Kockica čokolade uskoro bi mogla biti skuplja. Ova za sladokusce ne baš najsretnija informacija proizlazi iz ovih dana objavljene odluke da će se dva najveća svjetska proizvođača kakaa udružiti u kartel te zajednički podići cijenu sirovine od koje se izrađuje čokolada. Gana i Obala Bjelokosti već neko vrijeme pregovaraju o stvaranju udruženja nalik na OPEC, Organizaciju zemalja izvoznica nafte koja već desetljećima utječe na kretanje cijene sirove nafte na svjetskom tržištu.

Iz dviju spomenutih zapadnoafričkih država dolazi gotovo dvije trećine svjetske količine kakaa, a njihove vlasti drže da će kartelom, zasad privremeno prozvanim COPEC (od Cocoa Producing Countries), uspjeti povećati zaradu od uzgoja. Vrijednost svjetske prodaje čokolade procjenjuje se na više od 100 milijardi dolara, a dvije države godišnje uspiju zaraditi tek oko četiri milijarde. Unatoč tome što su zaslužni za većinu svjetske ponude, uzgajivači kakaa u Gani i Obali Bjelokosti često žive i ispod granice siromaštva.

Zrno skuplje 15-ak posto

Kakao se najviše proizvodi na malim obiteljskim gospodarstvima. Od njih zrno po cijenama koje određuje država otkupljuju prekupci te ga oni na veliko prodaju vlastima koje ga dalje plasiraju globalnim prerađivačima. Prerađivači nakon toga kakaovo zrno pretvaraju u prah ili maslac koje konditori koriste u proizvodnji čokolada i čokoladnih slastica.

Tona kakaovog zrna na tržištu ovih se dana prodaje po cijeni od oko 2500 dolara. Gana i Obala Bjelokosti odlučile su da će na takvu tržišnu cijenu od listopada, kad počinje nova uzgojna sezona, naplaćivati dodatnu premiju od 400 dolara, što znači da bi zrno kakaa trebalo poskupjeti za petnaestak posto.

U pregovorima s predstavnicima konditorske industrije prošlog ljeta dvije su države predlagale da se na tržištu formira minimalna cijena, od 2600 dolara za tonu, no prerađivači su odbili prijedlog tvrdeći da bi takva praksa stvorila kaos na tržištu i da dovodi do netransparentnosti. Umjesto toga, prerađivači puno lakše provedivim rješenjem smatraju dodatnu premiju na tržišnu cijenu. Ekonomisti najavljeno rješenje tretiraju kao svojevrsnu trošarinu na prodaju kakaovog zrna.

Jedan od većih svjetskih prerađivača kakaa, švicarska kompanija Barry Callebaut, podržava najavljenu premiju. Kako s većinom svojih kupaca ima ugovore koji se temelje na tržišnoj cijeni uz dodatak marže, tvrtka će novi trošak samo prebaciti dalje na konditore i potrošače. Prema pisanju Wall Street Journala, i najveći svjetski proizvođači slatkiša se slažu s višim cijenama svoje glavne sirovine.

Iz američke korporacije Mars, proizvođača istoimenih i mnogih drugih čokoladica, kažu da 'vjeruju da je poticaj prihodima uzgajivača kakaa, uz održivost uzgoja, ključan za rast sektora'. U Mondelezu, među čijim se brendovima nalaze i poznate čokolade Milka i Toblerone, smatraju da je naplata premije 'pravilna odluka'. Iz američkog konditora Hershey izjavljuju da 'uzgajivači kakaa moraju biti u mogućnosti izdržavati svoje obitelji i zaraditi dovoljno za pristojan životni standard' te 'podržavaju cilj poticanja prihoda uzgajivača'.

Neki od drugih većih proizvođača kakaa, poput Nigerije ili Perua, već su razmatrali ili postavljanje minimalne prodajne cijene ili naplatu premije. Te države, kao i drugi njihovi konkureti, Indonezija, Kamerun, Brazil i Ekvador, sada mogu razmotriti pridruživanje novostvorenom udruženju.

Najavljeno povišenje cijena neki proglašavaju najvećom reformom tržišta kakaa u povijesti, a ako ne u povijesti, onda barem u proteklih nekoliko desetljeća.

Neuspjesi ih prošlosti i nove zamke

COPEC je samo posljednji iz niza pokušaja da se uvede red na tržištu kakaa. Od početka sedamdesetih do kraja osamdesetih godina većina država proizvođača djelovala je pod okriljem međunarodnoga sporazuma kojim se otkupom proizvodnje odnosno ograničavanjem dostupnih količina na tržištu pokušavalo utjecati na globalnu ponudu. Taj je kartel na kraju propao zbog manjka novca i neuspjeha jer se cijenu pokušavalo stabilizirati na previsokoj razini. Nakon što je sporazum suspendiran, cijena kakaa na globalnom tržištu pala je za 40 posto te je godinama ostala na toj razini zbog viška ponude.

Gana i Obala Bjelokosti nadaju se da će ovaj put uspjeti iako postoje bitne razlike u odnosu na OPEC i proizvodnju nafte. Kad OPEC odluči smanjiti ponudu, jednostavno smanje crpljenje nafte koja ostaje u zemlji i čeka 'bolja' vremena. No, uzgajivačima kojima od sadnje kakaovca do prvih plodova treba između tri i pet godina nije tako lako samo ostaviti plodove na drvetu jer su im oni često jedini izvor prihoda. Čuju se i procjene da bi dogovorena viša cijena mogla dovesti do neodrživoga širenja površina zasađenih kakaovcem. Takav bi, pak, trend natjerao velike konditore da ukinu poticajne programe uvedene tijekom proteklih nekoliko godina, kojima su željeli osigurati buduću proizvodnju, odnosno izbjeći rizik oskudica na tržištu.

Iako je cijena kakaovog zrna posljednjih godina na svjetskom tržištu, zbog povećane ponude, relativno niska, u ranijim razdobljima ona se kretala i iznad 3000 dolara za tonu. Konditori su se tada prilagođavali na razne načine. Neki su smanjivali udio kakaa u konačnim proizvodima, neki su svoje čokolade pretvorili u čokoladice, a neki su i povisivali cijene.

Ostaje tek vidjeti kako će ovo najavljeno povećanje cijena u konačnici utjecati na čokoladne slastice koje kupujemo u trgovinama. Dogovoreni rast cijene kakaa na svjetskom tržištu jest pomalo gorak zalogaj, no ako će se viša cijena stvarno u pretvoriti u bolji životni standard uzgajivača kakaovca i njihovih obitelji, ljubiteljima čokolade to možda neće biti teško probaviti.