U knjizi objavljenoj prije dvije godine, u kojoj iznosi svoje osebujno viđenje uzroka i razmjera gospodarske krize u Hrvatskoj, Marić navodi brojne ekonomske promašaje vladajućih elita nove hrvatske države. Pritom najviše prostora posvećuje vladi Zorana Milanovića, po njemu odgovornoj za posvemašnji ekonomski brodolom, te Hrvatskoj narodnoj banci koju pak okrivljuje za pogubnu monetarnu politiku.

Baveći se 'slomom lažnog proroštva', Marić je ni kriv ni dužan predvidio budućnost. Neke njegove kritičke misli iz knjige pokazale su se gotovo proročanske tako da su pogodile upravo njega samoga, vrativši mu se kao bumerang.

Kao jednu od rijetkih pozitivnih ocjena o radu Zorana Milanovića naveo je njegovo principijelno postupanje prilikom smjene tadašnje ministrice Mirele Holy zbog 'maila kojim je intervenirala za jednu osobu u HŽ-u'.  'Bilo je to lijepo čuti i na trenutak vratiti vjeru u politiku', piše Marić.

Sudbina se poigrala pa je upravo on kao ministar postao protagonist afere zbog znakovitog napredovanja članova njegove obitelji u HŽ-u.

Još upečatljivije proročanske efekte pokazalo je njegovo teoretiziranje o ustrojstvu Vlade i broju ministarstava. 'Nesumnjivo je to da je u Hrvatskoj prevelik broj ministarstava i da je praksa da često u pojedinim slučajevima najprije određuju ministra, a tek onda ministarstva', konstatira Marić.

Nije prošlo ni dvije godine, a Marić ulazi u vladu Andreja Plenkovića, najprije kao ministar bez portfelja, da bi mu se naknadno pronašlo i ministarstvo pod imenom Ministarstvo državne imovine.  

Govoreći o slomu neoliberalne paradigme koja je 'osiromašila Hrvatsku', Marić citira Konfucija: 'Kad država napreduje, sramota je biti nepoznat i siromašan; kad država nazaduje, sramota je biti slavan i bogat.'

Zgodno upotrijebljenom izrekom Marić je pokušao ojačati tezu o tome da je neoliberalni ekonomski model glavni krivac za ekonomsko nazadovanje Hrvatske. Nevolja je to što nije prepoznao sebe u mudroj misli slavnog kineskog filozofa. A upravo njegov status i imovina zorno svjedoče o 'slavi i o bogatstvu' u razdoblju državnog nazadovanja, kojemu je posvetio svoju knjigu.

Naime, u Marićevoj naknadno objavljenoj impozantnoj imovinskoj kartici popisana je imovina vrijedna oko 3,5 milijuna kuna.

Kako je njegovo bogatstvo uglavnom koncentrirano u brojnim nekretninama diljem Hrvatske i BiH, ne čudi to da je postao i jedan od najgorljivijih protivnika uvođenja poreza na ovu vrstu imovine.

'Novi porez na nekretnine bio bi izravna eutanazija već iscijeđenog stanovništva i iscrpljenog gospodarstva jer na nekretnine i tvrtke i fizičke osobe već plaćaju nekoliko vrsta poreza: komunalnu naknadu, spomeničku rentu, porez na vikendice, porez na promet nekretnina, porez na dohodak od nekretnina…', lamentira Marić u knjizi, pokušavajući obraniti smiješnu tezu da će taj porez pogoditi siromašne, a ne bogate.

Marićeva knjiga pokazala se i kao zanimljiv poduzetnički projekt. Naime, djelo nije izdala neka od postojećih nakladničkih kuća, već je za tu namjenu njegov sin Ante osnovao vlastitu pod nazivom Scriptum temporis.

Knjiga je izazvala velik interes, a na promociji upriličenoj u Kristalnoj dvorani Westina okupili su se političari iz gotovo svih parlamentarnih stranaka, čelnici sindikata i udruga, akademici te gradonačelnici nekoliko gradova.

Pokazalo se da je tatina knjiga ujedno jedino izdanje ovog nakladnika jer je početkom ove godine pokrenuta likvidacija tvrtke. Podršku poduzetničkom projektu Marićevih dalo je i Ministarstvo kulture: procijenivši da je riječ o djelu 'od temeljne vrijednosti za nacionalnu kulturu, znanost i umjetnost', lani je otkupilo 85 primjeraka knjige isplativši Marićevoj nakladničkoj kući 16.059 kuna.