Stoga se od kolovoza ove godine povećalo ukupno fiskalno opterećenje gospodarstva; neizravno povećanjem PDV-a s 22 na 23 posto i uvođenjem trošarina na usluge mobilnih telekomunikacija te izravno uvođenjem kriznog poreza na dohodak stanovništva po stopi od dva i četiri posto na neto zaradu, ovisno o visini ostvarenog mjesečnih primanja. Krizni porez ne zahvaća mjesečne dohotke iznosa manjih od 3.000 kuna, čime se u krizi nastoji održati socijalni aspekt fiskalne politike.

Kratkoročno, dodatni će porezi povećati proračunske prihode i održati razinu javne potrošnje, ali će istodobno smanjiti privatnu potrošnju, motivirati poreznu evaziju te povećati trošak radne snage. Iz perspektive ekonomskog razvoja utjecaj rasta opterećenja dohotka od rada je poguban; izravno na konkurentnost radne snage, a neizravno na strukturu investicija.

Naime, na gornjoj razini zaposlenika po visini primanja od ukupnog troška poslodavca na računu zaposlenika ostane tek 40 posto iznosa, tvrde u RBA. Time se investitorima, smatraju, poručuje da ne razvijaju poslovne aktivnosti utemeljene na visoko obrazovanoj i stručnoj radnoj snazi, već ih se usmjerava na nisko obrazovanu, jeftiniju radnu snagu koja će stvarati i razmjerno manji dohodak po jedinici angažiranog rada. S gledišta posloprimca, visoko obrazovani stručnjaci konkurentni na međunarodnom tržištu radne snage tražit će zaposlenje na tržištima s nižim poreznim opterećenjem radnog dohotka.

Dugoročno, na hrvatskom tržištu ostat će, mišljenja su analitičari RBA, međunarodno nekonkurentna radna snaga i rastući troškovi socijalne skrbi u odnosu na ostvareni dohodak. Proces ulaska Hrvatske u EU bez prethodno provedene fiskalne reforme u smjeru izjednačavanja razine poreznog opterećenja povećat će mogućnost raslojavanja na tržištu radne snage, što će dugoročno smanjiti perspektivu konvergencije prema prosječno ostvarenom dohotku per capita u EU.