Prema podacima Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba, u potresu koji je pogodio Zagreb i okolicu oštećeno je oko 24.000 zgrada. Do 11. svibnja pregledano je 19.459 građevina, od čega ih je neuporabljivo 1112, privremeno neuporabljivo 4009, a uporabljivo 14.338.

Predloženi propis s punim nazivom Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije definira tijela koja će upravljati obnovom, programe mjera i aktivnosti, načine obnove, financiranje obnove te ostale pojedinosti, uključujući stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih potresom. Iako su predložena rješenja pokrila ključna područja i uvažila brojne primjedbe struke, ostale su nejasne neke bitne pojedinosti o kojima ovise provedba zakona i konačni rezultat.

Kako će se prikupljati novac za obnovu?

Prema prvim procjenama, za obnovu Zagreba i stradale okolice trebat će 42 milijarde kuna, što odgovara vrijednosti tri i pol zagrebačka proračuna. Sredstva za obnovu prikupljat će se iz različitih izvora, a glavni financijeri bit će državni proračun, proračun Grada Zagreba, lokalni proračuni te vlasnici zgrada. Računa se i na novac iz fondova Europske unije i drugih donatora, a predviđeno je i zaduživanje kod Svjetske banke.

Premda se zna da će glavni dio troškova pokriti država, Grad i vlasnici, još nije jasno koliki će udio troškova u obnovi snositi pojedini financijeri te koliko će se novca godišnje prikupiti. Zakon predviđa sklapanje sporazuma između Vlade, Grada Zagreba i dviju nastradalih županija (Krapinsko-zagorska i Zagrebačka). U slučaju da se glavni financijeri ne uspiju dogovoriti, Vlada će omjere financiranja odrediti posebnom uredbom.

Rokovi obnove velika nepoznanica

Zakonom nisu precizirani ni rokovi završetka obnove, što je i razumljivo s obzirom na to da nije definiran tempo prikupljanja novca. Zasad je sigurno samo to da će zbog visine štete i ograničenih financijskih kapaciteta obnova trajati godinama. Da sama država nije pretjerano ambiciozna, svjedoči izjava ministra Predraga Štromara, a koji procjenjuje da bi obnova mogla potrajati od 10 do 20 godina.

Što se tiče prioriteta, zakon predviđa da će prednost imati zgrade važne za širu zajednicu i zaštićena kulturna dobra. Pritom će se rokovi i tijek obnove u centru grada usklađivati s organizacijom gradskog prometa i plana zatvaranja gradskih prometnica.

Četiri načina obnove

Ovisno o stupnju oštećenosti, zgrade će se obnavljati na četiri načina: popravkom nekonstrukcijskih elemenata bitnih za uporabljivost zgrade, popravkom konstrukcije, pojačanjem konstrukcije ili cjelovitom obnovom, odnosno kombinacijom više načina ovisno o ocjeni ovlaštenog projektanta.

Oštećene zgrade javne namjene, zgrade koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro te poslovni prostori namijenjeni obavljanju prosvjetne ili zdravstvene djelatnosti obnavljat će se cjelovitom obnovom.

Projekti obnove trebaju biti izrađeni tako da zgrada nakon obnove ispunjava temeljne zahtjeve za mehaničku otpornost i stabilnost najmanje u jednakoj mjeri kao prije obnove, a ako je to moguće i pojačanjem konstrukcije. Pritom vlasnici kojima je rješenjem odobren niži stupanj obnove mogu zatražiti cjelovitu obnovu uz uvjet da se obvežu podmititi razliku troškova koji nastanu zbog toga.

Isplata novčane pomoći

Građani koji ne žele čekati red za obnovu mogu odmah krenuti s radovima u vlastitom aranžmanu, uz isplatu novčane pomoći za opravdane troškove. Novac će se isplaćivati nakon što zakon stupi na snagu, a određivat će se prema pravilima utvrđenim zakonom i programom mjera. To znači da refundacija troškova ne može biti veća od procijenjene vrijednosti građevinskih radova na obnovi na koje vlasnici imaju pravo prema zakonu.

Dio pomoći za interventne zahvate isplaćivat će se i prije donošenja samog zakona. Riječ je o intervencijama pomoću kojih će se dijelu građana omogućiti povratak u domove hitnom sanacijom, popravkom dimnjaka i nabavkom bojlera, za što je rebalansom proračuna osigurano 141 milijun kuna. Sredstva će se odobravati na zahtjev upravitelja ili predstavnika suvlasnika zgrade, odnosno na zahtjev vlasnika obiteljske kuće.

>>U javnu raspravu Zakona o obnovi možete se uključiti OVDJE>>

Za ugrožene obitelji besplatan privremeni smještaj

Za one koji se neće moći vratiti u svoj dom u kratkom roku predviđen je privremeni smještaj sufinanciranjem najma. Za samce to će biti maksimalno 2450 kuna, a za četveročlanu obitelj do 4550 kuna. Stanovi će biti veličine do 35 kvadrata za jednu osobu, a za svaku dodatnu osobu u kućanstvu kvadratura se povećava za 10 metara. Stanove će osigurati država na zahtjev ugroženih stanara, a koji će imati pravo na besplatno stanovanje do završetka obnove, odnosno izgradnje nove kuće.

Zakonom je predviđena i gradnja zgrada za privremeni smještaj ako se pokaže da država neće moći osigurati dovoljno stanova za smještaj ugroženih obitelji.