Svjetska politika posljednjih godina ne oskudijeva iznenađenjima. Od Brexita, preko Trumpa, do poraza desničara na izborima u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, brojni su primjeri kad su se prvotna očekivanja i predviđanja izokrenula. Sukladno tome, iznenađenje se moglo očekivati i na talijanskim parlamentarnim izborima održanim ovog vikenda na kojima su znatnu podršku dobile desničarske stranke, ali i na kojima je najveći pojedinačni pobjednik bio Pokret 5 zvijezda, maloljetna politička stranka izrasla na ideji i angažmanu jednog komičara.

Pokret 5 zvijezda (Movimento 5 Stelle, M5S) se u samo desetak godina razvio u nacionalnu političku opciju koju, prema podacima iz izbora u nedjelju, podržava trećina talijanskih birača. Svojim rezultatom potukao je ostale konkurente, a posebno je značajan poraz koji je nanio dosadašnjem političkom establišmentu, ovog puta predstavljenom najviše kroz Demokratsku stranku čiji je vođa, i talijanski premijer od 2014. do 2016., Matteo Renzi u međuvremenu podnio ostavku, a koja je na izborima osvojila podršku manje od petine birača.

Politička opcija koja za sebe voli tvrditi da nije klasična politička stranka nego pokret svoje korijene vuče iz sredine prošlog desetljeća. Talijanski komičar Beppe Grillo, kojem je kritiziranje politike priskrbilo progon s talijanske televizije još sredinom osamdesetih, u suradnji s internetskim stručnjakom Gianrobertom Casaleggijom pokrenuo je vlastite internetske stranice putem kojih je organizirao sastanke lokalnih aktivista s namjerom rješavanja pojedinih lokalnih problema.

Ideološki, Grillo je svoj pokret započeo relativno uskom fokusiranošću na ekologiju, održivi razvoj te njima vezanim temama, no rastom popularnosti širio se i spektar političko-društvenih tema kojima je pridavao pažnju. Jedan od uspješnijih javnih događaja bila je organizacija tzv. vaffanculo dana (izraz se može prevesti na nekoliko načina, ali poruka je identična: 'od.ebite') koji je u nizu talijanskih gradova održan 8. rujna 2007. godine s glavnim ciljem 'čišćenja parlamenta', odnosno uz inicijativu da se ranije osuđivanim političarima zabrani kandidiranje na izborima za parlament. Politički događaji koje je te godine diljem Italije organizirao Grillo su, prema nekim procjenama, okupili oko dva milijuna sudionika, što je njemu i Casaleggiju otkrilo kakav potencijal zapravo leži u njihovoj ideji.

Sam pokret registriran je 2009. godine, a internet je ostao vrlo važan alat njegovog funkcioniranja kako u samoj infrastrukturi 'stranke' koja nema klasičnu hijerarhiju, nego njeguje principe izravne demokracije, tako i kao moguće rješenje za mnoge probleme koji muče Italiju. Pokret 5 zvijezda tako koristi internet za biranje svojih kandidata i delegata, za raspravu i odobravanje zakonskih prijedloga ili za iskazivanje podrške inozemnim političkim istomišljenicima. Unatoč tome, dio Grillovih oponenata tvrdi da je on puno više autokrat nego što je demokrat, a to se mišljenje dijelom bazira na ponekad vrlo naglom ukidanju podrške nekim članovima i kandidatima tog pokreta i njihovom izbacivanju iz članstva.

Grillo, koji je svojevremeno tvrdio da Pokret nema pravog vođe jer on sam djeluje 'na ulici' dok je Casaleggio 'na internetu', tvrdi da njegova politička opcija nije ni lijevo ni desno. Među glavnim postulatima Pokreta nalazi se moto da politika nije i ne smije biti karijera i način zarade novca, već privremeno služenje građanima, zbog čega mnogi izabrani kandidati Pokreta sami sebi smanjuju plaće kad stupe na političku dužnost, a Pokret odbija i novac od države ili donacije za političke kampanje. Nadalje, Pokret ne dozvoljava onima koji su ranije osuđivani bilo kakvo kandidiranje, što i samog Grilla sprečava da preuzme bilo kakvu političku funkciju jer je početkom osamdesetih osuđen zbog toga što je skrivio automobilsku nesreću u kojoj su poginule četiri osobe.

Nedostatak 'stranačke stege' donio je Pokretu i dobre i loše trenutke. Pojedine članove bi se hitro odstranilo ako se ispostavilo ili posumnjalo da su prekršili neka od pravila, a takvi su potezi onda bili i podloga za razne druge optužbe koje ponekad idu toliko daleko da se Grilla, zbog njegove karizme i populizma, uspoređuje s Benitom Mussolinijem. Unatoč svemu, Pokret 5 zvijezda je u vrlo kratkom vremenu dosegnuo iznimnu popularnost, zbog čega njegov uspjeh na izborima u nedjelju i jest i nije iznenađenje.

Još na parlamentarnim izborima 2013. godine Pokret 5 zvijezda bio je najpopularnija pojedinačna opcija kojoj je povjerenje poklonilo 0,1 posto više birača nego Demokratskoj stranci, a obje su opcije imale podršku oko četvrtine glasača. Demokratska stranka je tada s koalicijskim partnerima imenovala vladu, a glavna opozicija je bila koalicija desnog centra sa Silvijem Berlusconijem na čelu. Slična koalicija, u kojoj je ponovo sudjelovao i Berlusconi, ovog je vikenda dobila najveću podršku birača, no ne i dovoljnu da bi samostalno imenovala novu talijansku vladu.

Kao glavni čovjek opozicije, odnosno Pokreta 5 zvijezda, sada figurira Luigi di Maio, 31-godišnjak koji je 2010. godine na lokalnim izborima u Napulju doživio poraz, no zahvaljujući uspjehu Pokreta 2013. godine na parlamentarnim izborima imenovan je zamjenikom predsjednika zastupničkog doma parlamenta. Prošle jeseni Pokret ga je imenovao premijerskim kandidatom, a završi li na toj poziciji, bit će najmlađi talijanski premijer u povijesti.

Pokret 5 zvijezda je u međuvremenu, u pet godina između dva parlamentarna uspjeha, gradio podršku i na lokalnim razinama s promjenjivim rezultatima. Među glavnim pobjedama bile su gradonačelničke pozicije u Torinu i Rimu, mada je pravnica Virginia Raggi, koja je imenovana gradonačelnicom Rima i od koje se očekivalo mnogo, vrlo brzo postala predmetom sumnji i optužbi o zloupotrebi položaja.

Ono što čini glavnu privlačnost tog pokreta posvećenom rušenju političkog establišmenta moglo bi se u budućnosti pokazati i kao njegova glavna zapreka. Pokret 5 zvijezda narastao je najviše na glasovima mladih birača nezadovoljnih politokracijom i vječito istim opcijama koje ne donose rješenja za njihove probleme. Nezaposlenost među mladima u Italiji je na vrlo visokim razinama, a analize su pokazale da su upravo oni među glavnim glasačima Pokreta. Alessandro Rosina, talijanski profesor koji se bavi istraživanjem stavova mladih, izjavio je za američki magazin The Atlantic da mladi optužuju 'tradicionalne stranke (...) jer nisu uspjele popraviti njihovu poziciju' za vrijeme prijašnjih mandata i 'jer nisu u tijeku s njihovim jezikom i potrebama'.

Nakon odličnih rezultata 2013. godine Grillo je izjavio da će 'ljevica i desnica vladati zajedno nad ruševinama koje su stvorili i za najviše godinu dana naš će pokret promijeniti svijet'. Njegovo se predviđanje nije ostvarilo i talijanska je politika nastavila svojim ustaljenim tijekom u kojem, od proglašenja republike 1946. godine, prosječni mandat jedne vlade traje tek nešto više od godinu dana.

Iako su rezultati izbora ovog vikenda jasno pokazali nezadovoljstvo i protivljenje talijanskom političkom establišmentu, na čemu svoj daljnji rast namjerava temeljiti Pokret 5 zvijezda, pitanje je koliko daleko to nezadovoljstvo zaista doseže. Na referendumu koji je krajem 2016. godine zapečatio sudbinu Mattea Renzija talijanski birači su pokazali da većina njih nije bila spremna odobriti ustavne promjene koje su trebale ukloniti neke prepreke koje već dugo onemogućavaju veće reforme u talijanskoj politici. Lako je moguće da je nezadovoljstvo građana u međuvremenu i poraslo, no pred Pokretom 5 zvijezda stoje i neke druge prepreke.

Sam pokret svoje djelovanje temelji na pojedinačnim idejama, poput ideje o univerzalnom temeljnom dohotku za sve Talijane i smanjenju zapošljavanja na određeno, te se opire svrstavanju uz bilo kakve ustaljene ideologije. Iako takav način djelovanja može biti i vrlo privlačan onima koji su nezadovoljni dosadašnjom političkom vrhuškom, on istovremeno ostavlja i puno nedorečenosti i vrlo često dovodi do kontradikcija.

Pokret je, recimo, svojevremeno bio prilično euroskeptično raspoložen zazivajući izlazak iz eurozone dok je u posljednje vrijeme ta ideja proglašena tek 'posljednjom mjerom'. Nadalje, zagovara povlačenje Italije iz NATO-a, ali je prije nekoliko dana Di Maio kazao da će se stranka držati obaveza prema toj vojno-političkoj organizaciji. Pokret je svojevremeno bio i prilično antiimigrantski raspoložen, no u posljednje vrijeme se odbijaju izjasniti po tom pitanju.

Unatoč impresivnom uspjehu i podršci trećine talijanskih birača, čini se da Beppu Grillu i njegovim pristašama, kao i drugim sličnim opcijama naglo izraslim na nezadovoljstvu politikom, slijedi suočavanje s jednom poznatom poslovicom. A to je da politika dlaku mijenja, ali ćud nikada.