O ključnim izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranjuporazgovarali smo s Tomislavom Ćorićem, višim asistentom s katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Možete li nam dati generalnu ocjenu predloženih izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju. Je li to dobar korak u zaštiti potrošača i koliko taj prijedlog korespondira s europskom praksom?

Predložene izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju pozitivan su iskorak u redefiniranju odnosa banaka i njihovih klijenata. Ipak, prijedlog je u dijelu mjera nedorečen. Nadalje, smanjenje visine dopuštenog prekoračenja po tekućim računima na jednu plaću držim u ovom trenutku neprimjerenim.

Kako ocjenjujete odredbu prema kojoj se u slučaju kredita s valutnom klauzulom u slučaju rasta tečaja za više od 20 posto kamatna stopa i fiksna marža moraju vratiti na početnu razinu? Štiti li ta odredba na primjeren način korisnike kredita od valutnog rizika?

Ova odredba trebala bi onemogućiti istovremen porast obaju ključnih parametara u kreditnom odnosu, kamatne stope i tečaja po kojem se kredit obračunava. Na taj način želi se spriječiti ponavljanje situacije u kojoj su se našli dužnici zbog kredita u švicarskim francima prije nekoliko godina, kada su uslijed istovremenog porasta kamatne stope i deprecijacije kune u odnosu na CHF njihove rate dramatično porasle. Međutim ovom odredbom se ne eliminira valutni rizik jer je dopušteni deprecijacijski raspon do 20 posto.

Također, ostaje nejasno u kojem vremenskom razdoblju se tolerira ovaj raspon deprecijacije. Ako je riječ o cjelokupnom razdoblju otplate kredita, znači do 30 godina, postavlja se pitanje što će se dogoditi ukoliko dođe do promjene monetarne strategije i napuštanja sidra deviznog tečaja. Za sada je nepoznata i početna razina kamatne marže koja bi se uzimala u obzir za kredite u otplati.

Kako će se primjena takve odredbe odraziti na poslovanje banaka s obzirom na to da će morati promijeniti uvjete stambenih kredita u švicarskim francima?

Ovaj prijedlog doživljavam kao svojevrstan desant na dosadašnju praksu poslovnih banaka i njihovu profitabilnost koja mnogima bode oči. Smanjenje kamatnih stopa, ukoliko do njega dođe, utjecat će na smanjenje prihoda i pad profitabilnosti banaka. Na ovaj način, pored olakšavanja pozicije dijela dužnika, stvorio bi se i dojam da se konačno staje na kraj 'samovolji' banaka. Osobno smatram da pokazivanje mišića i zaoštravanje odnosa s poslovnim bankama u ovom trenutku nije u interesu Ministarstvu financija, jer o bankarskom sektoru i njegovoj kreditnoj politici u mnogome ovisi naša ekonomska budućnost.

Pored toga, kad je već došlo do intervencije, ona se trebala učiniti i u okviru Zakona o obveznim odnosima, tako da se specificiraju mogućnosti i uvjeti uporabe valutne klauzule. Korištenje valutne klauzule u ugovorima bi, prema mom dubokom uvjerenju, moralo biti ograničeno samo na valutu koja je sidro monetarne politike, što je u našem slučaju euro.

262731,260473,262305,244761
Kako ocjenjujete odredbu o ograničenju kamatne stope i visine dopuštenog prekoračenja po tekućem računu? Je li to pomoć ili još veći uteg prezaduženim građanima?

Do ograničenja kamatne stope na minuse po tekućem računu, kao i smanjenja visine dopuštenog prekoračenja trebalo je doći davno ranije. Prvu mjeru (smanjenje kamatne stope na minuse) pozdravljam jer će izravno djelovati na smanjenje financijskog opterećenja građana. Nasuprot tome, kad je riječ o smanjenju visine dopuštenog minusa na jednu mjesečnu plaću, mišljenja sam da je ovakav oblik paternalizma došao u potpuno krivo vrijeme.

U vremenu ekonomske krize potpuno je neprimjereno smanjivati manevarski prostor građanima od kojih mnogi ionako žive na rubu egzistencije. Ovakav potez ima smisla povlačiti u vrijeme ekonomskog rasta, kada se bilježi rast plaća i broja zaposlenih. Stječe se dojam da predlagatelj ove odredbe smatra da su građani bili hiroviti pa su zbog toga ušli u dubiozu minusa, a ne da je cjelokupna ekonomija u kolapsu, ljudima se smanjuju plaće, mnogi ostaju bez posla itd.