Ukidanje sankcija Iranu očekivalo se još od sredine prošle godine. Tada je u pregovorima između Irana i pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, uz dodatak Njemačke, sklopljen sporazum o kontroli iranskog programa obogaćivanja nuklearnog goriva. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA, International Atomic Energy Agency) objavila je prije nekoliko dana da je Iran ispunio sve zadane uvjete i time je ispalila figurativni startni pucanj u utrci velikih svjetskih kompanija za prilikama na iranskom tržištu.

A šanse su zbilja vrlo raznolike. Iranska ekonomija nalazi se pod nekom vrstom sankcija već više od dvadeset pet godina. Sankcije su povećavane i smanjivane u nekoliko navrata, a njihova posljednja serija potječe iz 2006. i dodatno je postrožena 2012., kad je Europska unija zabranila i uvoz iranske nafte te prekinula sve financijske transakcije s tamošnjim bankama.

Četvrti po zalihama sirove nafte, drugi po prirodnom plinu

Pri spomenu iranske ekonomije u prvi plan, bez sumnje, iskače energetski sektor, odnosno proizvodnja nafte i prirodnog plina. Iran raspolaže s četvrtim po veličini rezervama sirove nafte u svijetu te je jedna od dvije države s najvećim zalihama prirodnog plina. Više desetljeća sankcija ostavilo je tamošnju naftnu i petrokemijsku industriju u prilično lošem i tehnološki zaostalom stanju i, prema nekim objavljenim procjenama, samo u tu industriju trebalo bi u idućih desetak godina investirati između 150 i 250 milijardi dolara.

U proteklih nekoliko dana u medijima su se već mogle vidjeti izjave čelnih ljudi velikih naftnih kompanija, među kojima se nalaze francuski Total, talijanski Eni, nizozemsko-britanski Shell te norveški Statoil, kako su zainteresirani za potencijalno ulaganje u Iranu. Hellenic Petroleum, najveći grčki prerađivač nafte, također je najavio sastanak s iranskim dužnosnicima kako bi se razmotrili uvjeti uvoza u Grčku koja je prije uvođenja sankcija bila jedan od najvećih europskih uvoznika iranske nafte.

Atraktivni energetski sektor ima i svojih prepreka. Cijena sirove nafte u posljednjih godinu dana je znatno snižena, a i niz stranih naftnih kompanija imao je loša iskustva s iranskim vlastima i ugovorima o istraživanju i proizvodnji nafte zbog kojih su, prema vlastitim tvrdnjama, ostvarivali gubitke. Iranske su vlasti nedavno pristale promijeniti neke osnovne uvjete u tim ugovorima, a u korist naftnim kompanijama mogla bi ići i činjenica da su troškovi istraživanja i proizvodnje nafte u Iranu među najnižima u svijetu.

Potencijal za ekonomski rast od pet do osam posto

Za razliku od dobrog dijela država u regiji, čija ekonomija gotovo isključivo ovisi o nafti, iranska je ekonomija puno raznovrsnija. Procjenjuje se da usprkos niskim cijenama nafte Iran ima potencijal za ostvarivanje godišnje stope rasta u rasponu od pet do osam posto.

Za strane kompanije vrlo je atraktivna automobilska i prijevozna industrija. Jedna od najvećih kompanija u Iranu, Khodro grupa s pedesetak tisuća zaposlenih, bavi se proizvodnjom automobila. Mnogo se stoga očekuje od obnavljanja veza, prvenstveno između francuskih proizvođača automobila Renaulta, Citroena i Peugeota koji imaju dugu povijest poslovanja u Iranu. Njemački Daimler već je ovih dana objavio da je sklopio sporazum s Khodrom o suradnji u proizvodnji teretnih vozila marke Mercedes-Benz. Interes za ulazak na iransko tržište, na kojem dosad nisu poslovali, objavili su i iz proizvođača luksuznih automobila Audija.

Uz cestovni prijevoz, među najvažnijim poslovima svakako će biti kupovina aviona. Iako iz europskog Airbusa nisu još ništa službeno potvrdili, iranski ministar transporta već je najavio da od te kompanije namjeravaju kupiti 114 novih aviona, čija vrijednost, prema službenom cjeniku, premašuje desetak milijardi dolara. Postoje i procjene da bi obnova iranske avioflote mogla značiti kupovinu čak i do 400 novih aviona, što bi moglo dati šansu i američkom Boeingu.

Mladi željni zapadne robe

Priliku za poslove vide i u danskom brodskom prijevozniku Maersku, čiji su predstavnici već bili na pregovorima u Iranu, dok njemački Siemens dosta očekuje od obnove infrastrukture u željezničkom prijevozu.

Iran se atraktivnim tržištem smatra i zbog demografske strukture tamošnjih potrošača u kojoj prevladavaju mladi ljudi željni robe sa Zapada. Zahvaljujući tome dobra prilika postoji i za industriju hrane i pića, lijekova te drugih potrošačkih proizvoda. Danski Novo Nordisk još je u rujnu najavio izgradnju tvornice lijekova u kojoj bi trebalo biti zaposleno 130 ljudi.

Mnogi Iranci željni su europskih proizvoda koji im nisu bili dostupni tijekom sankcija, kada je na tržištu dominirala kineska roba. Iranski trgovci izjavljuju da su nekad prodavali kvalitetnu bijelu tehniku iz Italije, no sada su prisiljeni na trgovinu kineskim proizvodima.

Među kompanijama koje su u proteklih nekoliko dana najavile interes za iransko tržište nalazi se i njemački Herrenknecht, specijaliziran za kopanje tunela, koji je 90-ih godina sudjelovao u izgradnji teheranskog metroa, kao i indijski državni proizvođač aluminija NALCO, koji se nada otvaranju dvije milijarde dolara vrijedne tvornice. Za Iran je zainteresiran i najveći turski mobilni operater Turkcell, podršku kompanijama koje će poslovati s Iranom najavila je osiguravateljna kuća Zurich Insurance, a avioprijevoznik British Airways planira skoru obnovu letova za Teheran.

Nesigurnost i loši uvjeti poslovanja

Ipak, sve ove najave daleko su od bilo kakve sigurnosti. Situacija u Iranu nije idealna. Međunarodni monetarni fond (MMF) sveo je svoju procjenu iranskog gospodarskog rasta u 2015. i 2016. na raspon od -0,5 do 0,5 posto, dobrim dijelom zbog pada cijene nafte. Donedavno, ta se stopa rasta kretala oko brojke od tri posto dok u MMF-u kažu da bi u srednjem roku prosječno mogla dosezati i četiri postotka.

Značajan problem predstavljaju i dosta loši poslovni uvjeti u Iranu te se on nalazi na 136. mjestu u svijetu po percepciji korupcije te na 118. poziciji ljestvice koja pokazuje lakoću poslovanja.

Velike želje za brzim ulaskom na iransko tržište mogle bi biti srezane i zbog činjenice da je za razvoj poslovanja potrebna dobra financijska konstrukcija. Iako ukidanje sankcija donosi i uspostavljanje financijskih transakcija između Irana i velikih svjetskih banaka, one zasad suzdržano gledaju na mogućnosti poslovanja s tom državom. Niz većih banaka, poput njemačke Deutsche Bank ili Commerzbank, francuske BNP Paribas i britanskih HSBC te Standard Chartered su u proteklom desetljeću bile prisiljene platiti visoke kazne zbog kršenja američkih sankcija Iranu.

Moguća su političko religijska-previranja

Američke sankcije jedan su od ključnih razloga zašto bi povratak Irana u svjetsku ekonomiju najviše mogle iskoristiti europske kompanije. Najnovije ukidanje sankcija odnosi se samo na one uvedene zbog kršenja nuklearnih sporazuma. Kako američke sankcije Iranu i s Iranom povezanim osobama svojevremeno uvedene zbog sumnji u terorizam i zbog kršenja ljudskih prava i dalje ostaju na snazi, američke će kompanije, za razliku od europskih, i dalje vrlo teško dobivati dozvolu za poslovanje u Iranu.

Dodatni potencijalni rizik je politička situacija. U idućih godinu dana Iranu slijede parlamentarni i predsjednički izbori. Sadašnji predsjednik Hasan Rohani, koji je velikim dijelom zaslužan za dogovor sa Zapadom i ukidanje sankcija, računa da će kraj sankcija značiti i jačanje podrške njegovoj opciji. No političko-religijska previranja u Iranu vrlo se lako mogu okrenuti i u suprotnom smjeru, što, u slučaju da iranski religijski i politički vođe odluče opet kršiti sporazume, može lako dovesti do ponovnog uvođenja sankcija.

Iranska imovina diljem svijeta teška desetke milijarde dolara

Najbrža posljedica ukidanja sankcija Iranu bit će odmrzavanje desetke milijardi dolara vrijedne imovine diljem svijeta. Prema sadašnjim najavama, dio tog novca iskoristit će se za ulaganja u transport, a dio za pomoć domaćim bankama koje su posljednjih godina dospjele na rub insolventnosti s visokim udjelom nepovratnih kredita.

Iran bi se trebao i relativno brzo vratiti na europsko tržište izvozom nafte. No ostatak razvoja ekonomskih odnosa između Irana i ostatka svijeta već je puno više neizvjestan. U Iranu dominiraju kompanije u državnom vlasništvu, inflacija se godinama mjeri uglavnom u dvoznamenkastim iznosima, a i stopa nezaposlenosti se u posljednje vrijeme kreće u rasponu od 10 do 15 posto

Iran ima vrlo dobro obrazovanu radnu snagu i ambiciozne planove. U proteklim godinama najvažniji trgovinski partneri bili su mu Kina, Turska, Indija i Južna Koreja i može se očekivati da će se taj trend sada okrenuti malo više prema Europi, no pitanje je koliko brzo i u kojem omjeru. Iako vrlo atraktivno tržište s visokim potencijalom rasta, Iran ostaje u 'lako zapaljivoj' regiji, u kojoj visok rizik poslovanja može donijeti i vrlo dobru zaradu. Ali i gubitak.