Direktorica tvrtke, mama Jozefina, otac Mirko, koji je zadužen za financije, i sin Fran, inače glavni za proizvodnju i marketing, s ručnom proizvodnjom čokoladnih slastica krenuli su prije samo dvije godine. Opet, to im je bilo dovoljno da se njihove čokoladne delicije probiju i do dalekog Japana.

A sve je, kaže nam 26-godišnji Fran, krenulo više spontano nego planirano.

'Roditelji su prije 20 godina osnovali tvrtku za distribuciju robe široke potrošnje. Uglavnom su uvozili slatkiše, kekse i čokolade. S vremenom taj ih je posao sve manje ispunjavao. Za to vrijeme studirao sam dizajn. Nakon diplome kratko sam radio u agenciji, ali nisam bio zadovoljan. Odlučio sam pokušati surađivati s roditeljima, iako mi to nikada nije bilo u planu. Tad su mi predložili da nešto skupa radimo jer se otvarala prilika za čokoladu.Otac je dugo u glavi vrtio plan da proizvodi neke autentične hrvatske slastice, čokoladne kuglice. I prije četiri godine, kad su se otvorili fondovi Europske unije (EU), odlučili smo riskirati', prisjetio se Fran.

Razgovaramo s njim u njihovom malom pogonu u Sesvetama. Vlada velika užurbanost jer se pripremaju čokolade za brojne tvrtke koje su ih naručile za blagdanske poklone.

Franov otac Mirko nakon brzog fotografiranja odjurio je odraditi nešto. Majka Jozefina ostala je sređivati papire, ali je i pomno slušala što joj sin govori u novinarsko pero.

Iz bogatih fondova EU-a Reizlovi su bili povukli svotu dovoljnu da si priušte inox interijer, kalupe i dvije topilice za čokoladu.

'Kalupi su važni jer ti daju format koji želiš da ima pralina ili čokoladna tabla. Na topilicama temperiraš čokoladu na određeni stupanj jer svaki tip zahtijeva posebnu temperaturu. Imaš četiri osnovne vrste - bijelu, tamnu, mliječnu i, najnoviju, ruby ili ružičastu', objašnjava Fran.

Reizlovima je trebalo oko dvije godine kako bi sve posložili i naučili se zanatu.

Kako sami ne prerađuju sirovi kakao, od francusko-belgijske kompanije kupuju čokoladu, kao sirovinu, koju zatim dorađuju po svojim recepturama. Neki od njihovih partnera su najveći svjetski proizvođači čokolade, a postoje i preko 150 godina.

'Pojedine švicarske i belgijske tvrtke su izravno zaslužne za proizvodnju prvih mliječnih i bijelih čokolada u povijesti.. Diljem svijeta imaju svoje partnere, male čokolaterije poput nas. Cilj nam je upiti od njih što više znanja i iskustva i s tim krenuti dalje', istaknuo je Fran.

Do prve čokolade s kojom su mogli izaći na tržište trebalo im je dosta eksperimentiranja.

'Na početku pojma nismo imali što radimo. Promašili bismo temperaturu, onda bismo stavili čokoladu u hladnjak i sve bi se skorilo. Ja sam imao u glavi lude kombinacije, poput maslinovog ulja u čokoladi, što je bio totalni promašaj… Ma imali smo totalni kaos u kuhinji. Čokolade je bilo i po zidovima', grcajući od smijeha prepričava Fran.

Prvi brend s kojim su hrabro izašli pred kupce bila je bijela čokolada s crnim točkama Dalmatiner. Nakon toga samo su nastavili izbacivati nove proizvode. Ove godine pažnju su privukli prvom ružičastom čokoladom u Hrvatskoj, Ruby.

'Ta čokolada nema umjetne boje niti je u njoj neko bobičasto voće. Prirodna boja sjemena kakaa je roskasta. Čokolateri su prije dvije godine otkrili kako se ona može sačuvati ako se kakao 24 sata drži u limunskom soku. I to vam je sva tajna. Nakon nas roza čokoladu su krenule proizvoditi veće domaće industrije. Ali njihove su puno bljeđe boje od naše', mišljenja je Fran.

Reizlovi trenutno imaju više od 50 brendova. Uz čokolade, tu su i razne vrste pralina i truffli.

Gotovo 40 posto svoje proizvodnje izvoze na tržišta Japana, Australije i Austrije. S time da im se smiješi otvaranje i vrata prema Crnoj Gori, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Pakistanu.

'Većina naših kupaca do nas je došla sama. Kušali bi naše proizvode i to bi ih zainteresiralo. Zanimljiva je priča s Japancima. Od njihove velike distribucijske kuće dobio sam mail. Prvo sam mislio da se netko zeza jer je izgledalo predobro da bi bila istina. Ali onda nam je u posjet došla njihova predstavnica avionom direktno iz Japana. Bila je kod nas sat vremena i odmah se vratila kući. Japanci su nam sad najdraži klijenti. Njih posebno oduševljava ta naša obiteljska priča. Žele nas za dugotrajne partnere', s ponosom kaže Fran.

Cijena njihovih čokolada iznosi od 30 do 35 kuna. Skuplje su od čokolada velikih proizvođača, za što, smatra Fran, imaju puno opravdanje.

'Iza te cijene su ručni rad i sirovine koje su puno skuplje od onih koje koristi industrija. Mi se i ne želimo utrkivati s njima. Naše čokolade sadrže puno više kakaa. Uz to, želimo se prodavati na pobranim mjestima i biti što posebniji. Čokolada nije namirnica da se od nje prejedete već se radi o deliciji u kojoj se uživa. Cilj nam je imati publiku koja točno zna što kupuje', objašnjava svoju prodajnu filozofiju Fran.

Zasad se ona pokazuje punim pogotkom. Prodaja im je ove godine, tvrdi Fran, tri do četiri puta bolja nego lani. Njihove čokolade mogu se kupiti u trgovinama Vrutka, odabranim prodavaonicama Konzuma i suvenirnicama koje imaju pobran delikatesni asortiman. Od nedavno se njihove čokolade nalaze i u zagrebačkom Muzeju čokolade.

Tvrtka je 2018. završila s 4,2 milijuna kuna prihoda (op.a. podaci Fine). Uz njih troje, Reizlovi zapošljavaju još četvero ljudi.

'Zadovoljni smo. Isplaćujemo plaće i nabavljamo skupu sirovinu. Još je dug put pred nama. Plan nam je iduće godine zaposliti profesionalnog menadžera koji bi nas bolje organizirao. Ići ćemo na što više sajmova po Europi kako bismo predstavili svoj brend. A možda se otvori i šansa da otvorimo vlastitu boutique čokolateriju u središtu Zagreba. Ali iznad svega želimo i dalje proizvoditi vrsnu čokoladu', zaključio je Fran.

Božić i Novu godinu čitateljima tportala čestitaju Toni Cetinski, Bruno Petković, Goran Grgić, Peđa Grbin…