Svaki poduzetnički pothvat nosi sa sobom dozu rizika, ali postoji i poslovni model koji početnicima pruža veću sigurnost prilikom ulaska u biznis. Riječ je o franšizi, modelu koji omogućuje korištenje afirmiranog brenda kao jamstva prepoznatljivosti i privlačenja kupaca. Franšizni model lako se usvaja, a njegova primjena umanjuje mogućnost poslovnog neuspjeha
Kupnjom franšize dobivate na raspolaganje prepoznatljiv brend i provjeren sustav poslovanja. Zauzvrat se davatelju franšize obvezujete platiti franšiznu pristojbu u vidu fiksnog iznosa koji se plaća za ulazak u poslovanje i postotak od ukupnog prometa (tantijeme).
Davatelj franšize u pravilu je provjerena tvrtka koja je svoj poslovni koncept standardizirala i potvrdila na tržištu. Ovaj oblik poslovanja najrašireniji je u području ugostiteljstva, ali franšiza se može koristiti i u ostalim djelatnostima, od maloprodaje do profesionalnih usluga i proizvodnje.
vezane vijesti
Brojne su prednosti ulaska u poduzetničke vode kupovinom franšize. Osim poznatog brenda, franšizom dobivate stručno znanje (tzv. know-how), što obuhvaća pomoć u odabiru lokacije, organizaciji poslovanja, obuci zaposlenika, opskrbi sirovinama i sl. Davatelj franšize osigurava vam i standarde kvalitete (certifikati), pristup inovacijama, promotivne aktivnosti i osposobljavanje menadžmenta, što sve značajno smanjuje rizike poslovanja.
Navedene pogodnosti povećavaju izglede za uspjeh, a to potvrđuje i statistika prema kojoj prvih pet godina poslovanja preživi devet od 10 franšiznih startupa, a od četiri pokrenuta samostalna poduzetnička pothvata opstane samo jedan.
No u franšiznom modelu nemate puno prostora za svoje ideje. Morate prihvatiti pravila i standarde zaštićene marke, sudjelovati u zajedničkom marketinškom sustavu, dijeliti dokumentaciju s davateljem franšize i redovito plaćati naknade sukladno ugovoru o franšizi.
U praksi postoje dvije vrste franšiza s obzirom na prijenos znanja. Aleksandar Erceg iz osječkog Centra za franšizu otkriva nam da je u Hrvatskoj zastupljenija franšiza poslovnog formata u kojoj davatelj franšize daje primatelju na korištenje brend i cjelokupan sustav poslovanja, odnosno educira primatelja o načinu poslovanja u sklopu franšiznog sustava.
'Postoji i tzv. franšiza distribucije (npr. Coca-Cola, autosaloni…), čiji je osnovni motiv da primatelj franšize prodaje (distribuira) gotov proizvod davatelja franšize te daje neke usluge u postprodajnom servisu', dodaje Erceg.
Ključ uspjeha franšiznog poslovanja je u uravnoteženom interesu partnera. Kao kupac franšize možete koristiti sve navedene pogodnosti, a vašem partneru je u interesu da poslujete što bolje jer zarađuje dobivajući postotak od vašeg ostvarenog prihoda.
Premda je rizik poslovanja kroz franšizni model znatno niži, uspjeh nije zagarantiran. Često neka inozemna franšiza odlično funkcionira na jednom tržištu, a na drugom propadne. Hoće li neki franšizni koncept zaživjeti, ovisi o brojnim faktorima, od odabira lokacije, preko konkurencije, do mentaliteta i navika potrošača.
Primjerice, ulazak na hrvatsko tržište nisu preživjeli neki od poznatih franšiznih lanaca poput Subwaya, Hootersa i Hard Rock Cafea.
'Franšiza je u Hrvatskoj najzastupljenija u ugostiteljstvu i to posebice u sektoru brze hrane (McDonalds, Surf'n'Fries, KFC, Burger King), u modnoj industriji, sektoru intelektualnih usluga, a najviše edukaciji koja je namijenjena djeci – Helen Doron, Thinker Labs, Malac genijalac', ističe Erceg.
Prevladavaju inozemne franšize, ali u svim sektorima nalazimo i brojne hrvatske franšizne sustave koji bilježe porast od 10 posto u posljednje dvije godine.
'Najviše uspjeha od stranih franšiza imaju McDonalds, Helen Doron i PeckSnack, a od domaćih TinkerLabs, LaCantina i Dog&Style', otkriva nam Erceg.
Neke od domaćih franšiza, poput Muzeja iluzija, Surf'n'Friesa i Friendly Firea, postigle su zapažen uspjeh u inozemstvu.
'Hrvatsko tržište promatraju brojne strane franšize, ali ograničavajući faktor su broj stanovnika i potencijal potrošnje, odnosno kupovne moći', ističe Erceg. U posljednje vrijeme od stranih franšiza na tržištu Hrvatske pojavili su se KFC i Burger King, a priliku na hrvatskom tržištu traže i neke španjolske, talijanske i turske franšize.
Unatoč prilikama koje pruža franšizno poslovanje, ovaj model u Hrvatskoj nije zaživio kao u razvijenim zemljama. Neki od razloga za to leže u nesklonosti naših poduzetnika ovom konceptu poslovanja, slaboj informiranosti, malom tržištu, ali i relativno visokim cijenama franšiza.
'Prva i osnovna prepreka je nepoznavanje franšiznog poslovnog modela među tvrtkama koje bi mogle koristiti franšizu kao model rasta te među potencijalnim primateljima franšize koji bi mogli pokrenuti poslovni poduhvat kupovinom franšize', smatra Erceg.
Razvoj koči i nedostatak financijskih proizvoda (kredita, potpora) koji bi bili namijenjeni za franšizno poslovanje. Trenutno jedina potpora koja postoji, a vezana je za franšizno poslovanje, ona je u sklopu programa samozapošljavanja u okviru mjera HZZ-a, gdje je franšizna pristojba prihvatljiv trošak.
Erceg napominje i da franšizno poslovanje kod nas nije uređeno kroz pravni sustav, za razliku od drugih država u kojima je prisutnije franšizno poslovanje.
'I, konačno, edukacija o franšiznom poslovanju nije prisutna, tako da većina poduzetnika koji razmišljaju o franšizi ne znaju što ona uključuje, što traži. I potporne institucije trebale bi biti educirane – od banaka do pravnika i konzultanata - jer upravo ta prateća industrija u nekim državama zapošljava velik broj ljudi', zaključuje Erceg.
