PUT BEZ KRAJA

Mirovinci zagrijani za autoceste, ali žele kontrolu

24.02.2016 u 15:59

Bionic
Reading

Vječna tema privatizacije Hrvatskih autocesta u utorak je dobila novi zamah nakon što je premijer Tihomir Orešković izjavio da razmatra korištenje drugog stupa mirovinske štednje i inicijalnu javnu ponudu dionica HAC-a koje bi mogli kupiti svi građani

'To ćemo prezentirati kad bude pravo vrijeme, a ulaganja mirovinskih fondova predstavljaju benefit za naše mirovine', rekao je Orešković.

Saga o hrvatskim autocestama i modelima kroz koje će se privatizirati traje već godinama, a zahuktala se proteklih dana. Tako je Večernji list u utorak pisao kako će mirovinski fondovi spašavati autoceste kupnjom obveznica te tvrtke u vrijednosti dvije milijarde eura.

Usporedno s tim išla bi i dokapitalizacija od milijardu eura, u kojoj bi također sudjelovali mirovinci. Istog dana Orešković izjavljuje kako će ponuditi dionice građanima, dok je ministar financija Zdravko Marić bio nešto konkretniji te je rekao kako je Vlada s mirovincima razgovarala o inicijalnoj javnoj ponudi dionica HAC-ONC-a.

Obzirom da se u javnost puštaju 'probni baloni' oko modela privatizacije autocesta pokušali smo doznati kako dišu mirovinski fondovi i koji bi model njima najbolje odgovarao.

Poruka koju šalju sugovornici upućeni u problematiku je jasna – država mirovincima mora dati da vode autoceste i mora im pomoći u rješavanju problema koji u HAC-u postoje.

Kombinacija dionica i obveznica poželjna

Jedan od sugovornika blizak mirovinskim fondovima poručio je za tportal kako bi čelnici fondova kao rješenje odgovarala kombinacija inicijalne javne ponude dionica i obveznica.

'Tako bi se dugoročno ostvario viši prinos nego u kombinaciji samo s obveznicama. Mirovinskim fondovima je važno da ostvare prinos viši nego što je na obveznicama', rekao je sugovornik.

Prema toj ideji krenuo je i drugi sugovornik, također vrlo dobro upućen u problematiku. On tvrdi da je za državu najbolje da mirovinci preuzmu što više duga autocesta jer se time smanjuje javni dug. No, oni će zauzvrat tražiti da se u HAC-u 'napravi reda'.

'Postoje i neka ograničenja, ali stvari s politikom, sindikatima i neracionalnostima će se morati riješiti inače mirovinski fondovi neće biti pretjerano zagrijani za autoceste. Firma mora postati profitabilna', dodaje sugovornik.

Autoceste bolje ulaganje od državnih obveznica?

Ekonomski analitičar Velimir Šonje, gostujući u RTL Direktu rekao je pak kako prihodi autocesta ni iz bliza ne mogu pokriti teret otplate duga koji dospijeva od ove do 2019. godine. Na pitanje koliko je dobro da se buduće mirovine ulože u firmu koju 'vode sindikati i iz koje je dosad krao tko je stigao', Šonje je rekao da to treba pitati menadžere mirovinskih fondova:

'Koliko ja shvaćam njihovu logiku, ona je sljedeća: mi sada 72 posto naših budućih mirovina imamo u državnih obveznicama, to se može smanjiti na 40 ili 50, a razlika koja postoji, to se može uzeti udjel u autocestama, prihodima od cestarina ili u nekim državnim projektima. To konceptualno nije loše zamišljeno'.

Restrukturiranje zaziva i analitičar Damir Novotny, koji je pak za Lider rekao da bi HAC pri transformaciji u dioničko društvo morao proći restrukturiranje jer bez toga i dobivanja kreditnog rejtinga nema ništa od svega, budući da po postojećem zakonu mirovinci ne smiju kupovati udjele u tvrtkama koje nisu izlistane na burzi.

'To je veliki zahvat koji se ne može provesti u kratkom roku, ali načelno bi priča mogla biti pozitivna jer mirovinskim fondovima odgovaraju prinosi na dugi rok, a autoceste bi za 20-30 godina mogle donositi prinose koji mirovincima odgovaraju' – zaključuje Novotny.

Dionice autocesta građanima je lani htio ponuditi ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić. On je najavio model privatizacije HAC-ONC-a pri kojem bi prvom krugu upisa novih dionica prednost imali građani i sadašnji i bivši zaposlenici HAC-a i ARZ-a te mirovinski fondovi pa tek onda ostali institucionalni ulagači.

Podsjećamo, ukupni dug Hrvatskih autocesta je 3,13 milijardi eura, a najveći dio glavnice dolazi na naplatu u iduće tri godine te dosežu iznose veće od pola milijarde eura. Najviša rata duga na naplatu sjeda 2019. te iznosi čak 708 milijuna eura.