Hrvatska je treća u Europi po nezaposlenosti mladih ljudi, iza prve Španjolske i druge Grčke, od ukupnih oko 330 tisuća nezaposlenih 130 tisuća je mladih, što je alarmantno stanje te stoga državna, socijalna, obrazovna, politika zapošljavanja i svaka druga treba uspostaviti strukturni dijalog s mladima i njihovim udrugama kako bi se pronašlo rješenje da Hrvatska zbog tog problema ne izgubi svoj društveni potencijal.
Istaknuli su to danas predstavnici nevladine organizacije Mreža Mladih Hrvatska na konferenciji 'Tko se boji velike zločeste krize? Strukturni dijalog o nezaposlenosti mladih' koja je okupila stotinjak mladih iz cijele Hrvatske. Na konferenciji je predstavljena i istoimena publikacija koju je ta Mreža objavila slijedom prvog istraživanja u kojem je više od tisuću mladih iskazivalo što misle da treba učiniti za bolje zapošljavanje i koje su prepreke tome.
Kao neke od problema Nikola Buković iz Mreže mladih istaknuo je loš obrazovni sustav, loša Bolonjska reforma, upisne kvote koje nemaju veze s potražnjom i tržištem rada, nefleksibilnost tržišta, korupcija, nepotizam, nespremnost mladih na selidbu u drugi grad, pa onda tek opće stanje u državi, nedostatak industrije i općenito pesimistička i nepoduzetnička klima. Posljedice toga su uz ostalo psihofizički problemi kod mladih, negativna percepcija životnih šansi, ali i širenje općeg nezadovoljstva u državi.
Potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić također smatraju da je nezapošljavanje mladih u Hrvatskoj velik problem te da se u vrijeme krize izuzetno važna suradnja institucija, poslodavaca i mladih za rješavanje tog problema. Opačić je naglasila da je jedan dio problema i u državnim resorima, ali i u slici dvije Hrvatske, jednoj u kojoj 40 posto radno sposobnih prima socijalnu pomoć jer su ili izgubili ili ne mogu naći posao i u kojoj su mladi koji žele raditi, te u drugoj gdje oni koji rade ne daju svoj maksimum, niti mogu dobiti otkaz jer su zaštićeni na ovaj ili onaj način.
Dodala je kako se razmišlja ponovo pokrenuti kreditne linije za mlade i žene koje su postojale u vladi SDP-a od 2000. do 2003. i koje su bile među najuspješnijim modelima samozapošljavanja. Važno bi bilo i da poslodavci konačno i konkretno kažu što žele i trebaju od zanimanja kako bi se i u tom smislu prilagodila obrazovna i socijalna reforma.
Ministar Mrsić kazao je da se slaže s mladima da se ništa o njima ne može odlučivati bez njih, te da će Mrežu mladih i druge udruge rado saslušati i s njima surađivati te je najavio formiranje timova u kojima će biti i mladi. Napomenuo je i kako su privremeno zapošljavanje na godinu dana uz naknadu, a ne plaću, od 1.600 kuna, uveli kao mjeru kojom mladi mogu steći iskustvo jer više od 60 posto od 130 tisuća nezaposlenih mladih nema ni dana radnog iskustva.
Najavio je i da promjene čekaju i Hrvatski zavod za zapošljavanje koji mora postati mjesto susreta ponude poslova i potražnje, a ne davanja pečata u knjižicu, kao i da se i u obrazovnom sustavu uvode promjene da se za vrijeme studiranja radi u praksi.
