Prilika da se Afriku spomene u kontekstu tehnološkog lidera ne javlja se često. U ponekad nemilosrdnoj svakodnevici na najsiromašnijem kontinentu, nažalost, čak se i običan priključak električne struje nerijetko smatra visokom tehnologijom. No takva oskudica, koliko god neugodna bila, ponekad rezultira u neočekivanim pojavama, trendovima i rješenjima. Neimaština je, konačno, nebrojeno puta u ljudskoj povijesti bila uzrokom inovacija i ingenioznosti. Zato i Afrika koji put ugodno iznenadi.

Jedno od poznatijih takvih iznenađenja u posljednje doba bio je zadivljujući uspjeh mobilne telefonije i posebno mobilnog bankarstva. Silom prilika, Afrika je u korištenju mobitela za bankovne usluge otišla najdalje u svijetu. Razlozi su, iz današnje perspektive, vrlo logični. U području gdje nedostaje bilo kakve druge uobičajene financijske infrastrukture, od bankovnih poslovnica, bankomata, preko klasičnih telefonskih usluga ili interneta, platežnih kartica i drugih, mogućnost da se osnovne financijske transakcije provedu putem mobitela dočekana je raširenih ruku.

Vlasnici mobitela u mnogim afričkim državama mogu tako danas primiti socijalnu pomoć i druge dohotke, transferirati novac rođacima, prijateljima, platiti komunalije pa čak i realizirati kredite - sve uz pomoć običnog mobitela. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, više od 10 posto Afrikanaca danas ima račun mobilnog bankarstva. Najrazvijenije takve usluge imaju stanovnici Kenije, Tanzanije i Ugande na istoku te Obale Bjelokosti na zapadu Afrike. Kenijska usluga mobilnog bankarstva M-PESA toliko je razvijena da se već neko vrijeme izvozi u druge države.

Slični uvjeti koji su doveli do eksplozivnog rasta mobilne telefonije i bankarstva u Africi sada diktiraju trend u korištenju obnovljivih izvora energije. Glavnu ulogu opet igra nerazvijenost afričke infrastrukture. Prema dostupnim procjenama, čak 600 milijuna Afrikanaca nema pristup pouzdanoj električnoj mreži.

U takvim uvjetima ne treba čuditi poplava projekata u kojima se pokušava preskočiti uobičajeni korak gradnje velikih termoelektrana pokretanih fosilnim gorivima (ugljenom ili mazutom), a koje zagađuju okoliš nego se odmah pristupa rješenjima koja koriste obnovljive izvore energije: vjetar, sunce, vodu, biomasu, pa i geotermalne izvore. U moru raznih projekata diljem Afrike dolazi se i do novih rješenja, inovacija i novotarija za koje ponekad u razvijenijim državama nema potrebe.

Prvi takav primjer može biti projekt solarne elektrane na sjeveru Afrike u pustinji Maroka. Prva faza tog projekta, nazvana Noor 1, trenutačno se prostire na području veličine 200 nogometnih igrališta. Za razliku od uobičajenih solarnih elektrana u kojima se električna energija proizvodi korištenjem fotoosjetljivih panela, u Maroku se koristi tzv. tehnologija koncentrirane solarne energije.

Riječ je o paraboličnim ogledalima koja odbijaju sunčeve zrake i fokusiraju ih na cijev u kojoj se nalazi posebna otopina koju se tako zagrijava na više stotina stupnjeva. Ta se otopina koristi za grijanje vode odnosno stvaranje pare koja pokreće turbine i proizvodi struju. Posebna karakteristika ove tehnologije je to da proizvodi struju čak i do tri sata nakon zalaska sunca, a stručnjaci planiraju u idućim razvojnim fazama to razdoblje pomaknuti na čak osam sati. Slični projekti već postoje u Južnoj Africi, Alžiru, Španjolskoj i SAD-u, ali i u državama Bliskog istoka poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije što je poseban signal koliko je solarna energija postala isplativa jer te države raspolažu obiljem iznimno jeftinih fosilnih goriva.

Klasične solarne elektrane sa solarnim panelima također proizvode struju u Južnoj Africi, ali i na lokacijama u Ruandi, Ugandi te Gani. Prije desetak godina objavljena je zanimljiva procjena po kojoj ispada da bi pokrivanje samo 0,3 posto površine Sahare solarnim elektranama bilo dovoljno za zadovoljavanje potreba za električnom energijom cijele Europe. U međuvremenu su čak i zaživjeli neki projekti koji su kao konačni cilj spominjali izvoz struje iz sjeverne Afrike u Europu, no s gradnjom elektrana koje iz obnovljivih izvora proizvode struju u samoj Europi, početni entuzijazam za afričko-europsku električnu mrežu ponešto je splasnuo.

Veliki projekti solarnih elektrana daleko su od jedinih koji u Africi koriste obnovljive izvore. Čak i kad se radi samo o sunčevoj svjetlosti, postoje i brojni primjeri kako se ona iskorištava na puno nižoj razini. Već smo spomenuli izuzetan rast koji su u Africi imali mobilni telefoni i mobilne usluge, no problem s njihovim korištenjem bila je oskudna električna mreža.

Kao izvrsno rješenje u proteklih nekoliko godina pokazuju se mali prenosivi solarni paneli. Razvoj tehnologije doveo je do pada troškova i paneli koji se proizvode u Kini nalaze svoje kupce i u Africi. Osim za punjenje mobitela, panele se koristi i za punjenje baterija koje se nakon toga koriste za LED rasvjetu koja je, u usporedbi s klasičnim žaruljama, puno manji potrošač električne energije. Postoje procjene da samo u istočnoj Africi postoji više od 450.000 malih kućnih instalacija kojima se iskorištava solarna energija.

Male solarne panele iskorištava se i kod izgradnje javne rasvjete. Tradicionalno takva rasvjeta je dolazila tek s električnom mrežom, no moderna tehnologija omogućila je postavljanje samostalnih stupova ulične rasvjete koji se pune kroz dan, a svijetle kroz noć.

Međunarodna agencija za obnovljivu energiju (IRENA, International Renewable Energy Agency) objavila je nedavno da u Afriku stiže solarna revolucija koju se može uspoređivati s naglim porastom u korištenju mobitela u proteklih dvadesetak godina. Adnan Amin, šef te Agencije, spomenuo je u izjavi za Reuters da Afrika prima 117 posto više sunca od Njemačke koja danas ima najviše instaliranih kapaciteta za iskorištavanje solarne energije. U Agenciji procjenjuju da već sada možda i do 60 milijuna Afrikanaca koristi neku vrstu obnovljive energije.

Nije samo solarna energija obnovljivi izvor koji u Africi planiraju iskorištavati za proizvodnju struje. Naravno da su u planu i projekti izgradnje hidroelektrana, poput južnoafričkog projekta Ingula koji će biti modifikacija klasične hidroelektrane pa će se voda za pokretanje turbina noću, kad je potražnja za strujom niska, vraćati u rezervoare kako bi se ponovo koristila u proizvodnji tijekom dana.

Sjevernije, u Keniji, već je u pogonu dio vjetroelektrana oko jezera Turkana. Riječ je o najvećem privatnom investicijskom projektu u povijesti te države, u vrijednosti od gotovo 700 milijuna dolara, koji bi trebao brojiti 365 vjetroturbina. Kenija je, inače, u pogon stavila i geotermalnu elektranu kao još jedan primjer korištenja obnovljivih izvora energije, a diljem Afrike ne nedostaje i ideja o korištenju biomase za proizvodnju struje.

I dok, primjerice, Hrvatska (elektroprivreda) već više od desetljeća ne pokazuje nikakav veći entuzijazam kad su u pitanju obnovljivi izvori, Afrika, siromašan i nerazvijeni kontinent na kojem živi više od milijardu ljudi u početnim je fazama vrlo ozbiljnog zamaha korištenja najnovijih tehnologija za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Ne bi bilo zgorega razmisliti o tome da se povede tim primjerom.