još nekim regijama, ali definitivno najbolje u Dubrovniku koji su zabilježili i do 15 postotni porast prometa

To povezuje s jednim, kako kaže, jako pozitivnim trendom u Dubrovniku, a to je da najbolje rezultate s najvećim stopama rasta bilježe najkvalitetniji, pa i najskuplji hoteli.

Ista stvar se primjećuje i u kamping segmentu, da nabolje posluju najkvaliteniji, što pokazuje da kvaliteta ipak dolazi do izražaja, da se u nju isplati ulagati i da ono što stvarno vrijedi ima i tržište.

Na upit je li točno da i ove godine ima hotelijera koji spuštaju, a neki i 'obaraju' cijene tijekom glavnog ljetnog dijela sezone, Šustar kaže da svi spuštaju cijene, ali da je to zapravo pitanje cjenovne politike što je u hrvatskom turizmu problematično dugi niz godina jer te politike zapravo nema.

Cijene u hotelima ne prate proizvođačke cijene niti se s njima usklađuju, nego se cijena koristi kao alat prodaje i mijenja se ovisno o tome koji se kanali prodaje ciljaju u određenom trenutku.

Ističe i da ove godine za razliku od nekih prošlih više nitko ne govori o 'rupama' u srpnju ili drugim terminima zbog slabe ili nikakve popunjenosti, što je upravo rezultat rada s cijenama kao alatom prodaje, ali i edukacije i prilagodbe hotelskih prodaja.

Bez toga, a takvih slučajeva ima i ove godine kod nekoliko kompanija koje ne želi imenovati, dolazi do tog znatnog spuštanja cijena u nekim terminima zbog totalno krive cjenovne platforme što ne samo narušava poslove drugim hotelijerima nego stvara i nelojalnu konkurenciju

U vezi pada prometa ove godine s domaćeg tržišta Šustar ističe da u tom smislu dijelimo sudbinu zemalja eurozone, primjerice Italije i Španjolske, čijim je građanima uslijed krize oslabljena kupovna moć i teže se odlučuju za putovanja.

Za hrvatski turizam sreća je pritom što je Hrvatska blizu brojnim emitivnim tržištima gdje ima i onih na koje kriza nije previše utjecala, ali što se tiče domaćeg gosta teško je očekivati da će ih u hotelima biti više s obzirom na pad standarda.

To otvara i stari problem da je Hrvatska jedna od mediteranskih zemalja koje imaju najmanji udjel domaćih turista u ukupnom turističkom prometu, što je dugoročno gledano veliki rizik. Druge zemlje, poput Italije, ove godine primjerice s posebnim vaučerima (oko tisuću eura za posebne socijalne skupine) pokušavaju motivirati Talijane na odmore u vlastitoj zemlji, ali na žalost Hrvatska nema novca za takvu motivaciju domaćih turista koji su i dalje više okrenuti privatnom smještaju, vlastitom ili u najmu, ili onom kod rodbine i prijatelja.