'Ludi ste', govorili su im prijatelji i poznanici, odgovarajući ih od njihove ideje. No bračni par Losano-Vranić odlučio se, kažu, upustiti u veliku avanturu.

Sve je krenulo na inicijativu rođene Peruanke iz Lime Gabriele Losano-Vranić. Kada je prvi put stigla u Baranju, regiju iz koje potječu suprugovi roditelji, Vasiliju je samo rekla: 'Stvarno je lijepo!' Bilo je to prije 15 godina. A onda je 2016. pala konačna odluka da se iz Berna presele u Kneževe Vinograde.

'Ni djeca ni ja nismo znali ni slova hrvatskog jezika', otkriva u razgovoru za tportal Gabriela, a sada već dobro slaže i izgovara rečenice na hrvatskom.

Ova inženjerka biotehnologije dala je otkaz u farmaceutskoj tvrtki, za koju je još godinu dana nakon preseljenja radila putem interneta. No kada su stigli u Baranju, slikovito će reći ovaj bračni par, morali su dobro zasukati rukave.

'Dali smo si rok od godinu dana. Nismo imali ideju o tome što ćemo ovdje raditi. Preselili smo se, bila je to Gabrijelina ideja kojom na prvu nisam bio oduševljen jer sam u Švicarskoj nakon završetka studija za sociokulturnog animatora bio uključen u neke projekte i zanimljiva događanja. Dogovor je na kraju ipak pao. Rekli smo - pokušat ćemo, a ako zapne negdje u organizaciji, odustajemo. I sve je super prošlo', sažima Vasilije Vranić za tportal.

Ružičasta sjećanja iz djetinjstva

Dok je Gabriela rođena u Limi, a s roditeljima se potom preselila u Švicarsku, Vasilije je rođen u toj europskoj državi. Uz Baranju ga vežu samo korijeni i blijeda, reći će, ružičasta sjećanja iz djetinjstva na boravak kod bake i djeda na selu.

Sa suprugom Gabrijelom i dvoje djece u Kneževe Vinograde stigao je u kolovozu 2016. Čim su spustili kofere, primili su se posla.

'Mislim da se normalne osobe ne bi odlučile preseliti. Prvi mjesec samo smo čistili, spremali, krčili dvorište u kojem su trava i korov bili u visini naših glava. Znali smo da dolazi zima, u kući nismo imali potrebnu infrastrukturu, nije bilo struje, a samo u jednom dijelu bilo je vode. Zbog toga smo osjećali pritisak', govori nam ovaj bračni par dok sjedimo u dvorištu njihove kuće u samom središtu baranjskog mjesta s jedne strane omeđenog Banskom kosom, s čijih se padina nižu vinogradarski čokoti.

Plac s polurazrušenom starom i nedovršenom novom kućom darovali su im Vasilijevi roditelji. Zamislili su da će do prve zime u staroj kući urediti apartman i prezimiti u njoj. No stvari nisu išle tako glatko.

'Uočili smo da ima jako puno posla. Željeli smo sanirati staru baranjsku glinenu kuću na prirodan način. No nedostajalo je materijala, znanja i svijesti ne samo u Baranji, nego i šire, u Hrvatskoj. To se ovdje još ne radi tako. Dobro, radi se za neki etno turizam, ali ne i za obitelj koja bi živjela u takvoj kući', govori Vasilije dok Gabriela prve mjesece života u Baranji kratko opisuje:

'Živjeli smo kao Robinson Crusoe. Nismo imali ništa, ali nam je i unatoč tome u posjet došlo puno prijatelja.'

Svi su oni bili očarani, govore nam, mirom, tišinom i neograničenim pogledom u daljinu.

'Ovo je regija s jako puno neiskorištenog potencijala. Počeli smo ju proučavati jer nam je to u prirodi te samom opisu posla i zanimanja. Saznali smo i otkrili puno zanimljivih stvari, upoznali ljude', govori u glas obitelj Losano-Vranić.

Nije im bio problem učiti sve od početka. Nisu znali upaliti ni kosilicu za travu.

'Sve je to bio eksperiment za nas. Nikada nismo bili vlasnici kuće, imanja. Gledali smo preko interneta što ide u kosilicu i kako se ona pali jer je nikada prije toga nismo koristili', iskreno će supružnici.

Krenuli su korak po korak. Ovoga proljeća u njihovom prvom obnovljenom apartmanu očekuju i prve goste. U fokusu njihova posla, govore, nije samo turizam, nego će razvijati trostupanjski koncept participacije.

'Startamo s turizmom. Otvorena je sezona, a vjerujemo da će gostiju biti cijele godine. Nama se u Baranji život nevjerojatno usporio u odnosu na Švicarsku. Želimo to pružiti i onima koji dođu puni svakodnevnog stresa da se ovdje opuste. Zato i apartman nije kao klasični u koji dođeš i prespavaš, nego ugodan, lijep, ima kućnu atmosferu u kojoj se ljudi mogu resetirati, ušuškati, živjeti ovdje i odmoriti dušu', opisuje ono što očekuje goste u apartmanu za do četiri osobe koji su uredili i obnovili prirodnim materijalima u staroj kući.

'Rastemo i razvijamo se sporo, ni iz sjemena ne izraste drvo odjednom'

Umjesto žbuke koristili su primjerice neprerađenu glinu iz obližnje Suze. Radove je vodio i savjetovao ih talijanski majstor. U planu im je urediti i ostatak kuće, a u njoj će ukupno moći primiti 12 osoba. Imat će veći i manji apartman.

'Jako se sporo razvijamo i rastemo, ali imamo takav stav da ni sjeme ne naraste u drvo za jedan dan i donosi plodove. Imanje želimo ispuniti sadržajima poput radionica izrade krušne peći od gline, koja će postati ljetna kuhinja, ili umjetničke kolonije. Želimo se povezati i umrežiti', složno zaključuju Losano-Vranići.